Prehrana djeteta
Autorica teksta: Doc. dr. sc. Darija Vranešić Bender, nutricionistica, Vitaminoteka Zagreb za konzalting u nutricionizmu
Ne postoji neki poseban datum koji treba odrediti za uvođenje kašastih nemliječnih obroka. Ipak, definiran je vremenski interval u kojemu će većina zdave dojenčadi moći prihvatiti dohranu, a to je između navršenih 16 i 25 tjedana života. Dojenče stoga ne bi smjelo započeti s dohranom prije 17. tjedna, a sva bi zdrava djeca već morala biti na dohrani u dobi od 26 tjedana života.
Ako je dijete spremno za krutu hranu dodatno će ukazati sljedeće:
- zanima se za hranu koju jedu roditelji
- zadržava u potpunosti hranu u ustima
- guta hranu bez kapanja i pljuckanja
- želi sve više mlijeka ili postaje nezadovoljno unosom samo mlijeka.
Nema strogih uputa kojom vrstom hrane započeti dohranu jer to u velikoj mjeri ovisi o tradicijskim navikama pojedinog podneblja. U zemljama Zapadne Europe prve se kašice pripremaju od mlijeka i žitarica – primjerice pahuljica od kukuruza i riže, a u našim se krajevima tradicionalno započinje voćnom kašicom od jabuke, kruške ili banane. Valja naglasiti da nije toliko bitno započinje li dohrana voćem, žitaricama ili povrćem. Ipak, postoji teorija da je uputno započeti dohranu s manje slatkim namirnicama, kako se dijete ne bi od početka navikavalo na sladak okus, stoga neki roditelji i pedijatri prednost daju povrću poput mrkve, buće, krumpira ili rižinim pahuljicama.
Hrana koja se uvodi treba biti ukusna, lako probavljiva, niske alergenosti i treba se uvoditi postupno – namirnicu po namirnicu, kako bi se mogla uočiti eventualna intolerancija ili alergija na nju. Optimalan razmak između dvije nove namirnice je tri dana, odnosno dvije nove namirnice tjedno.
U nastavku donosimo prikaz namirnica s kojima se najčešće započinje dohrana. Međutim, dohrana se može započeti i s drugim namirnicama ovisno o sezoni, preferencijama i podneblju.
- Rižine pahuljice
Najjednostavniji prelazak s isključivog hranjenja majčinim mlijekom je priprema mliječno-žitne kašice. Pritom se najprikladnijima za početak smatraju rižine pahuljice budući da su vrlo niskog alergenog potencijala, ne sadrže gluten i neutralnog su okusa. Nutritivna vrijednost temelji se uglavnom na ugljikohidratima, a sadrže i vitamine i mineralne tvari. Točnije, bogate su željezom, cinkom i kalcijem te vitaminima A, D, C, B1, B6, niacinom i folnom kiselinom. Proizvodi novije generacije obogaćeni su i probiotičkim bakterijama. Lako su probavljive zbog posebnog procesa proizvodnje kojim se ugljikohidrati razgrađuju na manje i lako probavljive sastojke.
Rižine pahuljice dodaju se majčinom mlijeku ili mliječnom pripravku koje dijete obično pije. Mogu se pomiješati i s voćnim sokovima, voćnim pireom ili pirjanim povrćem, kako bi se ugustila konzistencija kašice.
- Jabuka
Jabuke dozrijevaju tijekom čak tri godišnja doba, u ljeto, jesen i zimu. Prave su riznice nutrijenata poput vitamina, minerala, prehrambenih vlakana i voćnih kiselina. Jedna jabuka srednje veličine osigurava 95 kalorija iz voćnih šećera. Od svih vitamina sadrže najviše vitamina C i to u količini koja zadovoljava oko 10 % preporučenog dnevnog unosa. Također sadrže i vitamine K, A i E te vitamine B skupine. Od minerala se u jabukama mogu naći kalij te mangan, bakar, fosfor i manezij. Jabuke su bogate fitokemikalijama za koje istraživanja pokazuju da ostvaruju snažan blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje.
U našem podneblju najčešće se dohrana započinje upravo kašicom od jabuke. Priprema se tako da se komadići jabuke lagano prokuhaju u vodi i potom propasiraju i pomiješaju s majčinim mlijekom ili dojenačkim mlijekom. Nakon nekoliko dana tako pripremljenoj kašici može se dodati i drugo kuhano voće, primjerice kruška ili marelica.
- Kruška
Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno s jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je tisuća vrsta krušaka, svaka vrsta je drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Sočne su i slatke, s pomalo zrnatom teksturom, no mekanom poput maslaca. Prirodan je i i brz izvor energije jer sadrži značajne količine monosaharida: fruktoze i glukoze, kao i levuloze – najslađih prirodnih šećera, a istodobno je i ekonomično pakiranje vitamina B skupine.
Kašice od krušaka pripremaju se na isti način kao i kašice od jabuka, kratkim prokuhavanjem u vodi ili na pari, a starijoj djeci mogu se davati svježe, miksane u blenderu.
- Banana
Banana je vrijedna i praktična namirnica bogata vlaknima i mineralima osobito kalijem. Energijska vrijednost joj je približno dvostruko veća nego vrijednost jabuke te stoga osigurava dodatnu energiju svakoj kašici u koju se dodaje. Ima zahvalnu teksturu i nije ju potrebno kuhati pa je vrlo korisna i praktična pri pripremi kašica.
Postoji razlika u kemijskom sastavu zrelih i nezrelih banana. Naime, što je banana zelenija sadrži više neprobavljivih vlakana i tzv. otpornog škroba te se stoga za dojenčad preporučuju zrelije banane.
Miksana ili gnječena banana može se dodati kašicama od drugog voća, a može se pripremiti i samostalno, dodatkom majčinog ili dojenačkog mlijeka.
- Marelica
Ovaj srodnik breskve ima manje plodove i ne sadrži previše soka, no njezino mesnato usplođe je slatko i mekano. Privlačnu žuto– narančastu boju duguje bogatstvu karotenoida poput beta–karotena i beta-kriptoksantina. Ovi pigmenti, među ostalim, posjeduju snažnu antioksidativnu aktivnost kojom štite stanice od oksidativnih oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima.
Marelice su siromašne kalorijama, ali obiluju vrijednim nutrijentima. Ističu se, prije svega, sadržajem vitamina C i A te kalijem, ali u manjim količinama sadrže i vitamine B skupine (izuzev vitamina B12) te bakar i mangan. Marelice predstavljaju i dobar izvor prehrambenih vlakana koja doprinose probavnim procesima.
Kašice od marelica pripremaju se kratkim prokuhavanjem u vodi ili na pari. Pritom je preporučljivo odstraniti koru s marelice zbog lakšeg postizanja glatke konzistencije kašice. Može se dodati malo majčinog mlijeka ili dojenačkog pripravka ili malo vode u kojoj su se marelice kuhale.
- Mrkva
Mrkva je korjenasto povrće koje se učestalo koristi na jelovniku našeg podneblja u raznim kombinacijama. U prehrani dojenčadi nerijetko je upravo mrkva prva hrana s kojom se susreću. Pritom je uvijek bolji izbor mlada mrkva ili baby mrkvica jer je zbog slatkastog okusa najmlađi najlakše prihvaćaju.
Vrlo je ukusna i bogata vitaminima B1, B2, C, D, E, H te provitaminom A ili beta karotenom koji je zaslužan za njezinu narančastu boju. Beta karoten spada u skupinu karotenoida, snažnih antioksidansa koji pružaju zaštitu od brojnih bolesti današnjice. U ljudskom se organizmu mogu transformirati u aktivan oblik vitamina A koji ima važnu ulogu u procesu vida. Od minerala, mrkva sadrži mangan, magnezij, molibden i kalcij. Poput brojnog drugog povrća, mrkva obiluje prehrambenim vlaknima.
Prilikom pripreme kašica od mrkve potrebno je dobro je skuhati da bude mekana i potom dodatno miksati, odnosno dovesti do konzistencije pirea. Kašicu treba obogatiti majčinim ili dojenačkim mlijekom i po želji rižinim pahuljicama. Odlično se slaže s pireom od marelica, jabuka te budneve i tikvica. Za stariju dojenčad u kašicu treba dodati i masnoću, primjerice maslinovo ulje, maslac ili margarinski namaz.
- Tikvica
Tikvica je prikladna za početak dohrane zbog svojeg blagog, neutralnog okusa, lagane probavljivosti i široke dostupnosti. Priprema se jednostavno, kuhanjem u vodi ili na pari dok potpuno ne omekša. Općenito, povrće treba kuhati u malo vode ili na pari, a ako se kuha u vodi, istu vodu uputno je upotrijebiti prilikom pripreme kašice zbog sadržaja vitamina i minerala. U početku se kuhana tikvica usitni miksanjem ili pasiranjem, kasnije je moguće zdrobiti hranu i vilicom.
Tikvice su siromašne energijom, ali su istodobno bogate antioksidansima – vitaminima C, E i beta karotenom te mineralom manganom, kao i prehrambenim vlaknima.
U kašicama se odlično slažu s kuhanim krumpirom ili batatom, a mogu se kombinirati i s voćem poput marelica, breskve ili banane.
- Bundeva
U zimskim mjesecima bundeva je apsolutni adut za prehranu dojenčadi i djece. Zbog svojeg slatkog, bogatog okusa djeca je brzo i lako prihvaćaju.
Meso bundeve bogato je antioksidansima, vlaknima, magnezijem, kalijem i vitaminima B, C, E i K. Provitamin A te alfa i beta karoten nalaze se u narančasto, crveno i žuto obojenim biljkama, pa tako i u bundevi, osobito u vrstama jarko narančaste boje. Naime, postoji nekiliko vrsta bundeva od kojih su najpoznatije argenta (bundeva slatkog mesa, zagasito narančaste boje i kruškolikog oblika), hokaido (rijetka i vrlo tražena bundeva jarko narančaste kore i narančastog mesa), napolitana (stara talijanska sorta tikvi koja se koristi za slatke kolače i pite), butternut (bundeva svjetlije kore i mesa koja se dugo čuva) i turkinja (zimska tikva, kod nas poznata kao stara sorta, odlična za kolače i juhe).
Bundeva se može peći u pećnici i potom se mekani sadržaj izdubiti te usitniti do željene konzistencije. Kockice bundeve mogu se i kuhati u vodi ili na pari i potom se dodaje majčino mlijeko ili dojenački pripravak. U kašicu od bundeve pristaju i rižine pahuljice, kuhani krumpir ili mrkva te različiti voćni pirei. Za stariju dojenčad može se pripremati i juha od bundeve koju obično rado prihvaćaju zbog slatkastog okusa i jarke boje.
- Blitva
Mlada blitva najbolja je u proljeće. Namirnica niske energijske vrijednosti istodobno bogata klorofilom, vlaknima, vitaminima i mineralima. Kada se priprema za dojenčad koriste se isključivo mladi listovi koji se kuhaju u vodi ili na pari, potom usitne i pomiješaju s malom količinom majčinog ili dojenačkog mlijeka. Tako pripremljena kašica može se obogatiti rižinim pahuljicama ili kuhanim krumpirom.
- Krumpir
Kuhani krumpir još je jedna namirnica koju će dijete vrlo rano i lako prihvatiti. Nježne, brašnaste teksture i blago slatkastog okusa, kuhani krumpir uklopit će se u svaku kašicu. Možemo ga pripremiti i zasebno, kuhanjem i potom miješanjem s mlijekom koje dijete uobičajeno pije. U 100 grama kuhanog krumpira nalazi se oko 80 kcal, što znači da ova namirnica doprinosi i energijskoj vrijednosti obroka. Energija uglavnom potječe od ugljikohidrata: najčešće škroba. Osim toga u krumpiru ima i nešto bjelančevina te vrlo malo masnoća. Tek malobrojni znaju kako je on prava riznica vitamina C, kao i da sadrži nešto vitamina B1, B2 i B3. Iako nije izuzetno bogat željezom, ni nazočnost tog minerala ne smijemo zanemariti budući da njegovu apsorpciju pospješuje vitamin C.
(iz časopisa «Bebe»)
