Priče, bajke, pjesmice, basne, sve su to “alati” odrastanja. Nastali su zbog djece i za djecu. Kroz njih djeca uče o svijetu oko sebe. Svaka priča, svako djelo sadrži u sebi poruku namijenjenu dječjim glavicama, a djeca u tim porukama traže i pronalaze odgovore na svoja pitanja i potrebe.
Svaka priča ili koje drugo literarno djelo govori posebnim jezikom. Svako je djelo slojevito, mnogoznačno i svako dijete s njim komunicira na svoj način, svaki puta ispočetka.
Svaka priča (ili drugo djelo) govori o ravnopravnosti, uvažavanju, pomaganju, vrijednosti dogovora o važnosti malih, onih koje često smatramo bezvrijednim, o odnosima malih i velikih, o dobru i zlu, o uvažavanju drugog onakvim kakav jest.
U biti svaka priča sadrži ideje o demokratskim vrijednostima i posebno o vrijednostima takvih odnosa između odraslih i djeteta, o osnovnim ljudskim odnosima. Ona takve odnose čini vrijednim, ljepšim, poželjnim, ozrači ih ljepotom, a ako odnosi nisu s tim u skladu, osuđuje ih.
Takve poruke mogu biti direktno izrečene u samom djelu. a može ih dijete izlučiti iz doživljaja i kroz uživljavanje u djelo. Do tih poruka se dopire i one su djelotvorne ako se s djelom dijete druži dobrovoljno, sa željom, srcem, emocijama.
Svaka priča u svoje vrijeme
Način na koji će dijete razumijeti i doživjeti priču ovisi o dobi djeteta, tj. cjelokupnom procesu stjecanja iskustva te o perceptivnim mogućnostima djeteta. Neosporno je da svaka priča ili drugo literarno djelo za djecu može najsvestranije djelovati na djetetov psihički razvoj u cjelini. Upravo zato glavni je problem primjerenosti nekog djela djetetu, kakav je odgojni potencijal neke priče ili djela, tj. koje su mogućnosti ili opasnosti njegovog odgojnog djelovanja na dijete. To je neobično važno procijeniti jer u praksi ima dovoljno dokaza o spornom i vjerojatno štetnom djelovanju interpretacije nekih djela neprimjerenih djeci njihove dobi i mogućnosti razumijevanja. Takva interpretacija može biti štetna, tj. rizična i u estetskom i u moralnom pogledu, može u dječjim glavicama iskriviti sliku svijeta. Lako je takve tvrdnje potkrijepiti jednim primjerom. “Ježeva kućica” omiljena je djeci, traže da im se priča. Prva sporna stvar za analizu je oblik te priče: to je priča u stihovima, a stihove djeca teže razumiju što su mlađa. Druga sporna stvar za analizu je način na koji djeca razumiju i doživljavaju poruke priče:
- djeca mlađa od šest godina priču doživljavaju kao rugalicu i upotrebljavaju to iskustvo kao način da se narugaju drugoj djeci, posebice onoj koja su drugačija
- oko šest godina, ako se s djetetom razgovara, moći će shvatiti poruku koja govori o važnosti doma, pripadnosti obitelji i ljubavi kao temeljnih vrijednosti
- tek odrasli (a ne djeca) shvatit će piščevu aluziju prilikom uporabe životinjskih likova na ljudske karaktere.
Upravo ovaj primjer može ilustrirati mnogoznačnost literarnih djela i naglašen problem primjerenosti, odnosno izbora i interpretacije djela djeci. Zato je potrebna odgovornost i posebna briga odraslih, kako bi omogućili djeci doprijeti do najvećih dragocjenosti u svijetu njima primjerene umjetnosti.
Djeca instinktivno biraju i vole se družiti s djelima koja sadrže njima razumljive i dostupne poruke i načine izražavanja. Međutim, ipak je potrebno procijeniti mogućnost utjecaja djela i zaštiti dijete od nečega, što bi im moglo štetiti, makar to i bio njihov izbor.
Jednom kada se odabere priča, treba je pričati (a ne čitati, posebice ako je dijete mlađe) i treba je ponavljati dok god dijete u njoj može naći ljepotu i bogatstvo, dok god želi s pričom razgovarati.
Svaka je priča ili drugo djelo, osim bogatstva odgojnih utjecaja, sklop oblika i sredstava, izražavanja, pa će potaći i dijete da svoj doživljaj izražava kroz igru lutkama, igru ulogama ili kroz likovne aktivnosti, što će biti još jedan poticaj za izražavanje djetetovih stvaralačkih kreativnih potencijala. Kako bi vam pomogli u izboru, nudimo vam prijedlog literarnih djela, strkturiranih prema dobi od koje se može koristiti, a čiji su odgojni potencijali važni za emocionalni i moralni razvoj, za učenje odnosa prema drugima.
Prijedlog literarnih djela
OD 3. GODINE
“Zečićev rođendan” Dick Brun
“Crvenkapica” Dick Brun
“Zečić u snijegu” Dick Brun
“Murko na snijegu” Dick Brun
“Pričaj” Dick Brun
“Jaje” Dick Brun
“Vuk i kozlići” – narodna
“Pače i pile” Sergejev
“Tvrdoglavo mače” I. Pjeliševa
“Maca papučarica” Ela Peroci
“Lija, pjetlić i mačak” – narodna
“Ančica” – serija slikovnica
OD 4. GODINE
“Lončiću kuhaj” – narodna
“Lav i miš” La Fontaine
“Tri medvjeda” La Fontaine
“Petar i vjeverica” Pearl Back
“Mrak” Pearl Back
“Djed i repa” – narodna
“Pale sam na svijetu” J. Sigsgaard
“Švelja i škarice” D. Keete
“Ogledalce” Grigor Vitez
OD 5. GODINE
“Peća i vuk” S. Prokofjev
“Pepeljuga” Braća Grimm
“Žabica djevojka” – narodna
“Ružno pače” H. C. Andersen
“Princeza na zrnu graška” H. C. Andersen
“Bajka o ribaru i ribici” A. Puškin
“Trnoružica” Braća Grimm
“Tko je Videku napravio košuljicu” – F. Levstik
“Plesna haljina žutog maslačka” Sunčana Škrinjarić
“Ježeva kućica” Branko Ćopić
“Kućica od kocaka” E. Peroci
“Šuma Striborova” (skraćeno) I. B. Mažuranić
“Blizanci” M. Matošec
“Mrav dobra srca” B. Crnčević
“Dječak i svirala”A. Hromandžić
“Dva smijeha” S. Škrinjarić
Kako pričati priče
Uz priče dijete shvaća svijet oko sebe. Pomozite mu u tome.
- Pročitajte priču nekoliko puta i razmislite o tome što vam ona govori.
- Radije djetetu pričajte, nemojte čitati.
- Pričajte djetetu priču dok god je želi slušati jer svaki put pamti i upija nešto novo iz priče.
- Razgovarajte s djetetom o priči i što mu ona govori, kako je doživljava.
- Ponudite djetetu da svoje doživljaje naslika, da ilustrira priču ako ona nema slike i sl.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
