Posljednjih desetak godina, zahvaljujući primjeni sve finijih tehnika omogućava se uvid u razvoj djeteta u majčinoj utrobi od samog početka novog života. Razvoj osjetila počinje već u prvim mjesecima. Čemu služi tako rani razvoj ako se dijete još nije koristilo osjetilima, zapitat ćemo se. No majčin trbuh nije zatvorena tvrđava, koja ne dozvoljava nikakve vanjske stimulacije, da se ne bi ometalo rast ploda. Naprotiv, to je prostor pun različitih zvukova i emocionalnih uzbuđenja, koji se prenose od majke, ali isto tako mirisa i okusa i nešto manje svjetlosti. Ovi signali aktiviraju i oblikuju središnji živčani sustav (mozak) budućeg novorođenčeta i omogućuju mu da osjeća i sprema neophodne senzacije, kako bi uspostavilo ne samo fizičku, nego i mentalnu (duhovnu) vezu s majkom.
DODIR (taktilni osjet)
U majčinom trbuhu
Buduće novorođenče ima sposobnost reakcije na dodir već od embrionalnog razdoblja. Promatranjem trodimenzionalnim ultrazvukom otkriva se osjetljivost na dodir: najprije u području lica i genitalnih organa već u 10. tjednu trudnoće, zatim dlanova (11 tjedan) i tabana (12 tjedan). To su upravo ona područja na kojima je u odrasle osobe najviše receptora za osjet dodira na koži. Bliže 32. tjednu cijelo tijelo reagira na dodir: ako se tijekom amniocenteze dodirne iglom, fetus se odmah povlači. U prvim tjednima vjerojatno se radi o refleksu, dok se pravi osjet boli javlja od 20 tjedana. Taktilni podražaj je važan za psihički razvoj djeteta: kada nam netko stavi ruku na nadlakticu, odmah shvatimo što nam želi reći – suosjećanje i simpatiju, strah ili ljutnju. Dodir je sredstvo kojim se vrlo lako i odmah mogu izraziti emocije. To vrijedi i u trudnoći. Ako mama ili tata polože prste na trbuh, odašilju niz titraja premo amnionske tekućine (plodove vode). Dobro je prisjetiti se te činjenice jer mali znakovi ljubavi, kao što su nježni dodiri iz daljine, prenose poruku koja znatno pridonosi djetetovoj budućoj psihičkoj stabilnosti i osjećajnosti.
Pri rođenju
Osjet dodira je osnova za uspostavljanje odnosa s majkom prije rođenja: u njezinom naručju dijete osjeća samo sebe, prepoznaje njezino tijelo i smiri se. Majčino naručje predstavlja zaštitu od okolnog svijeta, toplina njezine kože i ritmički pokreti ljuljanja pridonose osjećaju povratka u mir i sigurnost njezinog trbuha. Slično novorođenče osjeća pri uranjanju u toplu vodu. Treba mu što je više moguće osigurati takve senzacije. One se mogu usporediti s olakšanjem koje osjeća putnik u stranoj zemlji kada začuje riječi izgovorene na vlastitom jeziku.
U prvoj godini života
Kožom dijete istražuje svijet: najprije koristi usnice i jezik, koji su vrlo osjetljivi i nosi predmete u usta. Nakon toga ispitituje ih rukama. Dodir i dalje ostaje izvor komunikacije: dijete ima potrebu produbiti odnos s majkom. Masaža i maženje za njega su “hrana” i “lijek” protiv boli i nelagode.
SLUH
U majčinom trbuhu
Majčin trbuh nije tiho sklonište, nego naprotiv “pojačalo” za zvukove: preko amnionske tekućine, koja potrostručuje jačinu zvuka, prenose se otkucaji majčinog srca, disanja, šum stručnjaka krvi, kao i crijevne peristaltike. Taj svijet zvukova u kojem dijete boravi dostiže intenzitet od 15 decibela (negdje na pola puta od kucanja sata do šuštanja lišća), a u njemu sudjeljuju i zvukovi koji dolaze iz vanjskog svijeta.
Analizirajući pokrete djeteta i frekvenciju srčanih otkucaja primjećeno je da nerođeno dijete reagira na zvukove već od 16 tjedana, znatno prije nego što se razvije struktura uha (oko 24 tjedna): pretpostavlja se da osjeti vibracije koje se prenose preko kože i koštanih struktura. U drugoj polovici trudnoće dijete pokazuje još više iznenađujućih sposobnosti. U stanju je zapamtiti neke zvukove i prepoznati razne slogove, sviđaju mu se ugodni zvukovi, a pokazuje da ga smetaju neugodni.
Jedno istraživanje je pokazalo da ako se mama govorom obraća izravno djetetu, ono reagira povećanjem broja srčanih otkucaja. Slušanje nježnih riječi predstavljaju neophodne emocije za razvoj mozga, kao i za produbljivanje osjećajne veze s majkom. Ali i s ocem: ako budući tata govori blizu trbuha, dijete će razviti povjerenje prema njegovom glasu. Možda se radi o jednostavnoj fiziološkoj reakciji na određene frekvencije zvukova? U tom slučaju bilo bi teško pojasniti zašto jedna priča koju majka ponavlja više puta tijekom trudnoće bude prepoznata nakon rođenja; ta i samo ta jedna među mnogima koje su ispričane za vrijeme dojenja djeluje tako da dijete reagira s osjećajem zadovoljstva mijenjajući ritam sisanja.
Veoma je važno da su stimulacije konstruktivne, a nikako one koje destabiliziraju. Treba izbjegavati ambijent s puno buke, dajući prednost mirnoj komunikaciji lijepim i nježnim riječima, kao i veselim i osjećajnim tonovima ljudskog glasa. I glazba ima značajan utjecaj na buduće novorođenče. Dok sluša glazbu, dijete izgleda kao da se leluja u amnionskoj tekućini, slijedeći ritam. Ali ne uvijek. Više mug ode zvuci klasične glazbe, a manje mu se sviđa rock na koji se počne snažno ritati.
Pri rođenju
Već u trenutku rođenja djetetov je sluh razvijen, spreman za primanje i pamćenje velikog mnoštva zvukova iz svijeta koji ga okružuje. Pa i prepoznavanje onih koje je naučilo dok je bilo u majčinom trbuhu. Najviše mu se sviđaju otkucaji majčinog srca, koji ga smiruju čim položi glavu na njezina prsa. I snimljenje otkucaje majčinog srca razlikuje od kucanja srca osoba koje ne poznaje. Sjeća se i glazbe koju je slušalo tijekom intrauterinog života: takva ga glazba smiruje jer ga sjeća na mirni svijet koji je napustilo. Ima također i percepciju o sebi samome: ako čuje snimljeni plač druge novorođenčadi, počinje plakati, a na svoj vlastiti ostaje indiferentno.
U prvoj godini života
Provjera sluha metodom probira nakon rođenja i kasnije oko trećeg mjeseca ne pokazuje rast organa, nego njegovu funkciju: kako dijete koristi osjet sluha. Mijenja se ne toliko sposobnost slušanja zvukova, koliko razumijevanja, odnosno značenja koje imaju. Na prvom mjestu je mamin glas, koji odmah pobuđuje djetetovu pozornost, ali i svi ženski glasovi. Što je visina glasa veća, dojenčetu se više sviđa. Odrasle osobe instinktivno se obraćaju bebi promijenjenim glasom obično u falsetu (“baby talking”, am. – govor malog djeteta), što ima vrlo pozitivan učinak u komunikaciji s bebama u toj životnoj dobi. Kasnije, kada dijete počne govoriti pojedine riječi sa značenjem, treba mu govoriti pravilno jer ono pamti i izgovara riječi kako ih čuje. Ako riječ nije pravilno izgovorena, dijete ju ne razumije. Njegov je govor u razvoju i da bi moglo naučiti pravilno izgovarati, mora ih tako i čuti.
VID
U majčinom trbuhu
Organi vida se znatno polaganije razvijaju. Iako je očni živac (nervus opticus, lat. – drugi u nizu od 12 pari moždanih živaca) razvijen već s 8 tjedana, očne vjeđe ostaju spojene sve do 26. tjedna trudnoće. Prije nego što otvori oči već ima određeni osjet vida: tijekom amniocenteze se povlači. Kada su vjeđe već otvorene, može slijediti pogledom izvor svjetlosti, koji se kreće na maminom trbuhu. Prilike za primanje intenzivne stimulacije su rijetke u odnosu na druge osjete, što pojačava djelomično kašnjenje u razvoju vida. Prije se smatralo da je majčina utroba mjesto u kojem vlada potpuna tišina, što nije točno. Tijekom dana fetus živi u polusjeni. Ali ako buduća mama dođe na plažu, sunčeve zrake prolaze kroz napetu kožu trbuha i osvjetljavaju amnionsku vreću (plodovi ovoji i voda) te tako buduće novorođenče može poprimiti svijest o amibijentu u kojem živi, ali i o samom sebi; ako podigne svoju ruku, vidi ju u prozirnoj tekućini.
Pri rođenju
Djetetov vid pri rođenju je nesavršen: vidi maglovito i nejasno. Manjka mu sposobnost da dovede u focus (tj. da jasno vidi) objekte koji su udaljeni više od 25-30 cm. Ali uspije primijetiti ono što je važno: oči svoje mame kada ga drži u naručju, kao i bradavicu te okruglu i tamnu areolu dojke, kojoj se približi za vrijeme podoja. Ima prirođeno svojstvo – privlači ga ljudsko lice: nastoji zadržati pogled osobe koja ga promatra i prepoznaje ljudski lik čak i kad je nacrtan s nekoliko poteza na papiru. Ako se crtež okrene, za njega više nema značenja.
U prvoj godini života
S povećanjem sposobnosti gledanja osoba i predmeta na većoj udaljenosti prepoznaje roditelje kad ih vidi da ulaze u sobu. U okolini ne razlikuje nijanse boja objekata i vrlo je korisno stimulacijom gledanja predmeta živih boja pomoći mud a razvije ovu funkciju (igračke za bebe uvijek su vrlo živih boja). Pred geometrijskim likovima dat će prednost onima s kutovima, koji mu daju više informacija.
Krajem prve godine koordinacija očnih mišića je gotovo završena, kao i oštrina vida (razlikuje dvije blizu položene točke), primjećuje boje.
NJUH
U majčinom trbuhu
Oko 11. tjedna fetus prvi put mokri i guta amnionsku tekućinu, Njegov osjet mirisa upravo se razvija prema toj tekućini i tvarima koje su u njoj otopljene, a koje će osjetiti preko olfaktornih receptora (završetci njušnog živca – nervus olfactorius, prvi moždani živac) od 13. tjedna trudnoće. Pretpostavlja se da fetusu na raspolaganju stoji oko 120 različitih mirisa, koji su najvećim dijelom podrijetlom iz majčine prehrane, ali i onih koje majka sama osjeća. Dobra je navika okružiti se za vrijeme trudnoće ugodnim mirisima. Molekule stižu u amnionsku tekućinu i čine korist djetetu.
Pri rođenju
Miris pokazuje novorođenčetu put prema izvoru hrane. Položeno na majčina prsa novorođenče gura glavu (refleks traženja bradavice), nalazi bradavocu i areolu te prione sisanju. Ono poznaje miris “svoga mlijeka” i neće na isti način prihvatiti ono tuđe majke. Osjet mirisa u novorođenčeta razvijeniji je nego u odrasle osobe. Zahvaljujući iskustvu koje je steklo u utrobi majke jasno razlikuje ugodne mirise (zadovoljan izraz lica) od neugodnih (mršti se i pokazuje gađenje).
U prvoj godini života
Mirisi su posvuda, lako se šire i dopiru do mozga brže od ostalih stimulacija osjetila. Ovo mnoštvo mirisa je korisno za kongitivni razvoj u prvim mjesecima života, posebice ako ga roditelji povezuju s objektima (cvijeće – miris). I kvalitetne gumene igračke za dojenčad proizvode se tako da su ugodnog mirisa.
OKUS
U majčinom trbuhu
Okusne papile javljaju se na jeziku 12. tjedna trudnoće i odmah pokazuju aktivnost. Ako se u amnionsku vreću uštrca slatka otopina, fetus češće guta, ali stisne usta ako osjeća gorak okus. Rani osjet okusa ima veliko značenje za buduće novorođenče jer ga priprema na okus majčinog mlijeka, ali daje i neka sjećanja za budućnost. Ako majka jede hranu koja joj se sviđa, i dijete sudjeluje u tom zadovoljstvu i rado će kasnije, kada za to dođe vrijeme, prihvatiti istu hranu.
Pri rođenju
Već od prvih dana nakon poroda, osjet okusa ima jedinstvenu zadaću: potiče dijete da pronađe okuse koje je osjećalo gutjući amnionsku tekućinu, aktivirajući tako mehanizam sisanja. Mlijeko je jedina hrana koja ga zanima i u tome je novorođenče vrlo zahtjevno. Ako majka pojede neku hranu intenzivnog mirisa (npr. začinjenu s puno češnjaka), koja mijenja okus majčinog mlijeka, dijete će pokazati dam u nije ugodno.
U prvoj godini života
Osjet okusa ima značajnu ulogu u oblikovanju psihe i karaktera jer podrazumijeva izbor hrane koja djetetu stoji na raspolaganju. Ono će jednu vrstu hrane rado prihvatiti, a drugu će odbiti. Ovo je razdoblje za dijete vrlo osjetljivo jer mora naučiti, nakon 6. mjeseca, da sim mlijeka postoje i drugi okusi, koji su dobri iako nisu slatki.
Autorica teksta: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
