U nas se obično pod otrovanjem hranom smatra bolest koja nastaje nakon što se pojede pokvarena ili otrovana hrana, a većinom se objavljuje kao trbobolja, povraćanje, proljev, a katkada i povišena temperatura. Otrovanje hranom mogu izazvati bakterije, virusi, paraziti i otrovne biljke ili druge tvari. U nas se pretežno misli da je otrovanje hranom uglavnom bakterijskog, odnosno virusnog podrijetla, a ovisno o uzročniku, pojavljuju se različiti simptomi bolesti kao što su: vodenasti, krvavi ili produljeni proljev, te ostale infenktivne simptome, koji nisu podrijetlom iz probavnog sustava. Uglavnom se radi o dva osnovna oblika otrovanja hranom, a to su upalno i neupalno otrovanje. Neupalno otrovanje hranom izazivaju različiti proizvodi bakterija (tzv. enterotoksini), koji oštećuju površinu sluznice crijeva, a na njih se mogu vezati različite bakterije i paraziti i oštetiti ih. Upalno otrovanje hranom uglavnom izazivaju mikroorganizmi, koji direktno svojim djelovanjem napadaju i oštećuju crijevnu sluznicu. Neki mikroorganizmi mogu izazvati upalni i neupalni oblik trovanja hranom. Osim simptoma koji potiču od probavnog sustava, uzročnici koji izazivaju upalni oblik otrovanja hranom mogu rijetko izazvati i druge manifestacije, kao što su upala jednog ili više zglobova, neurološke komplikacije, bubrežne komplikacije, te slabokrvnost zbog raspada crvenih krvnih stanica (tzv. hemoliza).
Kako pomoći djetetu
Ako je temperatura povišena, treba ju skidati. Svakako najvažniji postupak je nadoknada tekućine, koja može biti bilo običnom vodom ili oralnom rehidracijskom soli, koja se može kupiti u ljekarni i na odgovarajući način prirediti prema uputama koje su napisane na pakiranju. Ta tekućina može imati okus koji ne paše djetetu te ga katkad treba malo popraviti primjenom nekog voćnog soka, iako većina djece kad je dehidrirana dobro pije bilo koju tekućinu koja im se ponudi. Rijetko će biti potrebno davanje antibiotika i sličnih lijekova. Većina otrovanja hranom se liječi samo simptomatski. Liječniku je potrebno otići uvijek kada se o otrovanju hranom radi kod dojenčeta (djeteta dobi do 12 mjeseci), kada je povraćanje neutaživo i ne prestaje, te prijeti da će doći do dehidracije djeteta, ako je temperatura visoka, ako postoje znakovi dehidracije (suha usta, suh jezik, oskudno mokrenje, upale oči), te ako postoji sumnja na otrovanje biljkama, gljivama ili kemijskim tvarima.
Kako bi se izbjeglo otrovanje hranom, potrebno je jako paziti na higijensku pripremu hrane, jesti samo svježe pripremljenu, nepodgrijavanu hranu, dobro prati ruke prilikom pripreme hrane, paziti na podrijetlo namirnica od kojih se hrana priprema. Nikada ne jesti hranu koja nije provjerena podrijetla, kojoj je prošao rok uporabe. Uvijek provjeriti do kojeg datuma je namirnica sigurna za prehranu. To je posebno važno u ljetnim mjesecima, kada je lako pokvarljivu hranu potrebno pohraniti u hladnjak.
Najčešći simptomi bolesti želučano crijevnog trakta u djece
Mučnina je posve neodređen znak i na neki način može prethoditi povraćanju. Nakon povraćanja može se javiti proljev, a ako se oba simptoma udruže, tada imamo povraćanje i proljev, što povećava opasnost od dehidracije (prekomjernog gubitka vode, a katkada i elektrolita). Ovi simptomi se mogu javiti pri trovanju hranom, enterovirozama, te ostalim bolestima koje nemaju veze s bolešću želučano crijevnog sustava. Uvijek je dobro utvrditi uzrok povraćanja i proljeva, koji se u najvećoj većini slučajeva liječe simptomatski (ublažavanjem simptoma bolesti) i nadoknadom tekućine (najčešće oralnim putem). Evo nekoliko natuknica o povraćanju i proljevu, koji se najčešće javljaju u ljetnom razdoblju.
Povraćanje
Povraćanje je simptom koji se može pojaviti u različitim stanjima i bolestima u djece, a što je dijete mlađe, to je opasnost od gubitka tekućine (dehidracija) te poremećaja ravnoteže vode i elektrolita u organizmu veća. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi često je bljuckanje, što nikako ne bi trebalo pobrkati s povraćanjem (što nije tako rijetko). Za razliku od povraćanja, bljuckanje je najčešće posve bezazlena pojava. Povraćanje može biti uzrokovano organskim i funkcionalnim uzrocima. U djece oboljele od infekcija dišnog, probavnog, mokraćnog te središnjeg živčanog sustava, često je povraćanje. Osim toga, povraćanje može biti uzrokovano različitim prirođenim greškama u razvoju probavnog sustava te nekim kirurškim bolestima, a povraćanje se može pojaviti i u poremećajima metabolizma, kao i u različitim bolestima žlijezda s unutarnjim lučenjem. Kada dijete povraća, potrebno je pogledati sadržaj koji povraća, kakav je tip povraćanja, u koje je doba dana dijete povratilo, koliko je prošlo od posljednjeg obroka hrane, te ako se je žalilo na bolove u trbuhu, jesu li oni prestali ili nisu.
Povraćeni sadržaj u kojem je neprobavljena hrana obično ukazuje na neku prirođenu grešku jednjaka, Ako je povraćeni sadržaj bjelkast, kiseo, bez primjese žuči, tada se radi o povraćanju želučanog sadržaja, no ako je u povraćenom sadržaju i žuč, tada se radi o povraćanju gdje je donji dio želuca prohodan i kroz njega lako može proći sadržaj iz dvanaesnika u kome se nalazi žuč. Ako u povraćenom sadržaju ima krvi, uvijek treba upitati nije li dijete krvarilo iz nosa, ili je možda sisalo majčinu dojku s napuklim bradavicama. Ako je krv svježa i u malim količinama, odnosno tragovima, a stanje djeteta dobro, obično se radi o bezazlenoj pojavi. Obilno povraćanje krvavog ili crnog sadržaja uvijek je znak koji treba ozbiljno preispitati, kako se ne bi propustila neka ozbiljna bolest.
Povraćanje po tipu može biti takvo da se hrana samo cijedi iz usta bez naprezanja, što se obično događa u nekim prirođenim greškama u razvoju jednjaka. S druge strane, povraćanje može biti tzv. eksplozivno u luku, daleko, u mlazu ili projektilno povraćanje, koje se često nalazi u dojenčadi s hipertrofičnom stenozom pilorusa. Osim tih dviju krajnosti, najčešće je ipak povraćanje umjerene snage.
Po trajanju povraćanje može biti različito. Tako primjerice rano jutarnje povraćanje bez mučnine često je znak nekog procesa u glavi s povećanjem tlaka moždinske tekućine. Eksplozivno povraćanje, koje se stalno ponavlja, znak je najčešće hipertofične stenoze pilorusa. Tvrdokorno povraćanje umjerene snage, koje se stalno ponavlja, a prethode mu bolovi u trbuhu koji nakon povraćanja prestaju, mogu biti znak ulkusne bolesti. Povraćanje može biti znak crijevne opstrukcije (začepljenja) zbog bilo kojeg uzroka (u medicinskoj terminologiji poznatije kao tzv. ileus, a u svakodnevnom govoru se govori o zapletaju crijeva), što često može iziskivati kiruršku intervenciju. Povraćanje koje traje satima i nakon toga prestaje, ali se ponavlja danima, može biti znak tzv. cikličkog povraćanja u starije djece. U različitim životnim dobima različiti su uzroci povraćanja u djece, no na svu sreću većinom se radi o bezazlenoj pojavi. U svakom slučaju potrebno je isključiti otrovanje hranom, neku virusnu ili bakterijsku infekciju, alergiju izazvanu hranom (kravljim mlijekom), hipertrofičnu stenozu pilorusa, opstrukciju želučanog crijevnog sustava, upalu crvuljka ili apendictis (“slijepo crijevo”), upalu moždanih ovojnica, traumu glave, odnosno potres mozga, lokomocijsku bolest, prekomjerno hranjenje, pregrijavanje, lakomost i gutanje zraka, reakciju na stres (psihogene uzroke) i mnoge druge. U svakom slučaju, ako je povraćanje dugotrajno, povezano s promjenama općeg stanja, uz visoku vrućicu i trbobolju, te ako prijeti razvoj dehidracije uz miris djeteta po acetonu, te primjesu svježe krvi ili je povraćeni sadržaj poput taloga crne kave, treba potražiti pomoć liječnika.
Proljev
Proljevom se smatra kada dijete tijekom jednog dana ima četiri i više mekanih, sluzavih, vodenastih stolica u kojima katkada može biti i krvi. Kako je teško proljev definirati prema broju stolica, katkada se pribjegava definiciji da je to stanje koje karakterizira preveliki broj stolica smanjene gustoće prevelikog volumena. Proljev može biti akutni ili kronični. Akutni proljev obično brzo prestaje i najčešće je infenktivnog podrijetla, dok tvrdokorni kronični proljev može biti uzrokovan različitim bolestima i stanjima. Taj simptom može biti popraćen povraćanjem, vrućicom, lošim općim stanjem, a posljedica tog stanja može biti dehidracija, odnosno nedostatak tekućine, koji nastaje to lakše i to brže što je dijete mlađe. Što je dijete mlađe, to je poremećaj vode i elektrolita u organizmu nastao zbog proljeva opasniji za dijete.
Bolest se smatra bolešću prljavih ruku, a može nastati prijenosom od čovjeka na čovjeka, preko vode loše kakvoće. Najčešći uzročnici proljeva su virusi. Ljeti su to enterovirusi, zimi rota virusi i adenovirusi, a postoji mogućnost razvoja bakterijskog proljeva nekom od tzv. enteropatogenih klica, koje uzrokuju tu bolest. Najčešće se radi o bakterijama iz skupine Salmonella i Shigela, a u dojenačkoj dobi proljev mogu izazvati i neki sojevi Escherichia coli. Bez obzira na uzrok, proljev se jednako liječi. Neobično je važno znati da su vrlo rijetko potrebni antimikrobni lijekovi (antibiotici ili sulfonamidi), koji štoviše mogu biti štetni i produljiti trajanje proljeva, a neki od tih lijekova mogu biti i uzrokom tzv. pseudomembranoznog proljeva. Najvažnija mjera liječenja je nadoknada tekućine i elektrolita i odgovarajuća dijeta. Otkako je u liječenje proljeva uvedena jednostavna orlana rehidracijska sol, smanjila se je smrtnost dojenčadi od te opake i ranije potencijalno smrtonosne bolesti. Taj jednostavni lijek sastoji se od kuhinjske soli, glukoze, te nekih drugih soli u određenim omjerima. Sve to otopljeno u vodi daje odličan lijek, kojim se vrši nadoknada tekućine i elektrolita na usta. U one djece koja povraćaju, odnosno u kojih postoji evidentan nedostatak vode i elektrolita (tzv. dehidracija), te im prijeti šok zbog nedostatka volumena, vodu i elektrolite je potrebno nadoknaditi preko žile, odnosno parenteralno infuzijom, te je u tom slučaju potrebna pomoć liječnika. U velike većine oboljele djece dovoljno je provoditi rehidraciju na usta, tako da nakon svake stolice dijete popije (ovisno o dobi) od 50, 100 do 200 ml oralne rehidracijske soli. Ako je dijete na prsima, potrebno je nastaviti prehranu na prsima, a u djece koja se hrane adaptiranim mlijekom treba nastaviti mlijeko koje jedu u nešto smanjenoj količini. Katkada je uz to mlijeko nakon ORS-a potrebno dati dva do tri obroka bezmliječne ljekovite hrane, koja se sastoji bilo od rogačeva brašna, rižine sluzi ili juhe od mrkvice, kaše od banane ili jabuka (oko 20 ml/kg po obroku: za dijete od 5 kg to je 100 ml; za dijete od 7 kg 140 ml itd.). Mliječna hrana se sljedeća dva do tri obroka može pomiješati s bezmliječnom u omjeru 1:2. Tako primjerice dijete od 5 kg bi po obroku trebalo dobivati oko 150 ml hrane ukupno, od čega bi 50 ml bila bezmliječna hrana – juha od mrkvice, a 100 ml adaptirano mlijeko.
Bolest se vrlo lako može prenijeti s djeteta na ostale ukućane, ako se ne pridržavamo osnovnih higijenskih mjera, a to je pranje ruku prije i nakon svakog kontakta s pelenama i nakon njege djeteta. Dok ima proljev, dijete ne smije pohađati dječji kolektiv, kako ne bi došlo do širenja bolesti na drugu djecu, a ako postoji kliconoštvo nakon što je proljev izliječen, potrebno je također dijete izolirati iz dječjeg kolektiva. Ako u dvije uzastopne stolice uzete u razmaku od tjedan dana nema klice koja je uzročnikom proljeva, smatra se da dijete više nije kliconoša. Proljev je bolest koja podliježe prijavi Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a u nekim će slučajevima biti potrebno ispitivanje stolice ukućana. Kolika se briga vodi o tome da ne dođe do zaraze djece uzročnicima koji izazivaju proljev, vidi se i po tome da djelatnici koji rade u bolnicama i dječjim kolektivima moraju jednom u šest mjeseci dati stolicu, kako bi se ustanovilo nisu li kliconoše enteropatogenih bakterija.
U starije djece proljev se liječi na sličan način, pri čemu je dijeta najvažnija mjera. Obično se najprije radi čajna stanka, zatim se daje dvopek, juha od mrkvice, kasnije banana, svježi kravlji sir bez vrhnja, juha od kostiju bijelog pilećeg mesa, naribana jabuka i sl. Djetetu za vrijeme proljeva treba objasniti da je bolesno i da se liječenje sastoji u pridržavanju mjera prehrane koje će omogućiti izliječenje. Roditelji su često skloni popustiti djetetu i dati mu hranu koja nije dozvoljena u proljevu, što bi trebalo izbjegavati. Također tijekom proljeva nije dobro dijete nagovarati na jelo, ako ono to ne želi ili ne može. Jako je važno da dijete pije dostatne količine tekućine. Ako niste sigurni je li potrebna liječnička pomoć, bolje je obratiti se liječniku, kako bi se objektiviziralo stanje djeteta. Budite pripravni na pitanja o izgledu, broju, konzistenciji i oblinosti stolica uz sve primjese, kao i vremenu kada je i u kojim okolnostima proljev počeo. Katkada je kod kuće dobro stolicu uzeti za bakteriološki i virusološki pregled. Velika većina proljeva je samoograničavajuća i izliječi se bez nekih posljedica. Djeca na prsima imaju učestale stolice, ali nemaju proljev, već je to fiziološka pojava. Proljev katkada može biti simptom i nekih drugih težih bolesti, kao što su različiti poremećaji apsorpcije (tzv. malapsorpcija), celijakija, cistična fibroza, sepsa, neka druga infekcija i sl. U svakom slučaju, ako proljev u dojenačkoj dobi traje duže od dva tjedna, naziva se dugotrajnim proljevom, čiji uzrok valja ustanoviti, zbog čega je dijete potrebno zaprimiti u bolnicu.
Autor teksta: Prof. dr. Milan Stanojević, dr. med., pedijatar
