Ljudi su jedina živa bića koja svoje osjećaje mogu pokazati plakanjem. Žene, a isto tako i muškarci, najviše suza proliju iz tuge (50%). Suze još izaziva sreća (21%), ganuće, bijes, briga i tjelesna bol. Jedna suza teži samo 15 miligrama, a u litru ih stane približno 66.000. Žene još uvijek po pitanju plakanja stoje osamljeno na vrhu. Muškarci ih, međutim, sustižu velikim koracima. Statistički gledano, najviše ih mogu ganuti himne, zvukovi violine ili spotske pobjede. Suzne oči im isto tako sve više izazivaju ljubavni jadi, smrt voljene osobe ili strah da će zakazati. Žene su uglavnom sklone suzama kada se radi o vjenčanjima i srceparajućim filmovima. Odmah poslije toga dolaze svađa i bol rastanka, radost i bijes.
Najčešće se plače navečer između 19 i 22 sata, prosječno u trajanju od jedne do dvije minute s približno 50 suzica. Tijekom svog života čovjek proizvede oko 70 litara suzne tekućine, bilo da plače ili ne. Smisao i svrha ove vodene mase: zaštita za oči, kako ne bi postale suhe. Pri svakom treptaju (otprilike 13 puta u minuti) oči se zastiru mikrofinim vodenim filmom.
Suze – praonica duše
Stari Grci nisu bez razloga o plakanju govorili kao o katarzi (čišćenje). Onaj tko svojim brigama može dati oduška kroz suze, poznaje njihov oslobađajući učinak. Tuga i napetost teku iz tijela. Što se više smanjuje pritisak na suzne žlijezde, to se čovjek bolje osjeća. Zašto je to tako, dugo je ostalo neistraženo. Američki antroplog Ashley Montagu je komparativnim istraživanjima došao do rezultata da bebe moraju plakati kako bi preživjele. Doduše, njihovim suznim kanalima mogu poteći prave suze tek od petog tjedna života. Plakanje je za dojenčad jedina mogućnost da na sebe privuku pozornost. Da pokažu: gladan sam, tužan sam, dosadno mi je, želim ljubav. Kroz duže vrijeme bi deranje bez suza isušilo sluznicu nosa te ih učinilo osjetljivim na infekcije. Za razliku od toga, vlažno jecanje vlaži sluznice. Umirujuće za roditelje jer uvijek je teško gledati kako beba plače.
Za medicinare suze imaju dijagnostičku vrijednost: suze se mogu analizirati poput krvi i na temelju toga utvrditi pati li netko od neke genetske bolesti ili uzima li lijekove. Postoje čak nade da bi se analizom suza bolje mogle shvatiti neke psihičke bolesti kao što su depresije. Da vlažni izljevi osjećaja imaju medicinsko ljekovito djelovanje postalo je jasno tek nakon dugogodišnjih studija. Amerikanac dr. William Frey sa sveučičišta Minnestota uspio je donekle dokučiti moć suza. Ovaj biokemičar i lakrimolog (stručnjak za suze) je uz pomoć sladunjavih hollywoodskih filmskih priča studente i studentice poticao na suze koje su skupljali u epruvete. Laboratorijski testovi su pokazali da svaka suza pored ulja i vode sadrži tri visokoaktivne kemijske supstance:
- leuzin-enkophalin, koji se ubraja u endorfine (hormone sreće)
- lizozimi – antibakterijski enzimi koji sprječavaju infekcije i uništavaju štetne mikroorganizme
- prolaktin – hormon koji ne samo što kod trudnica potiče proizvodnju majčinog mlijeka, već kod muškaraca, kao i žena, potiče suzne žlijezde i izaziva pozitivno duševno raspoloženje.
Kombinacija ovih triju tvari čini suze kobnima za stres. Što ih se više oslobađa, to je zdravije za tijelo. Plakanjem se jednako tako iz tijela oslobađaju negativne emocije i uzročnici bolesti. Zaključak da ljudi koji nikada ne plaču lakše obolijevaju i ranije umiru, potkrepljuje nova istraživanja koja su proveli stručnjaci za suze. Čirevi na želucu i upale crijeva pokazali su se kao tipična oboljenja koja nastaju kod notornog zatomljivanja osjećaja.
Žene plaču pet puta češće od muškaraca – i u prosjeku žive sedam godina duže. To nema nikakve veze sa sindromom plačljivka, već je znanstveno objašnjeno. Ženske suze jednostavno teku lakše i izdašnije jer su za pola stupnja toplije od muških suza i sadrže veći udio masnoće – razina prolaktina je kod žena za 60% veća. To između ostalog objašnjava zašto muškarci znatno rjeđe plaču. Do puberteta je razina prolaktina kod dječaka i djevojčica jednaka, i jedni i drugi plaču jednako često – i to neobuzdano. U pubertetu je ženama potrebna veća količina ovog hormona jer on omogućuje rast grudi. To što dječaci pravodobno počinju suzbijati suze uzrokovano je mentalitetom Indijanca koji ne poznaje bol te utjecajem prijatelja iz škole. Pokazivanje emocija suznim očima tada počnu doživljavati kao nešto krajnje nemuževno i nelagodno. Naši preci s time nisu imali nikakvih problema: do 19. stoljeća je muški dio populacije mogao plakati do mile volje.
Suze podižu ugled, ako su prave. Štetu mogu prouzročiti samo lažne suze. Kada se inscenirane suze koriste kao oružje kako bi na partnera izvršili pritisak ili odvratili pozornost s vlastitih nedostataka. Suze prilikom svađe s partnerom guše svaki razgovor, argumente stvaljaju izvan snage te pravo rješenje čine nemogućim. Nažalost, samo znanstveni testovi mogu pokazati radi li se o glumačkoj sposobnosti ili iskrenom plaču. Ucjenjivačke suze, kao uostalom i suze izazvane lukom, ne sadrže tipične hormone i enzime. Takve se suze sastoje samo od vode i masti. Jedini znak: pravi plač traje. Ako u trenu prestane, to može samo značiti da suze ipak lažu.
Najljepši srceparajući filmovi
“Ljubavna priča”, “Prohujalo s vihorom”, “Casablanca”, “Doktor Živago”, “Imitacija života”, “Sjaj u travi”, “Vrijeme nježnosti”, “Kramer protiv Kramera”, “Zgodna žena”, “Ptice umiru pjevajući”, “Pohane zelene rajčice”, “Kad muškarac voli ženu”, “Forrest Gump”, “Tjelohranitelj”
Pripremila: Jasna Nickl
