Prosinac je mjesec kada naše kuhinje poprimaju čudesne i zanosne mirise, i one žene koje tijekom godine izbjegavaju štednjak, u tim danima pretražuju recepte, traže ideje kako da božićne blagdane učine privlačnima za osjetila okusa. Nabavljamo namirnice, one koje nam trebaju i ne trebaju, ne bi li svoje ukućane učinile sretnima i zadovoljnima. U prosincu se prisjećamo blagdanskog stola naših baka i mama te pomalo sjetni i patetični prizivamo vremena u kojima smo se osjećali sretnima i zadovoljnima. Onda u siječnju pribrajamo kalorije, jurimo u teretanu, ne bi li kazaljka na vagi makar smanjila koji nakupljeni kilogram. Ima i onih žena koje se žale da su tijekom prosinca jele jako malo zbog gužve na poslu, poslova u kući i da naprosto ne znaju kako su se udebljale, dok one druge zbog nervoze i besanih noći izgledaju kao duh uz sve obilje božićnog stola. Jednima vjerujemo, u druge sumnjamo i pomišljamo da se opravdavaju za vlastitu nebrigu za tijelo. Što se krije iza svega? Neki će reći da se radi o osobama koje imaju problema s endokrinim sustavom, a za druge ćemo tvrditi da su u pitanju organske poteškoće ili genetska predisponiranost. Sve je od navedenog moguće, ali vrlo često zaboravljamo da emocije mogu odigrati značajnu ulogu u našim životima.
Što su emocije?
Emocije imaju središnju ulogu u životu. Višedimenzionalne su, imaju različite karakteristike. One su prvenstveno psihološki fenomen. U našem jezičnom okruženju sinonim emocijama je osjećaj. Postoji niz termina koji se koristi kao sinonim za emocije. Radi boljeg razumijevanja, pojmove vezane uz emocije možemo ukratko definirati na sljedeći način:
- raspoloženje – dugotrajne emocije
- osjećaji – odnosi se prvenstveno na ugodno-neugodno-afekt – u psihoanalitičnoj literaturi sinonim je za emocije
- sentiment – pojam trajno usmjeren prema objektima (npr. ljubav).
Dakle, postoje različite definicije emocija, gotovo svi autori te znanstvenici koji su se bavili emocijama različito su ih objašnjavali. Emocije su pojam koji je u psihologiji prilično nedefiniran, možemo zaključiti da se radi o subjektivnom doživljavanju izazvanom nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom karakterističnom po tome da može biti ugodna ili neugodna.
Kako dijelimo emocije?
Emocije možemo podijeliti na osnovne i složene:
- osnovne emocije – strah, srdžba, ljubav, radost, tuga
- složene emocije – sastavljene su od više osnovnih (npr. ljubomora – ljubav, srdžba, strah). Primjer: obuzet ljubomorom muškarac zavodi partnericu svog najboljeg prijatelja ili ljubomorna žena izlazi van s najboljim prijateljem svog partnera – stanje u kojem se njih dvoje tada nalaze objašnjava pojam – afekt.
Riječ afekt potječe iz latinskog jezika (lat. affectus – žestoko uzbuđenje, duševno stanje, strast). Afekti su emocionalna stanja vrlo velikog intenziteta, a vrlo kratkog trajanja. To su “emocionalne eksplozije”. U formi afekta javlja se srdžba i tada je čovjek kadar učiniti djela za koja se kasnije čitav život kaje.
Reakcije tijela na emocije
Kod pojave emocija zbivaju se raznolike promjene na tjelesnom području:
- Kardiovaskularne promjene – dolazi do promjena krvnog tlaka, pulsa i promjena krvnih žila. Podražaji koji izazivaju emocije povećavaju frekvenciju srčanih kontrakcija i dovode do vazodilatacije krvnih žila uslijed čega se povećava krvni tlak.
- Promjene u gastrointestinalnom traktu – mogu se zbivati pod utjecajem emocija koje često dovode do smanjenja salivacije (izlučivanja sline) i smanjenog izlučivanja želučanih sokova.
- Senzomotorne rekacije pod utjecajem emocija dovode do promjena u tonusu (napetosti) mišića.
- Opće promjene – dolazi do promjena brzine disanja, promjera zjenice, promjene kemijskog sastava krvi i urina, povećava se količina adrenalina itd.
Raspoloženje
Emocionalno stanje slabijeg intenziteta, ali dugog trajanja. Raspoloženjem se smatraju dugotrajne, difuzne, manje intenzivne emocije, koje se odnose na određeni objekt. To je trajno stanje iako su termini različiti. Ponekad je teško odrediti je li neko stanje raspoloženje ili se radi o emocijama. U formi raspoloženja obično se javljaju emocije radosti i tuge. Raspoloženje se kreće od dobrog do slabijeg ili tužnog i očajnog. Prema tome, ugodu nazivamo dobro raspoloženje.
Ljubav je parfe torta naših emocija
Veliki broj žena veću pozornost posvećuju unosu kalorija kad je riječ o hrani, no potpuno zanemaruju emocionalne kalorije. Ponekad se doslovno “emocionalno prežderavaju”, ne vodeći računa do čega ih to može dovesti. Visokokalorične emocije mogu stvoriti naviku i što je još opasnije – ovisnost. U takvim slučajevima nema mjesta za samopoštovanje, nema mjesta za zdrav razum, promišljenost. Zbog toga je dobro napraviti reviziju osobnih emocija i konačno izbaciti iz svog života nervozu, opsesivne brige i besane noći. Neke će reći, lako je to reći, ali je teško provesti u djelo.
Ljubav je nužna za naš osobni razvoj i sreću, ako je konzumiramo razumno, ljubav pridnosi našem emocionalnom zdravlju i ona nam postaje glavni oslonac sreće. Ali isto tako ljubav može biti glavni izvor ovisnosti i nezadovoljstva. Sve smo prolazile krize u našim životima ili smo voljele muškarce koji nisu marili ili smo svoju ljubav davale u ogromnim količinama, a dobivale mrvice. Prisjetite se razdoblja sazrijevanja, kad zbog ljubavi i onih leptirića u trbuhu niste mogli okusiti ništa, ili zbog neuzvraćene ljubavi tražili utjehu u hladnjaku i slatkišima. Život bez ljubavi je nezamisliv, ali nužno je potražiti ravnotežu u “vlastitoj emocionalnoj prehrani”. Nemojte si dopustiti da zbog partnera zapostavite i potisnete druge emocije. Nemojte dopustiti da zbog ljubavi zanemarite posao, prijatelje, bližnje. Iskustva starijih i mudrijih govore da ljubav živi dulje u kreativnom i ispunjenom životu.
Zavist – superkalorična emocija
Sjećam se da sam nekoć znala zavidjeti ženama koje s lakoćom rješavaju svakodnevne probleme, koje si mogu priuštiti sve ono o čemu ja mogu samo sanjati. I onda sam se pitala što je to zavist, shvativši da je zavist u svojoj biti nelogična, da crpi snagu iz poremećene vizije stvari, ljudi i događaja. Stoga sam odlučila riješiti se zavisti, koristeći razum i jasnu prosudbu. Jedan od načina da se lišite zavisti je da prisilite samu sebe na pozitivan osjećaj prema osobi kojoj zavidite. Budite ljubazni prema osobi koja u vama izaziva zavist, podarite joj kompliment i dajte joj do znanja da se divite njezinoj uspješnosti. To vam ujedno može biti od koristi: kontrolirate i osvježavate svoje emocije i ujedno čuvate aduta u rukavu kad vam ta osoba može biti od pomoći.
Taština – poput visokokaloričnog odreska
Svi smo tijekom odrastanja osjetili što je taština. Bili smo tašti na svoje igračke koje drugi nisu imali, na prve petice u školi, na dečke koje druge djevojke nisu mogle imati, na karijeru, partnera i povlastice koje nam je nosio poslovni i privatni život. I nikad nam taštine nije bilo dovoljno. Zbog taštine ne prihvaćamo prve bore i želimo zaustaviti biološki sat, mučimo se dijetama, tražimo najučinkovitiji program kako bi elimirali pojavu masnog tkiva na osjetljivim mjestima, skrivamo se u modnim detaljima koji nam nekada bolje, a nekada lošije pristaju. Taština je poput visokokalričnog odreska, koji nam tako paše i rado bi pojeli još malo. Ako vam je izgled u zrcalu postao opsesija, morate se zapitati koji dio vašeg života je prazan i žudi za pažnjom. Kako bi izbjegli visokokaloričnu taštinu, odmaknite se od zrcala i pokušajte se suočiti sa samom sobom.
Žaljenje – poput pikantnog umaka
Žaljenje je postala sastavnica naše dnevne okupacije, žalimo se na kredite, na neplaćene račune, na nemarnog partnera, na neposlušnu djecu, nepodnošljive kolege i izgubljena prijateljstva. Ako se ne žalimo, nismo u trendu. Pravo istinsko žalovanje osjećamo u treucima usamljenosti, kada se pitamo “što je nama sve to trebalo u životu”. Neki posežu do hladnjaka, kako bi potisnuli osjećaj nemoći i bespomoćnosti, dok drugi ostaju budni do ranih jutarnjih sati. Žaliti po navici znači priznati osjećaj nemoći. Žaljenje nekim ženama služi kao isprika za strah i kukavičluk. Ima li smisla žaliti za nečim što je prošlo? Kredit ste uzeli, partnera ste samovoljno odabrali, djeca su neposlušna jer tome niste obratili pozornost kada je trebalo, prijatelje ste izgubili jer niste imali za njih vremena kada su vas trebali. Stoga se okrenite sadašnjosti. Žaljenje ima svoje najljepše izdanje u trenutku istinske potrebe da se ispričamo drugome zbog uvrede koju smo mu nanijeli, bilo namjerno ili nenamjerno. Žaljenje i osjećaj bespomoćnosti zaustavljaju pokretljivost tijela i duha.
* * *
Blagdani su božanstveni za one kod kojih potiču pozitivne emocije. Za blagdanskim stolom pokušavamo biti umjereni u hrani i piću i zbog sebe i drugih. Koju vrstu hrane ćemo konzumirati i koliko, to nam ne određuju drugi. Stoga ne dopustite da visokokalorične emocije zavladaju vašim životom. Za novogodišnji jelovnik odaberite komadić sočnog odreska, neka vans nasmije do suza svojim izgledom i oblikom, zatražite prilog za kojeg znate da je superkaloričan, on neka vas potakne da više, bolje i učinkovitije stvarate kod kuće i na radnom mjestu. Uz njega je obvezan pikantan umak za sve one situacije kada drugome trebate reći “oprosti, žao mi je”. I nikako nemojte preskočiti parfe tortu, uzmite je više nego što je dopušteno, ali pripazite da vam ne izazove mučninu i slabost. U ponoć podignite visoko čašu i nazdravite za nova i bolja vremena.
Autorica teksta: Dr. sc. Dubravka Šimunović, prof. v. šk., Zdravstveno veleučilište u Zagrebu
