U približavanju Uskrsu nema toga koji se ne nada lijepom, sunčanom vremenu, rascvjetanim voćkama, tulipanima i sunovratima na stolu, mladoj travi, uskrsnoj pogači i najvažnijem simbolu i dekoraciji stola – pisanicama. Univerzalni i svevremenski simbol Uskrsa, jaje, fasciniralo je ljude još od najranijih dana naše povijesti. Posvuda je jaje simbol vitalnosti, rađanja novog života, zdravlja, plodnosti. I u gotovo svim velikim mitologijama pojavljuje se jaje u glavnoj ulozi. U mnogima od njih jaje, kao mnogo stariji, drevni simbol, označava nastanak cijelog svemira i sam postanak svijeta. Tako su Egipćani vjerovali da je stvoritelj svijeta, bog Ra, rođen iz jajeta koje je, prema jednoj verziji, snijela guska, a prema drugoj sveta ptica ibis. A u brojnim verzijama o stvaranju svijeta pojavljuje se i ona o svijetu koji je nastao iz kozmičkog jajeta ili lotosova cvijeta.
Prema kineskoj legendi, na početku je svijet izgledao poput jajeta u kojem je vladao vječni mrak. U tom jajetu nastao je i iz njega se rodio veliki heroj Pean Ku, koji je razbio jaje i iz razbijenih dijelova nastali su nebo i zemlja.
I u Japanu Zemlja i Nebo nisu u početku bili odvojeni. Svijet je bio kaotična masa u obliku jajeta, ali se svijetljiji, čistiji dio odvojio i postao Nebo, a teži i grublji dio postao je Zemljom.
U grčkoj mitologiji jaje ima vrlo značajnu ulogu jer je Zeus u liku labuda oplodio Ledu, kraljicu Sparte, koja je onda snijela jaje iz kojeg su se prema jednoj verzji izlegli Kastor i Poluks (božanski blizanci), a prema drugoj Kastor i Klitemnestra, tj. Helena Trojanska.
Tibetanski budizam tvrdi da je u početku postojalo nestvoreno biće iz kojega je zasjalo bijelo svjetlo i izleglo se jaje. Nakon pet mjeseci jaje se raspuklo i pojavio se čovjek. Prema drugim verzijama, svemir je nastao iz prvobitnog jajeta, ili se spominje kornjača koja je izlegla šest jaja u šest boja iz kojih je nastalo šest zmija od kojih je opet nastalo šest vrsta živih bića.
Iranski mitovi pričaju o stvoritelju svijeta, koji se zvao Ahura Mazda (mudri Gospod), koji je najprije stvorio nebeska bića, a onda i svemir. Svemir je imao oblik jajeta u čijoj je sredini lebdjela zemlja, plosnata i obla poput zdjele.
Hinduizam govori o “Gospodaru svih bića”, bogu neba Prajapati, koji je rodoskrvno zgriješio sa svojom kćeri Zorom, prosuvši svoje božansko, zlatno sjeme po zemlji. Iz njega su se razvili svemir i jaje koje se podijelilo na dva dijela – gornji dio ljuske pretvorio se u Nebo, donji u Zemlju, a Sunce je nastalo od zlatnog žumanca.
Slične mitove nalazimo i drugdje, npr. i kod Feničana, a najstariji mit o nastanku svijeta iz jajeta nalazi se u sakskrtskim tekstovima.
A otkuda jaje?
A filozofi su se zapitali otkuda jaje? Može li biti jajeta ako nema koke? Tko ga je snijeo? Tko grijao? O čijem se jajetu radilo – onom od neke ptice ili zmije, kornjače…? I u starim mitovima, kada se govori o kozmičkom jajetu iz kojega je nastao i sam univerzum, uvijek je postojao netko prije jajeta, netko tko ga je izlegao.
Stari Rimljani mislili su da znaju istinu i koristili su izreku “ab ovo”, koja doslovno znači “od jajeta”, svaki puta kada su htjeli naglasiti da nešto počinje od samog početka.
Na pitanja raznih filozofa odgovor su pokušale dati mnoge znanstvene teorije, a moderna fizika ponovno je oživjela sliku jajeta kao početka svijeta, govoreći o “kozmičkom jajetu”. Ono označava stadij u kojem se nalazila materija prije nego što se u velikom prasku rasprsnula i stvorila svemir kakav mi danas poznajemo.
Kako god bilo, od najstarijih mitova do moderne fizike jaje simbolizira početak svijeta. Ono je utjecalo na mnoge civilizacije i kulture, ono je kroz povijest bilo i mit i važno religijsko obilježje.
Zašto bojimo jaja?
A zašto bojimo jaja? Odakle potječe taj običaj? Profesor etnologije Munchenskog sveučilišta Ditz Rudiger Moser smatra da iza svakog običaja stoji neka svrhovita radnja. Prema njegovom tumačenju, mit o jajetu kao simbolu plodnosti nije nastao zbog uskrsnog jajeta, već je proistekao iz crkvenog propisa o postu.
U preduskrsnom četrdesetdnevnom postu bilo je zabranjeno jesti ne samo meso, nego i jaja, i ta je zabrana postojala već između 6. i 7. stoljeća. Takva zabrana nije mogla spriječiti koke da nesu jaja, pa su se ona gomilala. Višak jaja doveo je do toga da su seljaci Crkvi u vrijeme Uskrsa davali jaja, i to im nije teško padalo, a imalo je višestruku korist. Tako su jaja u vrijeme svetkovine imala vrlo važnu ulogu jer uskrsno jaje nije bilo koje jaje. To je obojeno, posebnom pažnjom urešeno i blagoslovljeno jaje, koje se smatralo ljekovitim, njegova se ljuska za Uskrs bacala po poljima da bi urod bio što bolji…
Uskrsno jaje s pobožnim izrekama kumovi su darivali svojem kumčetu, a darivalo se i prijateljima ili su ga razmjenjivali zaljubljeni.
Urešavanje jaja postajalo je sve više svjetovni običaj, a za to je, smatra Moser, najvećim dijelom odgovoran Martin Luther. Post koji je naredila Katolička crkva, reformacija je odbacila jer nije vjerovala da se na taj način može steći Božja milost. Tako je urešavanje jaja, umjesto vjersku, sve više imalo dekorativnu funkciju, a u današnje vrijeme kreativno, ručno urešena jaja u sve većoj mjeri zamjenjuju čokoladna i jaja od marcipana.
Bez obzira na to o kakvom se jajetu radilo, malom ili velikom, pravom ili umjetnom, običnom ili urešenom, ono će ostati dio uskrsnih običaja i simbola, ostat će znak pažnje, dar ljubavi, komunikacija simbolima.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja