Odgoj djeteta
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
Gotovo svaki tjedan donijet će vašem dvogodišnjaku neko novo iskustvo. O tome kako će ga dijete doživjeti ovisi i kako će se prema tim situacijama u životu odnositi. Mnoge nelagode, strahovi i problemi poslije u životu upravo su posljedica načina na koji se dijete prvi put snašlo u nekoj novoj situaciji i kakav je pritom bio njegov doživljaj. Prvi dojmovi su vrlo važni. Vi sigurno želite da takva prva iskustva ujedno budu i pozitivna pa je važno znati kako dijete pripremiti za ta iskustva. Pritom nemojte previše očekivati od djeteta, posebice kada se prvi put nađe u nekim situacijama. Dijete se tada ne može ponašati razumno, pristojno, zrelo jer ne vlada situacijom, i još mnogo toga mora naučiti. Dobro planiranje tih situacija s vaše strane pružit će djetetu mogućnost stjecanja novih pozitivnih iskustava, a vi ćete se uvjeriti kako svaka situacija može snažno utjecati na dijete, ali se može i planirati, i time utjecati na najbolji način, stvarajući pozitivne efekte.
Nova odgojiteljica u vrtiću ili osoba koja ga čuva dok radite
Nova odgojiteljica (ili osoba koja ga čuva) unijet će mnoge promjene u djetetov uobičajeni način života. Osim vas odgojiteljica mu je najbliža i najvažnija osoba u njegovom malom životu – i treba dosta vremena da se upoznaju i stvore emocionalnu vezu i izgrade međusobno povjerenje. Zato je vrlo važno da dijete ima dovoljno vremena za prilagodbu. Organizirajte stvari tako da možete dijete u početku voditi samo na sat-dva, zatim na pola dana, do ručka (ali bez spavanja), pa tek nakon pet, šest dana pokušati ostaviti dijete u vrtiću ili s osobom koja će ga čuvati cijeli dan bez vas (tj. cijelo vrijeme koje inače provodite na poslu).
Kada dijete počnete voditi u vrtić, imajte na umu da je njemu cijelo okruženje potpuno novo i nepoznato, pa je preporučljivo da u tom prostoru provedete neko vrijeme zajedno s djetetom, kako bi ono lakše i brže steklo osjećaj sigurnosti u toj novoj okolini. Isti su uvjeti i ako dijete odvodite u kuću osobe koja će ga čuvati, pa vrijedi i isti savjet.
Nemojte nikuda otići bez pozdrava – iako se to čini lakšim ako se dijete malo zaigralo – jer će biti još uznemirenije kada shvati da ste otišli ne javivši mu se. Nježno mu objasnite da ćete se vratiti. Svakako recite i kada (i toga se strogo pridržavajte), i kažite mu koliko ste ponosni na njega zato što je već odrastao toliko da može ići u vrtić i biti bez vas.
Posjet stomatologu
Odlazak stomatologu izaziva i kod odraslih mnoge nelagodne osjećaje i najbolje što možete učiniti za svoje dijete jest da te nelagode i strahove ne prenosite na njega. Stomatologu bi dijete trebalo poći što ranije, najbolje oko druge godine, tj. kada već ima većinu mliječnih zubića (koji još nisu pokvareni). Tada odlazak stomatologu nema za cilj popraviti zubiće, već steći još jedno novo, ali ne i traumatično iskustvo. Tako će dijete moći upoznati i graditi povjerenje u stomatologa i priviknuti se na izgled prostora i mirise.
Prije nego što pođete stomatologu, treba djetetu opisati što će se tamo događati: srest će “tetu” ili “stričeka”, koji će se brinuti o njegovim zubićima, kako bi bili lijepi, zdravi i sjajni. Pritom imajte na umu da dijete neće automatski pretpostaviti kako će to biti neugodno ili bolno, pa mu i ne trebate unaprijed napomenuti da “neće boljeti” jer ćete tako samo pobuditi sumnju da bi tako i moglo biti. Dobro bi bilo unaprijed sa stomatologom dogovoriti taj susret, u vrijeme kada stomatolog ima dovoljno vremena baviti se s djetetom, pokazati mu kako se koristi četkica za zube, dopustiti mu da sjedne u zubarsku tolicu, pokazati mu što sve ima u ordinaciji i sl. – kako bi ostvario prvi, ali važan kontakt u stvaranju povjerenja kod djeteta.
Spavanje izvan kuće
Odlazak na ljetovanje ili spavanje kod bake i djeda za vašeg je mališana velika pustolovina i ne možete od njega očekivati da će se ponašati uobičajeno, pa čak ni da će prvu noć ili dvije spavati onako kako to obično čini kod kuće. Djetetu je tada sve novo: mirisi i zvukovi kuće u kojoj boravi drugačiji su od onih u njegovoj kući, isto tako i svjetla i sjene u sobi u kojoj spava, pa dijete može biti i uzbuđeno, ali i prestrašeno prvih nekoliko noći. Neka djeca su osjetljvija na takve vrste promjena od druge pa reagiraju više ili manje burno. Ako je dijete nervozno i uznemireno, dobro je dopustiti mu da spava u istoj sobi s vama jer će vas tako noću moći zazvati i provjeriti jeste li u blizini. Tako će se smanjiti strah od mraka, osjećaj nelagode i bojazan da je napušteno na nepoznatom mjestu.
Susret s psom
Kako bi dijete naučilo pravilan odnos prema životinjama, posebice prema mačkama i psima s kojima će se najčešće susretati, važno je naučiti ga i navesti da shvati kako psi mogu biti i opasni, a da ga pritom ne uplašite (i tako izbjegnete stvaranje iracionalnog straha od životinja ili psa). Djetetu treba govoriti da ne prilazi tuđim i nepoznatim psima, a potrebno ga je i spriječiti ako to pokuša. Djeci u toj dobi vrlo je teško suzdržati se pa spontano i bez straha prilaze psima, ali pritom često povuku psa za dlaku, rep ili uho, što i najbolje odgojenog i dobroćudnog psa može navesti da loše reagira.
Kada osjetite da je vaše dijete dovoljno staro za to, pokušajte mu rastumačiti kako životinje nisu igračke, da su živa bića koja isto kao i ono osjećaju bol. Ipak, nemojte očekivati da će dijete odmah i u cijelosti shvatiti ono što mu govorite i da će se moći ponašati onako kako vi to očekujete, pa i vi, a i vlasnik psa (ili neke druge životinje) morate biti vrlo oprezni prilikom susretanja i druženja djeteta i životinje.
Imajte stalno na umu da dijete uči način ophođenja sa životinjom promatrajući kako se vi ponašate u tim situacijama. Onako kako se ponašate vi, ponašat će se i dijete! Ako želite i imate priliku naučiti dijete kako da se ophodi sa životinjama, u tome će vam najbolje pomoći maleni, dobroćudni zamorac.
Ako dijete raste u obitelji s psom ili nekom drugom životinjom, takvih problema vjerojatno neće biti jer će od prvog dana, promatrajući odrasle, usvajati ispravan odnos i brigu za životinju.
Prve cipelice
Stati u prvim cipelicama na vlastite noge golem je napredak i važan događaj u djetetovom malom životu, a tako često kupnja prvih cipelica završi neslavno, u suzama. Najčešći je uzrok tome pogrešno odabran trenutak za odlazak u trgovinu. Za biranje i isprobavanje novih cipelica prethodno sami obiđite trgovine (bez djeteta) i odaberite nekoliko modela, koje želite probati. To je važno jer za dijete to nema nikakve svrhe, dosadno mu je, zamorno, i izaziva protestiranje i inat. Kada ste odlučili u koje trgovine trebate otići, za kupnju odaberite dan i vrijeme kada ćete i vi i dijete biti najopušteniji, npr. subota prije podne. Ostavite si za to dovoljno vremena, kao da idete u laganu šetnju, kako i vi ne biste bili nervozni i tu nervozu prenijeli nehotice na dijete (za taj dan isplanirajte što jednostavniji ručak, ili ga pripremite dan ranije). U trgovini izvadite dijete iz kolica i smjestite ga u stolicu, ili ga držite na krilu dok mu isprobavate cipelice. Djetetu je situacija nepoznata i nerazumljiva i potrebno je da osjeti kako ga podržavate i ohrabrujete.
Kada krenete u avanturu, ponesite sa sobom sok ili male grickalice, kojima možete smiriti dijete bude li potrebno ili mu skrenuti pozornost. Ako dijete postane prenervozno, plačljivo i protestira, odustanite od daljnje kupnje i odgodite to za drugi put.
Prvi izlazak u restoran
Iako su to dosta rijetke situacije, za roditelje je vrlo neugodno ako se nađu u restoranu, a dijete se ponaša bučno i “neodgojeno”, proljeva oko sebe, viče ili trči po restoranu te privlači pozornost svih nazočnih. Zbog toga već kod kuće dogovorite način ponašanja za stolom, pokazujte to svojim primjerom, vježbajte to s djetetom pri zajedničkim obrocima, postavite stol i upotrebljavajte pred njim sav pribor koji se nalazi u restoranu (salvete, čaše na stalku, tanjurići za salatu, sol i papar u malenim posudama…). Prilikom odlaska u restoran, odaberite manji, obiteljski restoran, u kojemu je osoblje ljubazno i prijateljski se odnosi prema djeci, te gdje se hrana priprema brzo. Prilikom izbora jela nemojte dugo odugovlačiti i naručite za sebe jednostavno jelo, kako dijete ne bi moralo sjediti i čekati dugo za stolom, dok vi npr. pojedete predjelo. Djetetovo jelo trebalo bi biti servirano odmah, na početku obroka. Ako je moguće, u restoran pođite s prijateljima koji također imaju djecu, pa će tako i vaše dijete imati društvo. Ako idete sami, ponesite sa sobom nekoliko listova papira i bojice, ili malu igračku, pa će se dijete moći poigrati za stolom, dok vi jedete.
Uz to, uvijek budite spremni prekinuti jelo i prošetati s djetetom, otići s njim u zahod, pa čak i otići, a da niste uspjeli završiti obrok. Sljedeći put će sigurno biti bolje!
