Seksualna edukacija u svom najširem smislu uključuje učenje o načinima ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je to biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama tijela. Roditelji su zbog svog kontinuiranog kontakta s djecom njihovi primarni seksualni edukatori, osobito u ranoj dobi. Djetetovo znanje o seksualnosti će iz tog razloga ovisiti o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja o seksualnosti te o tome koje im informacije pružaju. Većina roditelja ne razgovara o svim aspektima seksualnosti sa svojom djecom. Istraživanja su pokazala da roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje razgovaraju o temama kao što su spolni odnos, kontracepcija i spolno prenosive bolesti.
Roditelji se ne osjećaju ugodno razgovarajući o seksualnosti sa svojom djecom, što djelomično proizlazi iz njihovih vlastitih stavova o seksualnosti i vlastitog iskustva seksualne edukacije iz doba djetinjstva. Pokazalo se da roditelji koji imaju negativnu percepciju seksualnosti pružaju manje informacija svojoj djeci te njihova djeca o tome manje znaju. Primjerice na pitanje zašto s djecom ne razgovaraju o seksualnom zlostavljanju, 44% roditelja navodi da su njihova djeca premala za to (smatraju da je tek dob od devet i deset godina prikladna za takav razgovor), 55% roditelja navodi da njihova djeca nisu u opasnosti te 74% roditelja smatra da je to preteška tema za razgovor.
Postoje dva jaka mita o seksualnoj edukaciji, koji utječu na odluku roditelja da djeci ne pružaju adekvatne informacije o seksualnosti:
- Djeca već znaju sve što bi trebala znati pa zašto ih onda učiti.
- Znanje je štetno i potaknut će djecu da ranije uđu u seksualne odnose.
Međutim, istraživanja upućuju na to da ti mitovi nisu točni. Pokazalo se da djeca nemaju znanja o mnogim značajnim aspektima seksualnosti. Nadalje, ako se djeci kaže više nego što ona žele znati ili im se daju informacije koje ne razumiju, ona se jednostavno “isključe”. U zemljama gdje se seksualna edukacija za mlađu djecu aktivno podržava, djeca ne zapamte sve što im se kaže (vjerojatno jer ne mogu sve ni razumijeti). To upućuje na to da bi roditelji trebali promatrati seksualnu edukaciju kao kontinuirani proces, a ne kao “jednokratan pokušaj razgovora”.
Što se tiče drugog mita, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci zapravo povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, koji je prikladan njihovom kognitivnom razvoju, može služiti svrsi zadovoljavanja njihove znatiželje i smanjiti potrebu za seksualnim eksperimentiranjem.
Roditelji često postanu uznemireni kada otkriju svoju djecu u seksualnom istraživanju (same ili s vršnjacima) i ne znaju kako reagirati. Takve situacije treba promatrati kao priliku za “edukativan trenutak” s djecom. Korisno je djetetu reći:”Vidim da te zanima tvoje tijelo. Imam knjigu koju možemo zajedno pogledati i onda možemo razgovarati o tome”. Na ovaj način roditelji mogu zadovoljiti djetetovu prirodnu znatiželju o seksualnosti, pri čemu istodobno stvaraju adekvatne granice ponašanja. Važno je pritom ne “dizati paniku”, ponašati se što prirodnije jer spolnost i nije drugo nego prirodan proces.
PITANJA I ODGOVORI O SEKSUALNOSTI
Odgovaranje na dječja pitanja o seksualnosti predstavlja jednu od odgovornosti koje se roditelji najviše plaše. Čak i inače samopouzdani roditelji često se zakoče i osjećaju se čudno kada se govori o seksu. Međutim, tu temu ne bi trebalo izbjegavati. Odgovarajući na dječja pitanja kako se ona pojavljuju, roditelji mogu potaknuti zdrave stavove i osjećaje o seksualnosti.
Kada djeca počinju biti znatiželjna o seksu?
Djeca su ljudska bića, a time i seksualna bića. Roditeljima je to teško priznati, baš kao što je djeci teško zamisliti da su im roditelji seksualno aktivni. Međutim, čak i novorođenčad posjeduje znatiželju o vlastitom tijelu, koja je sasvim zdrava i normalna.
Kakvu vrstu “seksualnog” ponašanja pokazuju mala djeca?
Djeca dojenačke dobi često diraju svoje tijelo kada su gola, kao npr. u kadi ili dok ih se premata. U toj fazi razvoja, djeca nemaju osjećaj srama. Reakcije njihovih roditelja reći će im je li njihovo ponašanje prihvatljivo. Dojenčad ne bi trebalo kritizirati, niti bi ih se trebalo tjerati da se osjećaju posramljeno zbog toga što ih je zanimalo vlastito tijelo. Normalno je da djecu zanima njihovo tijelo. Neki roditelji mogu odabrati da ležerno ignoriraju diranje djeteta. Starijem predškolcu, ako se dodiruje pred drugima, mogu reći da je diranje privatna stvar koju radimo kad smo sami. Roditelji mogu nježno, ali jasno reći djetetu da očekuju od njega da takvo ponašanje ostane u granicama privatnosti.
Roditelji bi trebali biti zabrinuti zbog masturbacije jedino ako im se čini da je dijete njome preokupirano te da se zbog toga isključuje iz drugih aktivnosti.
Je li u redu koristiti nadimke za intimne dijelove tijela?
Kada dijete navrši tri godine starosti, roditelji mogu odlučiti upotrebljavati točne anatomske riječi. Možda će zvučati klinički, ali nema razloga da se ne koriste ispravna imena, kada ih dijete može izgovoriti. Riječi kao što su penis, vagina i druge trebalo bi izgovarati ozbiljno, kao neutralne činjenice. Na taj način dijete će ih naučiti normalno, direktno upotrebljavati, bez osjećaja srama.
Što reći vrlo malom djetetu koje vas pita odakle dolaze bebe?
Djetetu u dobi od tri do šest godina možete reći da beba naraste iz jajašca u maminoj maternici, pokazujući na majčin trbuh te izlazi van kroz posebno mjesto koje se zove vagina. Nema potrebe da objašnjavate sam čin vođenja ljubavi jer vrlo mala djeca to neće razumijeti. Međutim, možete reći da muškarac i žena, kada se vole, žele biti blizu jedan drugome. Recite im da se spermij muškarca spoji s jajašcem žene te da tada beba počinje rasti. Većina djece ispod šest godina prihvatit će taj odgovor. Mogu vam pomoći i knjige o ovoj temi, koje su u skladu s dobi djeteta. Uvijek izravno odgovorite na djetetovo pitanje i vjerojatno ćete vidjeti da će u tom trenutku biti zadovoljno malom količinom informacija. Ako i dalje pita, pružite mu dodatne informacije, primjerice o tome da trudnoća traje devet mjeseci, da zatim slijedi porod i beba dolazi na svijet itd.
Što trebate učiniti ako uhvatite dijete kako se igra “doktora”, npr. pokazujući intimne dijelove tijela drugom djetetu?
Najčešće se “doktora” igraju djeca u dobi između tri i šest godina. Mnogi roditelji pretjerano reagiraju kada vide ili čuju za takvo ponašanje. Grubo kritiziranje nije dobar način da riješite takvu situaciju. Roditelji ne bi trebali misliti da se radi o promiskuitetnom ponašanju, niti da će to ponašanje dovesti do promiskuiteta. Često je sama nazočnost roditelja dovoljna da prekine igru.
Možete pokušati usmjeriti pozornost djeteta na drugu aktivnost bez da dižete preveliku buku. Kasnije sjednite s djetetom i porazgovarajte s njim. Objasnite djetetu da razumijete njegov/njezin interes za prijateljevo/prijateljičino tijelo, ali da on/ona postaje veliki dječak/djevojčica i da se od ljudi općenito očekuje da svoja tijela u javnosti imaju pokrivena. Na taj način postavit ćete granice bez da učinite da se dijete osjeća krivim.
To je također prikladna dob da s djetetom počnete razgovarati o dobrim i lošim dodirima. Recite djeteti da je njegovo tijelo samo njegovo i da ima pravo na privatnost. Nitko ga ne smije dirati ako se njemu to ne sviđa i ako ono to ne želi. Recite mu da ako ga ikada itko bude dirao na način da se osjeća čudno ili loše, treba reći toj osobi da prestane i treba to odmah reći vama. Objasnite mu da želite znati za sve zbog čega se osjeća loše ili nelagodno.
Kada bi roditelji trebali obaviti taj tako važan razgovor o svemu u vezi seksualnosti?
Zapravo, nikada! Učenje o seksualnosti ne bi trebalo biti sadržano u jednom sve-ili-ništa razgovoru. To je više postepeni proces u kojem će dijete pravodobno učiti o svemu onome što bi trebalo znati. Na pitanja bi trebalo odgovarati onda kada se pojavljuju, kako bi djetetova prirodna znatiželja bila zadovoljena kako dijete sazrijeva.
U kojoj bi dobi nagost u kući trebala biti ukinuta?
Obitelji postavljaju svoje vlastite standarde za nagost i privatnost. Iako su vrijednosti svake obitelji drugačije, za svako dijete je važno da nauči pojam privatnosti. Roditelji bi trebali objasniti djetetu granice u pogledu nagosti, na isti način na koji im objašnjavaju ostala kućna pravila – iznoseći to kao neutralnu činjenicu – kako ne bi došlo do toga da djeca nagost povezuju s krivnjom i tajnovitošću. Općenito govoreći, djeca će učiti iz granica koje im postavite i načina kako ih postavite.
U kojoj se mjeri roditelji mogu osloniti na školu da će djeci pružiti seksualno obrazovanje?
Važno je da roditelji započnu s procesom seksualnog obrazovanja znatno prije nego što on započne u školi. Formalno seksualno obrazovanje u školama počinje obično u petom ili šestom razredu. Neke od tema o kojima se uči su anatomija, kontracepcija, spolno prenosive bolesti i trudnoća. Roditelji bi trebali biti otvoreni za nastavak dijaloga i odgovaranje na pitanja kod kuće. U školama se uči o činjenicama, više nego o vrijednostima. Vrijednosti spadaju u područje u kojem roditelji mogu i trebaju učiti djecu.
U kojoj bi dobi djevojčicama trebalo pričati o menstruaciji?
Dobro je da djevojčice (i dječaci!) saznaju osnovne činjenice o tome do dobi od oko osam godina, a neke informacije mogu dobiti i u školi. Obrazovne knjige su korisne, ali dobro je da majke sa svojim kćerima podijele i svoja osobna iskustva o tome kada su prvi put dobile menstruaciju i kakav je to bio osjećaj. Djevojčicama naročito pomaže da budu pripremljene za taj događaj.
SPOLNA EDUKACIJA TREBALA BI BITI KONTINUIRANI PROCES, A NE “JEDAN VELIKI RAZGOVOR”
Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladan njegovom kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.
Nekoliko je načina kako roditelji mogu reagirati na dječje spolno ponašanje i pitanja koja postavljaju:
Ignorirati – prikladno je u situacijama kad želite izbjeći poticanje određenog ponašanja ili svoju pretjeranu reakciju.
Glumiti neznalicu – to znači pretvarati se da ne razumijete što dijete radi ili vas pita. Time možete prikupiti više informacija o djetetovu ponašanju, pitanju ili izjavi. Predškolci često ponavljaju riječi koje su negdje čuli ili nešto što su vidjeli, a da možda i ne razumiju njihovo pravo značenje (npr. ako vas dijete pita “Jeste se ti i mama seksali?”, možete zbunjeno odgovoriti:”Zlato, a što ti misliš što je seks?”).
Reflektirati – odnosno ponoviti ili zrcaliti djetetovo pitanje, izjavu ili izraz lica. Ovako dijete zna da razumijete kako se osjeća i što ga zanima (npr. “Aha, zanima te kako izgleda pišo?”).
Postavite granice – izjavom ili ponašanjem pokazujete kako je ponašanje vašeg djeteta neprihvatljivo. Jasno postavite granice i očekivanja djetetu i pritom mu pomozite da pronađe prikladne načine ponašanja (npr. vaše dijete masturbira pred gostima – možete mu reći:”To je nešto što možeš raditi kad si sam/sama, a ne pred drugim ljudima”).
Kazna – u području spolnog razvoja djeteta kazna općenito nije prikladan način reagiranja na djetetovo spolno ponašanje i pitanja.
Autorica teksta: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba