Nema niti jedne bračne (a niti izvanbračne) veze, odnosno veze između muškarca i žene koja nije povremeno izložena trzavicama. Osim u ekstremnim situacijama u kojima svađe rješavaju policija, hitna služba, a naposlijetku i sud, obične bračne trzavice su svakodnevnica bračnog života. A one se ne odnose samo na teškoće komuniciranja zbog kojih dolazi jer muškarci i žene govore različitim jezicima, već i zbog drugih područja bračnog života koja su također slizak teren. Iako je neprimjereno svesti široki dijapazon mogućih razloga za nerazumijevanje između muškaraca i žena u njih samo pet, najčešće zbrke nastaju ipak zbog njih.
- Briga o muškarcu ne znači majčinski odnos prema njemu
Sasvim je u redu upitati svog partnera kakav mu je danas bio dan ili saslušati probleme s posla, ali ne spavati zbog zabrinutosti za njegovu karijeru, raspravljati kako u nekoj životnoj fazi on ne treba ništa poduzeti jer ste vi tu da se brinete ili čak najobičnije dijeliti mu zadatke vezane uz kuću i provjeravati je li ih izvršio, znači negaciju njega kao odraslog bića sposobnog da sam rješava svoje probleme. Nije stoga nemoguće da će s vremenom on biti sve “beskorisniji”, a također i prestati brinuti o vašoj vezi. Štoviše, ovakav majčinski odnos prema njemu ubija i svaku želju za seksom, pa s vremenom više postajete sustanari koji žive zajedno, ali ne dijele postelju. Jer muškarcu je (mnogo više nego ženama) potreban osjećaj da može samostalno riješiti problem i osjećaj da je vrijedan i sposoban.
- Ljubavne poruke su drukčije
Žena će lako reći “volim te”, no muškarac će nakon što je ušao u vezu, rijetko verbalno izraziti naklonost. A tu zna ležati problem. Jer čak i biološki, žene imaju razvijenije osjetilo sluha i slatke riječi lako će ju osvojiti, za razliku od muškarca koji na vizualne podražaje reagira puno većim intenzitetom. I ako se dogodi, dakle, da vam muškarac zaboravi čestitati rođendan, kupiti cvijeće na Valentinovo ili reći pri odlasku na posao “volim te”, sjetite se kakav je bio kada ste imali temperaturu ili bili pod stresom zbog pretjeranog posla. Njegove ljubavne poruke su drukčije i važno ih je znati pročitati. No to i ne znači opravdanje za one muškarce koji će se pobrinuti iskazati ljubav s mizernim doprinosom, slijepo se pridržavajući te teze.
- Za uspješan razgovor, treba znati slušati
Iako postoji sklonost u žena da prihvate činjenicu kako muškarac vezu s njom gradi više putem djela nego putem riječi, ipak je neoprezno odnositi se olako prema onome što joj on govori. Jer ignorirati riječi “nisam na nešto spreman”, “ti si više posvećena svima oko sebe nego meni” ili “pitaš li se ikada što ja osjećam”, iskazuju jasno i glasno muškarčevo nezadovoljstvo s nekim vašim ponašanjima u vezi. Starinsko ili “lukavo ženski” prešutjeti (da ne kažemo ignorirati) jer je ionako “vaš”, a “vi ćete i dalje po svom”, s vremenom prerasta u kulminaciju nezadovoljstva. A ono zna, i najčešće i završi nekim od nepovoljnih ishoda – svađom, šutnjom, raskidom. Isto vrijedi i za muškarce jer njihova prečesta sklonost da ignoriraju svakodnevnicu žene obilježenu kućanskim obvezama u ime “svjetski važnijih problema” s vremenom će izazvati u žene nepremostiv osjećaj da se sve njoj važno potpuno zanemaruje i uopće ne vrednuje. Zato, slušajte dobro što vam se govori jer ćete tu naći i odgovore.
- Nevjera ne znači samo usputni seks
Parovi devedesetih (i oni osamdesetih) zapravo prerastaju staru naviku prešućivanja muške nevjere jer je to, eto, prirodno. Naime, poligamnost muškarca, iako možda potpuno uvjetovana, nije tako dobra isprika u modernom i civiliziranom društvu. Ne samo strah od spolno prenosivih bolesti, nego i duboko narušen osjećaj intimnosti, koji je jedan od razloga sklapanja modernog braka, postaje razlog (najčešće) da se brakovi ili dugotrajne izvanbračne veze raskinu. Nema više izdržavanja žene (barem u većem broju) niti prisilno sklopljenih brakova, već isključivo brakova sklopljenih slobodnom odlukom zasnovanom na ljubavi te je nevjera zapravo narušavanje tog jedinog razloga. Iako je muška nevjera češća (kažu statistike), i ženska nevjera znači isto. To nije samo igra isprobavanja, već očigledno iskazivanje nezadovoljstva i traženja drugog izlaza – najčešće u drugom partneru. A tada prestaje i veza s onim prvim.
- Zadatak je pred vama tek onda kada stupite u brak
Mnogi mladi parovi misle da se oko veze treba truditi sve do posljednjeg i najvažnijeg čina – stupanja u brak. A onda jednostavno prepuštaju životnim okolnostima da ih nose jer su sada postigli svoj cilj. Ovakva naopaka pretpostavka najčešće rezultira žalosnom činjenicom po oba partnera, odnosno razočarenjem. Iako bi bilo nezgodno tvrditi da su za to više krive žene nego muškarci (posebice kada smo svi opterećeni stereotipovima njihova gledanja televizije ili ležanja na kauču poslije posla), ipak se može primijetiti da je još uvijek snažno nazočna želja u žena da se udaju jer bi se u suprotnom osjećale “promašenima”. A to nažalost znači da u grču za ostvarenjem svog cilja one troše silnu energiju koju, kada ga napokon dostignu, olako napuštaju. Tu leži onaj drugi stereotip, koji ovaj put dolazi s muškarčeve strane – a to je da se nakon što uđe u brak žena najčešće “zapusti”. Pritom je najmanje važna ona slika nenašminkane i odeblje žene u starom kućnom ogrtaču u odnosu na onu koja znači skoro potpuni prestanak interesa osim onih vezanih uz ostvareni i time završeni status udane. Do te mjere prestanak interesa da i partner biva viđen samo kao “završena bitka”, koja sada prestaje biti zanimljiva.
Pripremila: Jasna Nickl
