Prodavaonice znaju što žene žele. Dobro da to barem netko zna jer muškarcima nije nimalo lako kada treba pronaći pravi dar za njihove partnerice. Pravednosti radi valja reći da isto vrijedi i obrnuto.
On o njoj
Moja se partnerica ne može darivati, njezin je ukus previše poseban, Pogotovo što se tiče odjeće. Pa samoj su joj potrebni tjedni prije nego što pronađe nešto što joj se sviđa. Kako bi to onda meni uspjelo? Crveni pulover koji sam joj darovao za Božić prije tri godine bio je u svakom slučaju težak promašaj. Zamijenila ga je za 17. košulju u crnoj boji. Parfemi? Nema svrhe! Neću ih kupiti nikada više! Ona ih uopće ne koristi. Izgovara se da joj se od mirisa vrti u glavi. Hobiji? U načelu nema nikakve, osim čitanja. Zato joj uvijek još dodatno kupim i po dvije knjige. To stignem obaviti i na Badnjak.
Iskreno rečeno, s planiranjem darova počinjem uvijek prekasno. Jednostavno nemam dovoljno vremena i ne volim biti pod pritiskom. No zato se moram probijati kroz gužve s gomilom ljudi koji su isto tako zakasnili kao i ja. S nakitom imam najviše uspjeha. Sve žene vole nakit, pa i moja. Oko toga si ne moram toliko razbijati glavu.
Niti mojoj partnerici zacijelo nije lako sa mnom. Na početku naše veze još sam ignorirao njene povremene nespretne darove i radovao se trudu koji je uložila tražeći ih. U međuvremenu mi je postalo čak zabavno koliko me čini se malo poznaje. Primjerice kao ono kad mi je kupila onaj elitni kućni ogrtač. Zapravo je mogla primijetiti svako jutro kako sam vezan za svoj stari od frotira. Osjećao sam se gotovo poput malog školarca, kojem se kaže što treba odjenuti. Činilo mi se kao da mi hoće nešto oduzeti, a ne me darivati.
A mobitel naredne godine… S obzirom da sam joj cijelo vrijeme oduševljeno pričao o jednoj drugoj marki, nisam se mogao u potpunosti veseliti. No zamijenio sam ga i to je bilo u redu. Kaput od prošle godine je u načelu bio dobra ideja. Samo, takav moderan dizajn zaista ne odgovara mom ukusu. Zamijenio sam ga za klasični.
S vremena na vrijeme i moja partnerica pogodi. Kao primjerice s malom figurom od bronce na mom random stolu, kojoj se svaki dan veselim. Jednom sam joj prilikom za vrijeme zajedničkog razgledavanja izloga spontano rekao kako mi se dopada i kasnije potpuno zaboravio na to. Ali za Božić me figurica čekala pod borom. Zbog tog ju pogotka volim. A promašaji? Njih sam već zaboravio.
Ona o njemu
Popis mojih promašaja je dugačak: kućni ogrtač od prošle godine iz razvikanog butika, opasno skupi mobitel u koje sam položila sve svoje nade, i da dalje ne nabrajam. Kako znam da svi ti darovi nisu bili dobro prihvaćeni? Moj partner nema dlake na jeziku. Usiljeno “hvala” ili iritirano:”Što će mi to?”, ne ostavljaju mi nikakvu sumnju da sam promašila u izboru. Ne bih li se onda trebala radije okaniti darova? Ali Božić je za mene svetinja, a blagdan pri kojem bi se i moj partner veselio svojim darovima bio bi ogroman dar za mene! I tako se svake godine iznova izlažem enormnom stresu.
Najradije darujem nešto veće, ne previše skupo, ali dovoljno skupo. Moj partner je vrlo velikodušan i zato ne mogu i neću zaostajati za njim. U svakom slučaju, dar ne smije biti jeftiniji od onog iz prethodne godine: ne želim da pomisli kako je ove godine manje vrijedan. Svake godine mi sve teže pada pronaći nešto za njega. Nažalost, ne ubrajam se u onu vrstu ljudi koji originalne ideje sipaju iz rukava, hodaju po buvljacima ili izrađuju ručne radove. Ja svoje darove moram razraditi, prelistati kataloge, kako bih došla do inspiracije, otvarati web stranice s darovima na internetu i paziti na svaki mogući mig kojeg mi nesvjesno dade moj partner.
Osjeća li i on takav pritisak? Ne vjerujem. On je gotovo u svakom pogledu opušteniji od mene. No ipak promaši jednako često kao i ja, primjerice s odjećom: svatko tko me poznaje, zna da je svijetlo siva boja najvedrija boja koju nosim. Zašto li mi onda on, za ime svijeta, daruje drečavo crveni pulover? Kad smo kod toga, sjetila sam se i tamnoplavog sakoa. Smatra li me on tako konzervativnom? Ili misli da solidne majke nose tako nešto.
U međuvremenu je moj partner promijenio svoju taktiku darivanja i prešao na kupovanje nakita. Sada se veselim svojim darovima. A mojem partneru je to lakše od bilo čega drugoga: samo treba ući u zlatarnicu, odabrati i platiti. Kako poznajem svog partnera, on to čini najradije jedan dan prije Božića.
Ono o čemu stvarno sanjam je potpuno osobni dar. Da me iznenadi putovanjem preko vikenda, samo za nas dvoje. U nekom lijepom malom hotelu. Djecu bi ostavili kod bake, na tri dana bi se to moglo izvesti. No nažalost, on još nije došao na takvu ideju. Inače, najljepši dar koji mi je moj partner darovao uopće i nije bio dar. Samo jedno pisamce koje je napisao s puno ljubavi. Ono zauzima glavno mjesto na mom radnom stolu.
ŠTO PORUČUJU DAROVI?
Je li zaista važno s vremena na vrijeme nešto darovati partneru?
Da, jer darovi su opipljivi dokazi naše naklonosti i poštovanja. Time što si dajemo truda oko pronalaženja i izbora dara, pokazujemo koliko nam partner znači. Osim toga, takav dokaz ljubavi može umanjiti našu agresivnost i ako se dopadne, učvrstiti vezu. Čak se i životinje darivaju: mužjaci pingvina daruju svojim odabranicama kamenje, ženke ptica zavode se crvima.
Kakva su naša očekivanja od dara?
Enormno visoka. U našem su djetinjstvu blagdani kao što su Božić ili rođendani predstavljali vrhunac godine. A darovi su bili dokaz koliko smo voljeni. Zato se tako dobro i sjećamo toga. Tu čaroliju djetinjstva željeli bismo ponovno osjetiti s partnerom.
To znači da su razočarenja predprogramirana?
Točno, i to iz različitih razloga. S jedne strane zato što stres odraslih pri kupovanju upravo za Božić nema ništa zajedničko s nostalgičnim sjećanjima iz djetinjstva. S druge strane, zato što partner možda sasvim drukčije slavi i daruje od nas, ovisno o tome kakvo je iskustvo stekao u obitelji iz koje potječe. Tu se zatim javlja i problem kad naše želje prelaze naše financijske mogućnosti. I dakako da smo razočarani ako se naši darovima drugima ne sviđaju.
Što je najveći problem kod darivanja?
Nedostatak vremena. Tko želi darivati, mora uložiti vrijeme i trud. Zato je potrebno zaista što prije započeti. Tijekom godine raditi bilješke, što bi se partneru moglo svidjeti i u listopadu se baciti na posao. Mnogi planiraju tako učiniti, ali to ipak ne naprave.
Daruju li muškarci i žene različito?
Nema sumnje. Žene započinju ranije s traženjem i kupovinom, mnogi muškarci započnu s potragom tek neposredno pred Badnjak. Žene su nedvojbeno nadarenije kada daruju jer polažu više vrijednosti na društvene veze i imaju više iskustva. Konačno, gotovo uvijek su žene te koje nabavljaju darove za djecu, rodbinu i prijatelje. Mnogi muškarci se u početku veze pokažu u punom sjaju, a onda si više se daju toliko truda oko darova.
Posebno originalan, posebno u trendu, posebno dragocjen: ne mogu li se smanjiti ovakva očekivanja od dara?
Partneri se mogu dogovoriti, ako je jednome od njih takav pritisak prevelik, i primjerice utvrditi koliko se maksimalno želi potrošiti na darove. Taj iznos može biti jednak za oboje ili različit, ovisno o tome koliko zarađuje i koliko želi potrošiti. Ili otvoreno reći ako se dar uopće ne želi kupiti. To je inače slučaj kod svakog petog para. Muškarac i žena mogu jedno drugome reći ili dati barem male smjernice o tome što si priželjkuju. Mogu ići zajedno u kupovinu ili si zajednički nešto priuštiti. Sve to umanjuje stres. Ali jasno, pritom se gubi čar darivanja.
Jesu li praktični darovi u redu?
To ovisi o motivu onoga tko daruje. Tko svojoj partnerici daruje bombonjeru zato jer sam rado jede slatkiše, očigledno to radi iz vlastitog interesa. Ako partnerica voli bombonjere, dar će je jako razveseliti.
Je li stvarno tako strašno staviti neodgovarajući dar pod božićno drvce?
To se može ponekad dogoditi. Neke ljude je zaista izuzetno teško darivati, posebice ako nemaju nikakve hobije i nisu kolekcionari. Mnogi pak već imaju sve. Darivatelj može u takvim slučajevima slobodno priznati da nije pronašao ništa odgovarajuće i da se ono što je kupio može bez problema zamijeniti.
A što ako dobijemo neodgovarajući dar, kao prošle i pretprošle godine?
To može značiti da nismo vrijedni truda našem partneru, ali i ne mora. Možda partner nije ranije naučio darivati. Postoji mogućnost da nije svjestan kakav značaj može dar imati za drugoga. Naravno da se u ovakvom slučaju smije pokazati razočaranje. U stabilnoj vezi o takvim se stvarima otvoreno razgovara. Takve rasprave mogu spasiti sljedeći blagdani.
Pripremila: Jasna Nickl