Djeca, to zna svaka mama, imaju potrebu za ponavljanim postupcima. Često se pitaju zašto stalno ponavljanje djetetu ne dosadi. Zašto je presudno za djetetov razvoj?
Rituali, poznati postupci koji se odvijaju na isti način, imaju veliko značenje za odrastanje djeteta jer je njegov psihički razvoj u stalnom napredovanju i promjeni i zato je posebno osjetljivo na sve što je novo. U toj fazi djetetovog razvoja, zbog promjene ono iskusi pravu zbrku osjećaja, koje doživljava vrlo snažno i pretjerano.
Razlika zimeđu djece i odraslih osoba leži prvenstveno u tome što njegovo vrijeme ne određuje sat, nego sve one radnje koje se ponavljaju iz dana u dan, uvijek iste i jednake, kao neka vrsta obreda (rituala).
Dijete mora naučiti izraziti vlastite osjećaje
Svako iskustvo, bilo negativno, bilo pozitivno, dijete uvijek doživljava naročito snažno. Dok je još vrlo maleno, dijete nije u stanju njima ovladati samo i u tome mu kao uzor mora poslužiti okolina, prije svega mama ili druga važna osoba (baka, dadilja, djed), koja se njime bavi tijekom dana. Ta osoba ima vrlo značajan zadatak da potakne u djetetu potrebne instrumente, kako bi se oslobodilo negativnih emocija, koje su za njega preteške da ih prihvati, i da uspije izraziti one pozitivne, koje bi ga inače previše uzbudile. Dijete projicira na mamu svoje osjećaje i ona ih uzvraća na njemu znatno prihvatljiviji način.
Ritual koji traje 24 sata
Umjesto o tolikim mnogim malim ritualima, bolje je govoriti o jednom velikom, koji traje cijeli dan jer rituali predstavljaju suštinu svakog djetetovog dana. Dijete je naviklo na određeno ponavljanje i čim izostane nešto, neki obred, to u njegovom poimanju svijeta koji ga okružuje, doživljava kao poremećaj. Nije slučajno da iznenadne promjene često završavaju tako da se dijete uznemiri jer ne može te događaje smjestiti u svoju mentalnu shemu, koja je do tog trenutka bila sačinjena.
Naprotiv, ponavljanje radnji i pokreta daje djetetu veliku sigurnost jer uvijek zna što točno može očekivati i kako se prema tome ponašati. Na svaki način, istina je da dijete proživljava svaki dan kao jedna značajan ritual, a osim toga, sve se događa ponavljanjem na isti način, dan za danom: spavanje, hranjenje, kupanje su rituali koji imaju za dijete posebno značenje, i način kako se odvijaju. Mama treba znati suočiti se s potrebama djeteta – sve se mora ponavljati kao i prethodnog dana i jednakim ritmom.
Kako se odvija djetetov dan
Posebno sklona uobičajenom odvijanju aktivnosti i događanja, djeca ne vole nikakve novotarije i iznenađenja, koja remete njihov svakodnevni ritam. Naravno, u toj fazi razvoja nije samo mama ona koja pomaže djetetu. Okolina može zapravo puno pridonijeti, tako da omogući djetetu izražavanje raspoloženja i emocija ponavljanjem određenih situacija koje mu daju osjećaj sigurnosti. Preko ponavljanja niza postupaka i situacija, dijete malo pomalo usvaja mentalni nacrt (shemu) određenih trenutaka dana. Zahvaljujući tome, dijete ima neke aktivnosti koje mama ponavlja na uvijek isti način i uvode ga u trenutke spavanja, hranjenja, kupanja, odlaska u šetnju.
Mogućnost predviđanja različitih radnji, koje se odvijaju jedna za drugom, smiruje dijete, a s druge strane mu pomaže da se osjeća sigurnije jer vjeruje da može vladati situacijom jer zna što se događa sljedećeg trenutka i što može očekivati. Iz istog rrazloga voli čuti iste bajke, vidjeti uvijek isti crtani film . ponavljanje mu daje sigurnost.
JUTRO
Vrijeme kupanja nije uvijek zanimljivo djetetu, osobito pranje glave često je popraćeno plačem. Dobro je da to ne traje predugo. Nakon otpora i plača, dobro je da dijete ima dosta vremena smiriti se i poigrati u kadici i otkriti poseban užitak pljeskanja po vodi. Dijete pretvori trenutke kupanja u veselu igru “kupajući” svoje igračke.
Dok je kupanje za neku djecu poželjan trenutak tijekom kojeg se opuštaju, igraju i zabavljaju, za druge je dodir s vodom pravo mučenje i o tim različitim aktivnostima djeteta treba voditi računa i izabrati pravi trenutak za kupanje. Obično je to uvečer prije večere jer se nakon opuštanja i vedrih trenutaka dijete pripremi za večernji obrok. Umivanje ujutro je standardni postupak, ali se dijete može kupati i ujutro, ako je za to raspoloženo i vjerojatno će prionuti igri.
Kako obaviti pripremu za kupanje
Početi puniti kadu s vodom zajedno s djetetom, vodeći računa o tome da je prostorija topla (u hladno godišnje doba). Predložiti mu da svoje gumene igračke (prethodno dobro oprane) stavi u vodu da se i one okupaju. Oni nešto veći mogu aktivno sudjelovati u pranju tijela: dok mama pere glavu ili leđa, oni mogu prati ruke i noge sami, uz malo tekućeg sapuna na rukama. Djeca nakon kupanja često požele sama pridržavati ručnik i sušiti se, češljati i mazati kremom.
PODNE
Važno je da atmosfera prije obroka nije napeta nego mirna što je više moguće, kako bi djetetu pogled na stol predstavljao zadovoljstvo i kako bi jelo s apetitom. Mala je korist pripremiti sjajan jelovnik, a “začiniti” ga nervoznim kretnjama, umorom i prekomjernim uzbuđenjem. Ovakve situacije nerijetko se događaju kada mama uloži puno truda i pripremi fini ručak, a dijete ga ne prihvati s oduševljenjem ili taj dan nema apetita. Vrijeme ručka, a posebice kada dijete već sjedi za prostrtim stolom i jede istu hranu kao i odrasli, za njega je vrlo značajan trenutak. Upravo stoga važno je pridržavati se određenih postupaka – rituala koji se ponavljaju na način da dijete rado jede sa svojom obitelji jer je to trenutak dana kada se svi članovi obitelji nađu okupljeni oko stola.
Što je uputno učiniti?
Oni najmanji ne pitaju za vrijeme. Čim ogladne, vrlo su nestrpljivi ako ih trbuh opominje da je vrijeme obroka. Dobro je da dijete vidi cijeli obred u pripremi njegovog obroka: sjedi u stolici za hranjenje i ako je nemirno ili plače zbog nestrpljivosti, gledanje pripreme jela će ga smiriti ako uz to dobije i svoj podbradnik – znak da će obrok brzo biti poslužen. U međuvremenu neka dobije u ruke i svoju žličicu. Oni malo veći, oko dvije godine, mogu se i aktivnije uključiti u pripremu: zašto ih ne zamoliti za malu pomoć. Postavljanje plastičnih tanjura i čaša na stol sigurno će ih zabaviti, važno je da se ništa ne razbije ako padne na pod.
Odlazak u šetnju
Već vrlo rano dijete razumije što znači “ići pa-pa”. Odlazak u šetnju također spada u dio aktivnosti koje se gotovo redovito odvijaju. To naravno ovisi o tome gdje obitelj živi, o atmosferskim prilikama, godišnjoj dobi, vremenu koje majci stoji na raspolaganju i nizu drugih okolnosti. No dijete i izlazak iz kuće doživljava kao dio dnevnih aktivnosti koje su zanimljive. Ponekad, ako je cendravo i neraspoloženo, promjena ambijenta ga zabavlja, a one najmlađe uspava. I odlazak u šetnju treba pripremiti: važno je da mama odabere svoju i djetetovu odjeću te da priprema bude što kraća. Čim je dijete priprmeljeno, treba krenuti jer će postati nestrpljivo. Nikako ne treba odlaziti s dojenčetom i malim djetetom u kolicima u gradska središta puna vreve. Šetnja parkom ili livadom bit će dobar izbor.
POSLIJEPODNE I VEČER
Vrijeme prije spavanja, osobito ono uvečer, može predstavljati problem osobito ako podrazumijeva prekid dužeg razdoblja budnosti. I popodnevni san djece, ako spavaju u to doba dana, mora imati svoj ritual, kako bi dijete bilo vedrog raspoloženja. Mnogo toga ovisi o naravi djeteta: neka djeca uvijek pri buđenju traže osobu koja ih je uspavala, a druga se bude plačem i ne prihvaćaju nikoga osim mame. Spavanje znači odmak od aktivnosti koje se danju odvijaju, ali i od osobe za koju je dijete vezano, i zbog toga je važno aktivirati niz postupaka koji su za njega najprihvatljiviji, da bi se dijete pripremilo od budnosti za spavanje. Treba i puno strpljenja da bi se shvatilo kako je teško za dijete odvojiti se od mame, osobito ako je ona preko dana na poslu, dugo je odsutna, ili je dobilo igračku koja ga je jako zaokupila.
Priprema za spavanje
Zaboravite na žurbu, nego od pripreme za spavanje stvorite poseban obred, koji se sastoji od postupaka i navika, a koje se ponavljaju uvijek na isti način svake večeri. Može se početi zajedno s djetetom s pospremanjem igračaka (“koje isto idu na spavanje”), promijeniti pelene onim najmanjima, a malo veće podsjetiti da idu piškiti, oprati ruke i zube, skinuti im odjeću i obući pidžamu, odnijeti u njihovu sobu, dati omiljenu igračku, čitati priču ili pjevati uspavanku. Malo maženja i poljubac za laku noć dio su navika prije spavanja, koje djeci daju sigurnost. Svako je dijete drugačije i izbor postupaka treba prilagoditi osobnosti djeteta i roditelja, kako bi se stvorila mirna opuštajuća atmosfera za odlazak na spavanje bez većih uzbuđenja. Svakako je uputno izbjegavatu živahne igre prije spavanja, kao što je skakanje po krevetu, bacanje jastuka i sl. Naravno, slijed odreda za spavanje mijenja se malo pomalo kako dijete raste.
Autorica teksta: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
(iz časopisa “Bebe”)
