Kako se odvija proces probave
Hrana unesena u organizam probavlja se u želucu, koji je smješten između jednjaka (organa u obliku cijevi, koji povezuje usta i ždrijelo sa želucem) i dvanaesnika ili duodenuma (početnog dijela tankog crijeva); pritom hrana postaje polutekuća te se malo propušta u crijevo.
Prožvakana i progutana hrana ulazi u jednjak, a nakon toga u želudac. Na ulazu u želudac nalazi se prstenasti mišić nazvan “kardija”. Kada se on opusti, hrana ulazi u želudac, a njegovim stezanjem sprječava se povratak hrane iz želuca u jednjak. Iz želuca hrana izlazi na sličan način kao što ulazi: opuštanjem i stezanjem prstenastog mišića nazvanog “pilorus”. Niti s jednim od ovih mišića ne možemo upravljati vlastitom voljom, pa time ne možemo utjecati niti na brzinu prolaska hrane kroz želudac. Kada stigne u želudac, hrana se miješa sa želučanim sokom i enzimima, kao i želučanom kiselinom (to je zapravo klorovodična kiselina) izlučevinama od strane želučane sluzi. Želučana sluz je naime obložena s više vrsta stanica: dok jedne izlučuju probavne sokove, druge izbacuju sluz koja sprječava da sokovi probave i samu sluznicu.
Česta tegoba u trudnoći
U trudnoći često dolazi do tegoba povezanih s probavom, a koje se razlikuju ovisno o dobi trudnoće. U prvom tromjesečju najčešći su mučnina i povraćanje (koji su često i prvi znakovi trudnoće) te pojačano izlučivanje sline (sijaloreja). U drugom i trećem tromjesečju česte su žgaravica, pojačano izlučivanje sline i vraćanje želučanog sadržaja u jednjak, a ponekad i u usta.
Što treba učiniti? Izbjegavati preobilne obroke jer oni opterećuju proces probave. Savjetuje se uzimanje više malih obroka tijekom dana.
Uzroci nastanka
Progesteron
Na samom početku trudnoće glavni je krivac za probavne tegobe progesteron, hormon koji stvara prvo žuto tijelo u jajniku, a zatim i posteljica (organ koji hrani dijete i donosi mu kisik). Ovaj hormon, koji na početku pomaže smještaj oplođenog jajašca u maternicu i omogućuje normalan razvoj trudnoće (u medicini se on često naziva “čuvarem trudnoće”), ima opuštajuće djelovanje na mišiće. To se odražava i na želudac i probavni sustav, čiji se rad usporava.
Povećanje maternice
S napredovanjem trudnoće povećana maternica pritišće sve više i više na želudac pojačavajući probavne tegobe. Uz povećanje pritiska se već djelovanjem progesterona opuštena kardija može otvoriti, zbog čega sadržaj želuca i poluprobavljena hrana dospijevaju u jednjak uzrokujući žgaravicu.
Gastroezofagealni refluks
O čemu se radi?
Radi se o vraćanju (regurgitaciji) hrane i želučanih sokova iz želuca u jednjak. Ispoljava se jakim osjećajem pečenja iza prsne kosti (kosti koja se nalazi po sredini prsnog koša i s kojom su povezana rebra). Refluks postaje sve češći kako se maternica povećava. Pečenje je uzrokovano izlaganju sluznice jednjaka koja nije zaštićena od djelovanja kiselog želučanog soka (poput sluznice želuca). Kao što je već spomenuto, želudac je iznutra obložen stanicama koje izlučuju sluz, kako želučana kiselina ne bi oštetila i probavila i sam želudac. Sluznica jednjaka međutim nema takvog zaštitnog sloja. Kada se kardija otvori, a želučani sadržaj se kroz nju vrati u jednjak, osjeća se pečenje.
Može li imati posljedica?
Kiselost
Posljedice kiselosti neposredno su uzrokovane kiselošću želučanog soka. Radi se o pečenju koje može trajati nekoliko minuta, ali i do nekoliko sati, a osjećaj se može širiti i prema vratu i ramenima.
Refluks
Pod pojmom refluks podrazumijeva se vraćanje kiselog želučanog sadržaja iz želuca u jednjak pa čak i sve do usta, a ostavlja iza sebe osjećaj pečenja.
Pojačano izlučivanje sline
Radi se o načinu obrane tijela protiv vraćanja sadržaja iz želuca u usta. Slina, naime, sadrži bikarbonate, tvari koje neutraliziraju kiselinu. Kada kiselina dospije u jednjak ili usta, pojačava se stvaranje sline, kako bi se neutralizirao ostatak kiseline.
Pravila prevencije
Za vrijeme jela:
- Ograničite uzimanje alkohola (ne više od jedne čaše vina uz obrok), gaziranih napitaka i napitaka koji sadrže kofein (ne više od jedne šalice kave ili čaja dnevno).
- Izbjegavajte teško probavljivu hranu poput masne hrane, pržene ili jako začinjene hrane, umaka i jako kisele hrane (agruma ili rajčice).
- Uzimati više hrane bogate vlaknima (voće, povrće i cerealije) i bjelančevinama (meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi).
- Uzimati mlijeko i mliječne proizvode jer je njihov sastav suprotan onome kiselog želučanog sadržaja.
- Izbjegavati obilne obroke, bolje da jedete češće, ali u manjim količinama.
- Paziti na tjelesnu težinu: debljina je čimbenik koji potiče nastanak refluksa.
Svakodnevno:
- Ne pušiti.
- Nemojte leći nakon jela.
- Nosite udobnu odjeću koja vas ne steže u struku.
- Bavite se tjelovježbom: kretanje potiče probavu.
Kada pribjeći lijekovima
U trudnoći je najbolje izbjegavati uzimanje lijekova u najvećoj mogućoj mjeri. Probavne tegobe treba liječiti odgovarajućim načinom prehrane i odgovarajućim životnim navikama. Međutim, ako poremećaj ne prolazi ili ne slabi, treba pribjeći lijekovima koji se smiju uzimati samo u slučaju stvarne i velike potrebe i uvijek samo pod strogom liječničkom kontrolom. U osnovi se kod tegoba tipa žgaravice i refluksa prvo propisuju alginati, zatim antacidi i tek napokon lijekovi koji mogu imati ozbiljne kontraindikacije.
Dozvoljeni su:
Alginati
Tvari na bazi alginata, prirodnog pripravka dobivenog iz algi. Oni sprječevaju refluks mehaničkim putem, što znači da i nemaju pravo djelovanje poput lijeka. U želucu se otapaju, stvarajući žele koji zaprječuje vraćanje hrane u jednjak. Brana od želea stvara se iznad razine hrane i ona ne može izaći natrag u jednjak.
Antacidi sadrže tvari koje neutraliziraju kisele tvari iz želuca. Ne smije ih se uzimati u količinama iznad dozvoljenih jer mogu izazvati suprotan učinak, odnosno dovesti do još većeg stvaranja želučane kiseline.
Antagonisti histaminskih H2 receptora sprječavaju stvaranje kiseline u želucu jer zauzimaju mjesta na koja se inače veže tvar histamin (receptore za histamin), koji reguliraju stvaranje želučane kiseline.
Inhibitori vodikove pumpe koji sprječavaju stvaranje želučane kiseline, smiju se koristiti samo uz najveći oprez i liječnički nadzor. Oni u odnosu na antagoniste H2 receptora imaju puno izrazitije djelovanje, a njihova je primjena u pravilu ograničena na treće tromjesečje trudnoće.
Autor teksta: Doc. dr. sc. Milan Kos, spec. ginekologije i opstetricije, Poliklinika “Ginekos”, Zagreb
