Obično s veseljem gledamo kako naši mališani odrastaju, postaju sve zreliji i samostalniji. Pamtimo kada su se naučili samostalno koristiti priborom za jelo, kada su se prvi puta sami odjenuli i obuli, zavezali vezice ili pripremili jednostavan obrok. No pitanje kada je u redu dijete po prvi puta ostaviti samo kod kuće, većini roditelja ipak stvara nelagodu u želucu, a na pamet nam padaju kadrovi iz filma Sam u kući.
U Obiteljskom zakonu piše kako je zabranjeno dijete predškolske dobi ostavljati samo kod kuće. Znači li to da djeca starija od šest mogu biti sama kod kuće? Hana Hrpka, psihologinja i predsjednica Hrabrog telefona kaže da to ovisi o razvoju i zrelosti samog djeteta. Sva djeca, nisu ista, pa zato i nema odgovora koji bi bio jednak za sve:
„U stručnom smislu, na odluku hoćete li ostaviti svoje dijete samo kod kuće ne utječe toliko njegova dob, već Vaša procjena njegove zrelosti i spremnosti da se brine samo o sebi. Neki aspekti zrelosti o kojima bi bilo dobro promisliti prije donošenja odluke su vezani uz njihov vlastiti osjećaj sigurnosti i vjeru u sposobnosti, snalaženje u hitnim situacijama, mogućnost sigurnog korištenja kućanskih aparata, telefona, razumijevanje kućnih pravila te poruka koje mu ostavljate. No, prije svega važan je i djetetov osjećaj, kako se dijete nosi s time da bude ostavljeno samo kod kuće, ima li neke brige oko toga, jer nikako nije poželjno da se dijete osjeća u strahu ili grču jer se boji npr. lopova, mraka i sl., a što je moguće u toj dobi.“.
Kada dođe trenutak kada roditelj smatra da je dijete dovoljno zrelo za samostalan boravak kod kuće, dobro je s djetetom razgovarati o tome što od njega očekujete i što ono očekuje od vas. Važno je da dijete poznaje kućna pravila o tome što je dopušteno, a što ne kada je samo kod kuće, kao i detaljan opis što mora napraviti u hitnoj situaciji.
Tako je napravila i Vanja, mama dječaka koji je krenuo u treći razred. Do tada je bio u školskom produženom boravku, no škola nakon drugog razreda ne nudi mogućnost produženog boravka, a baka servis nije opcija jer baka ne živi u Zagrebu. Razgovarala je sa sinom i dogovorila pravila, kaže nam Vanja:
„Cijelo ljeto prije trećeg razreda, ostavljala sam ga doma samog, prvo na kratko, npr na sat vremena dok obavim kupnju. Dala sam mu precizne upute što se smije, a što ne i pomalo produžavala vrijeme koje je provodio sam. Od kad je počela škola, Tin oko 12-13h ovisno o tome kad škola završi, sam ili s prijateljima iz susjedstva ide na bus koji ga vozi do naše ulice. Doma ga čeka ručak koji unaprijed pripremim. Nije mu dopušteno koristiti plinski štednjak nego hranu grije u mikrovalnoj. Nakon ručka piše zadaće i igra se, a ja dolazim kući oko 17h. On se super snalazi, iskreno i bolje nego sam mislila. I strašno si je važan što je samostalan i velik.“.
Dogovorite s djetetom kako treba izgledati vrijeme koje provodi samo, npr. da kada dođe iz škole pojede ručak, pospremi i napiše zadaću, nakon čega se smije igrati ili gledati crtiće.
Prije tog koraka važno je:
- Da dijete zna svoje puno ime, adresu, broj telefona roditelja i barem još jedne bliske osobe
- Da se dijete osjeća ugodno kada je samo, da ne osjeća strah
- Da zna brojeve službi za hitnu pomoć (hitna medicinska pomoć, vatrogasci, policija, odnosno 112)
- Da postoji ako je moguće neka odrasla osoba od povjerenja kojoj se dijete može obratiti u slučaju potrebe i da ta osoba ponekad može doći provjeriti je li sve u redu
- Da je dijete u stanju držati se dogovora da se javi kada dođe kući
- Da se zna javiti na telefon i na zvono na vratima
- Da zna da nikoga osim roditelja ne smije puštati u stan.
Dijete bi trebalo samostalnom boravku kod kuće postepeno učiti i ostavljati ga prvo kraće, a tek onda na dulja razdoblja. Tako će i ono postepeno stjecati sve više sigurnosti u sebe i to da se može samo za sebe pobrinuti.
Marina Barišić
