Jedno od glavnih obilježja ljudske vrste u usporedbi s ostalim primatima svakako je jezik. Jezik je sustav konvencionalnih znakova, fonoloških, gramatičkih i semantičkih pravila, koji se zvučno ostvaruju putem govora. Jezik je sredstvo izražavanja misli, ideja, osjećaja i osnova je komunikacije i učenja. U samo nekoliko godina, novorođenčad koja ne razumiju govor i koja ne govore, postaju djeca koja komentiraju, ispituju i izražavaju ideje na jeziku svoje okoline. Jezični razvoj kreće od plača, preko gugutanja i brbljanja uz početak razumijevanja do pravog govora. Govorno-jezični razvoj ovisi o razvoju različitih jezičnih sposobnosti (percepcija, motorika, pozornost…), ali najvažniji preduvjet urednog usvajanja jezika i govora su razvijena senzorika (prvenstveno uredan slušni status), uredno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava te uredna građa i funkcija govornih organa. Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se.
Rano djetinjstvo je razdoblje u kojem dolazi do intenzivnog jezičnog razvoja. Kada govorimo o jezičnom razvoju, zapravo govorimo o dvije faze tog razvoja, to su predgovorna (predjezična) i govorna (jezična) faza.
Predgovorno (predjezično) razdoblje
Predgovorno razdoblje započinje rođenjem (čak i u intrauterinom razdoblju) i završava oko 10. mjeseca djetetovog života. Iako djeca u ovom razdoblju ne produciraju govor, razvoj sposobnosti govorne percepcije i produkcije govornih znakova počinje upravo u ovom razdoblju. Novorođenče plače, kiše te proizvodi još neke zvukove koji prate biološke funkcije disanja, sisanja i sl. Pri proizvodnji tih ranih zvukova dječje glasnice titraju, a zračna se struja u vokalnom traktu kreće i zaustavlja, pa tako čak i ovi rani zvukovi uključuju neka obilježja koja će se kasnije koristiti u produkciji govornih glasova. Oko šestog do osmog tjedna života djeca počinju gukati. Prvo gukanje zvuči kao jedan dugi samoglasnik, ali kako se razdoblje gukanja produžava, raste i bogatstvo glasova koje dijete proizvodi. Dijete ležeći na leđima nehotičnim propuštanjem zračne struje proizvodi glasove koji se ostvaruju u stražnjem dijelu usne šupljine (okolina prepoznaje glasove k, g, h), a kroz različite promjene oblika usne šupljine, otvarajući i zatvarajući usta, nastaju i prvi vokali. Razdoblje između 16 i 30 tjedana naziva se razdoblje vokalne igre. U ovom razdoblju povećava se raznolikost suglasničkih i samoglasničkih glasova koje djeca izgovaraju. Djeca stječu kontrolu nad produkcijom svog repertoara glasova te kombiniraju sve duže i složenije govorne slijedove. Također u to vrijeme dijete počinje reagirati na svoju okolinu na različite načine: prestankom glasanja kada mu se netko približi, pojačanim glasanjem kada mu se obrate, ili pak glasnim smijehom. Vokalnom igrom dijete sve češće stvara konsonante, čija se artikulacija zbiva u prednjem dijelu usne šupljine, što nazivamo predgovornim razdobljem, koje započinje nakon trećeg mjeseca djetetova života i naziva se predkanoničkim brbljanjem. U to vrijeme spontano dolazi do stvaranja slogovnih kombinacija, pa tako čujemo nešto nalik na “ba”, “na”, tj. dolazi do pojave predkanoničkog sloga. Sve do ovog razdoblja glasanje djeteta je univerzalno. Odnosno, djeca svih jezično-govornih područja proizvode iste glasove. Pojava kanoničkog sloga velika je prekretnica pregovornog razvoja jer sva djeca brbljaju, no gluha djeca rijetko produciraju kanonički slog. Kanoničko brbljanje prva je razlika u vokalnom razvoju gluhe i čujuće djece. Pojavu kanoničkog sloga slijedi razdoblje neredupliciranog ili raznovrsnog brbljanja. Tijekom ovog razdoblja širi se repertoar glasova koje dijete izgovara i ti glasovi postaju prepoznatljivi. Prozodija, tj. intonacijski obris govora postaje prepoznatljiv. Kada se prozodija pridoda nizu neredupliciranog brbljanja, djeca zvuče kao da pričaju, sve dok ih ne poslušamo malo bolje i shvatimo da je to samo jezična melodija bez riječi. Tako dolazimo do artikuliranog govora.
Govorno (jezično) razdoblje
S pojavom prve riječi započinje druga faza govorno-jezičnog razvoja. Djeca uglavnom izgovaraju svoje prve riječi između 10. i 15. mjeseca starosti. Prvom riječi smatra se ona riječ koja se konzistentno povezuje s objektom, osobom i sl. Rast rječnika i usvajanje novih riječi kod djece u početku se odvija vrlo sporo. Tijekom prvih mjeseci nakon prve izgovorene riječi djeca svaki mjesec svom rječniku prosječno dodaju 8 do 11 riječi. U tim mjesecima sporog leksičkog razvoja, izloženost novoj riječi ne rezultira nužno njenim usvajanjem. Ipak čini se da leksički razvoj prelazi u drugu brzinu kada je dijete usvojilo rječnik od oko 50-ak riječi. U ovoj novoj brzini, tempo pojavljivanja novih riječi raste na oko 22-37 riječi mjesečno. U dobi od 18-24 mjeseca života dolazi do uporabe dvočlanih iskaza, a samim time i uporabe gramatičkih nastavaka i to prvenstveno onih koji su istaknutiji u svakodnevnom govoru. Nakon tog razdoblja raste veličina dječjeg iskaza i rečenica postaje gramatički sve sličnija govoru odraslih. Između 3. i 4. godine života dijete je usvojilo osnove gramatike materinjeg jezika, ali jezični razvoj još uvijek nije završio. Tijekom 4., 5. i 6. godine postupno dolazi do porasta duljine rečenice. Prema istraživanjima, do četiri i pol godine taj porast duljine rečenice u djece teče relativno slično i po točno određenom redu. U kasnijoj dobi pojavljuju se razlike među djecom po tipu rečeničnih konstrukcija. Jezično darovitija djeca imaju kvalitativno složenije rečenične konstrukcije.
Neka obilježja kašnjenja u jezično-govornom razvoju su:
- dijete ne reagira na glasan zvuk i ne okreće glavu prema izvoru zvuka
- u dobi od 12 mjeseci “brbljanje” nije nazočno ili se javlja vrlo rijetko
- dijete ne oponaša okolinu
- odgođena je pojava riječi sa značenjem
- dijete u dobi od dvije godine u svom ekspresivnom rječniku nema barem 50-ak riječi
- u dobi od dvije godine ne razumije i ne slijedi jednostavne jezične upute
- osamljuje se i ne sudjeluje u igri s vršnjacima (posebice u igrama koje zahtijevaju uporabu jezika)
- nije zainteresirano za slušanje priča i čitanje slikovnica
- u dobi od četiri godine rečenica je vrlo kratka i agramatična
- djetetov izgovor nakon četvrte godine još je vrlo nerazumljiv
OD ROĐENJA DO 3 MJESECA
- reagiranje na zvukove (prestane plakati kada čuje zvuk)
- prepoznaje vaš glas
- proizvodi zvukove zadovoljstva (guguće)
- smije se kada vas vidi
OD 4-6 MJESECI
- usmjeravanje pogleda prema izvoru zvuka
- reagiranje na promjene visine glasa
- pokazuje interes za igračke koje proizvode zvukove
- brblja i proizvodi glasove p, b, m (pa-pa, ma-ma)
OD 7 MJESECI DO 1. GODINE
- okreće se prema smjeru izvora zvuka
- sluša kada mu se govori
- prepoznaje neke riječi (sok, cipela)
- odgovara na zahtjeve (dođi ovamo)
- koristi se govorom ili zvukovima kako bi pridobilo pozornost okoline
- imitira razne govorne zvukove
- izgovara 1-2 riječi
OD 1. DO 2. GODINE
- zna pokazati neke dijelove tijela
- razumije jednostavna pitanja i upute
- sluša kratke priče
- pokazuje slike u slikovnici kada ih se imenuje
- rječnik se proširuje
- koristi nekoliko upitnih rečenica
- koristi rečenice od dvije riječi
OD 2. DO 3. GODINE
- razumije razlike u značenju unutra-van, idi-stani
- sluša i ispunjava dvije molbe za redom (uzmi slikovnicu i stavi ju na stol)
- može imenovati većinu stvari
- u spontanom govoru koristi 2-3 rečenice
- okolina razumije djetetov govor
- predmete imenuje kada ih želi dobiti
OD 3. DO 4. GODINE
- reagira kada ga zovete iz druge sobe
- razumije jednostavna pitanja: tko, što, gdje, zašto
- opisuje i razgovara o svakodnevnim situacijama
- rečenice koje koristi sastoje se od 4 ili više riječi
OD 4. DO 5. GODINE
- sluša kratke priče i razgovara o njima
- u rečenicama koristi puno detalja
- lagano komunicira s drugom djecom i okolinom
- većinu glasova izgovara pravilno
- pravilno koristi gramatiku
Autorica teksta: Martina Starčević, prof. logoped
