Šaranje u krug, povlačenje crta, točke, razne boje – sve je to dio početnih dječjih crtanja/šaranja. I to šaranje ima svoj smisao i funkciju. Osim što dijete uči uzročno posljedičnu vezu, razvija i svoje motoričke sposobnosti. Prvi dječji crteži nastaju kad je dijete staro oko godinu i pol dana, a već oko druge godine djeca počinju ponavljati pokrete, a mnoga počinju i objašnjavati roditeljima što se na crtežima nalazi. U ovoj dobi crtež je veoma važan dio razvoja, ali i način komunikacije djeteta sa svijetom i ljudima koji ga okružuju. Djeca od prve do treće godine crtaju bez neke posebne namjere da nešto nacrtaju, švrljaju, šaranju, rade beskonačne kružnice. S vremenom, upravo iz kružnica nastaju prvi likovi. Djeca ljude prvo počnu crtati kao krug s nekoliko crtica koje predstavljaju udove i naravo oči i usta. Stručnjaciih nazivaju punoglavcima. Većina djece tek oko treće godine započinje crtati prve crteže s namjerom. Naravno, način i brzina kojom djeca prolaze kroz faze ovisi o njima samima, pa neka djeca brže od prosjeka prolaze kroz te razvojne faze, a druga sporije. Od treće godine simbolizam prožima dječji crtež. Žele crtati sve što vide, a s vremenom njihovi crteži postaju sve bolji, pa oko pete godine većina može nacrtati lik čovjeka sa svim najvažnijim obilježjima.
Do pete godine dijete bi trebalo savladati osnovne geometrijske likove:
– S dvije godine okomitu i vodoravnu liniju
– S dvije i pol godine trebalo bi savladati prekrižene linije
– S tri godine krug
– S četiri kvadrat
– S pet trokut.
Od šeste do desete godine slijedi faza realizma u dječjem crtežu. Često „kopiraju“ jedni druge, pa ako jedna curica nacrta mačku ili princezu i ostale će učiniti isto. Umjetnička faza dolazi nakon desete godine, ali javlja se samo kod djece koja su posebno talentirana za umjetnost i imaju izražen interes za slikanje. Kod većine djece nakon desete godina pada interes za crtanjem.
Djecu je u crtanju potrebno „pustiti na miru“, ne suflirati sa strane kako bi što trebali crtati i osim ako traže, ne učiti ih crtati. Treba ih pustiti da sami istražuju svoje mogućnosti, tazličite tehnike i boje. Pohvalite njihove radove, trud, izbor boja. Kad su tek na početku, pitajte malene umjetnike da vam objasne što ili tko se nalazi na crtežu, neka vam kažu zašto su odabrali određene boje. Iskren interes će im puno značiti kad je riječ o samopouzdanju.
S obzirom da većina djece još nema dovoljno razvijen vokabular i ne znaju verbalno izraziti kako se osjećaju, no kroz njihove crteže, smatraju psiholozi, može se zaviriti u njihovo srce. Mnogi stručnjaci su se bavili ozbiljnim proučavanjem dječjih crteža i poruke za koju vjeruju da ih sadrže. Crtanje se koristi i kao oblik terapije. I dijagnostika i terapija uz pomoć crtanja, koriste se samo kao pomoćno sredstvo jer ipak se na temelju jednog crteža ne može saznati sve o nekoj osobi.
Dajte djeci sve čime se može ostaviti trag na papiru. Neka uživaju i otkrivaju svoj stil. Tko zna, možda se baš u vašem mališanu krije novi Picasso!
Marina Barišić
