Od djece današnjice očekuje se uistinu previše: da budu “znalci”, da budu sposobni othrvati se svakom negativnom iskustvu, da se bezbolno prilagode svim promjenama u obitelji, da budu sposobni razlučivati pozitivne od negativnih informacija i podataka kojima bivaju izloženi kroz medije. Rizik je taj da su današnja djeca, posebice ona koja žive u velikim gradovima, pretjerano uključena u svijet odraslih i nemaju dovoljno ni prostora ni vremena za mirno odrastanje u skladu s prirodnim ritmom odrastanja djece.
“Za” i “protiv” svih “modela” obitelji
Jesu li miješane ili novo formirane obitelji od prethodno rastavljenih supružnika primjerene za odgajanje djece? Danas postoje različite obiteljske strukture, svaka sa svojim prednostima, ali i ograničenjima. Kako bi takve strukture mogle funkcionirati, potrebno je znati kako prevladati eventualne poteškoće i probleme koji se mogu pojaviti. Stoga navodimo neke “kritične točke” za različite tipove obitelji te savjetujemo kako ćete poboljšati odnos s djecom, tako da ona odrastaju bez pretjeranih trauma i uzaludnih patnji.
KADA JE RODITELJ SAMO JEDAN
Kritična točka
Praznina koja se stvorila nakon odlaska ili smrti jednog od roditelja katkada se ispunjava pretjeranom brigom za dijete. Primjerice dijete spava u bračnom krevetu, sjedi za stolom na mjestu gdje je sjedio nestali roditelji, ili pak samo dijete počinje poprimati zaštitničko ponašanje prema roditelju s kojim živi, bilo da je riječ o majci ili ocu. U stvarnosti, ovakva nova uloga djeteta može u njemu stvoriti čak i osjećaj krivice zbog odsutnosti drugog roditelja, što katkad može veoma otežati prirodnu potrebu djece za osamostaljenjem.
Za dobrobit djece
Za dobrobit djece roditelj treba strogo razlikovati svoje probleme od djetetovih problema. Treba znati odvažno se postaviti u situaciji nakon odlaska ili smrti partnera (npr. pustiti dijete da spava u svom krevetiću bez obzira na prazninu na drugoj strani bračnog kreveta), kako bi se osjećaj tuge što uspješnije prevladao. Sve to u cilju da se život što prije normalizira.
U praksi
Treba “otvoriti” obitelj, uključivši baku i djeda, rodbinu i prijatelje. Važno je da djeca osjete kako pripadaju jednom obiteljskom timu, koji se o njima brine. Osim toga, osjećaj da se roditelj oslanja i na druge pomaže djeci da se osjećaju manje odgovornima za sreću svog roditelja.
IZVANBRAČNE ZAJEDNICE
Kritična točka
U dobi od četiri, pet pa do deset godina djeca prolaze kroz razdoblje prilagodbe i imitiranja svojih vršnjaka te pate ako se osjećaju ili smatraju drugačijima. Ako obitelj u kojoj dijete odrasta nije “službenog tipa” (jer majka i otac nisu vjenčani), dijete može steći osjećaj nesigurnosti te smatrati i samu obitelj nesigurnom i neizvjesnom.
Za dobrobit djece
Djetetu treba objasniti da postoje različiti tipovi obiteljskih veza i treba pronaći prave riječi kako bi se objasnilo zašto je njegova obitelj baš takva kakva jest.
U praksi
Treba ojačati osjećaj pripadnosti djeteta samoj obitelji. Primjerice klasičan obiteljski album sa slikama s vjenčanja može se zamijeniti slikama najvažnijih trenutaka djetetove obitelji. Također je važno imati ili izmisliti male obiteljske rituale koji mogu uključivati i baku i djeda i drugu rodbinu, a koji će ojačati u djetetu osjećaj identiteta obiteljske zajednice.
KADA JE DIJETE USVOJENO
Kritična točka
Ako je dijete usvojeno u dobi od samo nekoliko mjeseci života, može doći do nekih početnih problema prilagodbe djeteta u novim uvjetima. Kasnije, ovisno o zrelosti djeteta treba mu pomoći oko pojašnjenja njegovog podrijetla. U nekim slučajevima osjećaj djeteta da nije dovoljno voljeno može potaknuti dijete da se hladnije ponaša prema adoptivnim roditeljima.
Za dobrobit djece
Treba prezentirati prihvatljivu sliku o biološkim roditeljima. Djeci treba objasniti da ima mnogo djece koja su isto tako usvojena.
U praksi
Iskustvo usvojenog djeteta je kompleksno i delikatno, no budi u roditeljima i u djeci svu moć pružanja i primanja ljubavi.
KADA SU RODITELJI RASTAVLJENI
Kritična točka
Za razliku od mame i tate koji su se odlučili rastati, dijete nije odlučilo da će živjeti u razdvojenoj obitelji. Zbog toga dijete može iskazati neku vrstu regresivnog ponašanja, s promjenama raspoloženja: bijes, žalost, agresivnost i apatija. Djecu se ne smije instrumentalizirati i treba shvatiti njihovu bol, koja postoji čak i onda kada se roditelji “civilizirano” razdvajaju.
U praksi
Djecu ne treba uplitati u napete bračne odnose. Treba omogućiti druženje s drugim roditeljem kojemu dijete nije povjereno te uvijek preferirati zajedničku brigu oko djeteta.
KADA SE OSNUJE NOVA BRAČNA ZAJEDNICA
Kritična točka
Djeca se trebaju prilagoditi novim iskustvima, novom životnom ritmu i novim pravilima. Također trebaju znati prihvatiti i novog roditelja i njegovu djecu iz prethodnog braka, ako ih ima, kao i nove rođake koji dolaze s novim roditeljem.
Za dobrobit djece
Treba poštivati dječji ritam prilagodbe, pomoći im da shvate nove rodbinske odnose i upoznaju sve članove obitelji.
U praksi
Formiranje nove obitelji ne događa se odjednom. “Novi” roditelj ne može zamijeniti mamu ili tatu koji sada živi drugdje, a od djeteta se ne može zahtijevati da negira ili zaboravi sve što se događalo u prošlosti.
Kako će dijete prihvatiti novog roditelja
Uvijek je problematično postati novim članom obitelji iz koje je jedan od roditelja otišao. Naime, novi roditelj se neizbježno suočava s prirodnom ljubomorom i negodovanjem djeteta. Kako se treba ponašati da bi dijete što mirnije prihvatilo novog roditelja?
Dob djeteta
Djeca u dobi od šest, sedam godina su prilagodljiva na promjene i prihvaćaju odluke odraslih. Veća djeca u dobi od osam do 13 godina odlučnije se opiru stvaranju nove obitelji.
Pravila
Dobro je da se roditelj prethodno dogovori s drugim roditeljem djeteta o novim i starim pravilima u obitelji te o načinu kako će dijete ta pravila poštivati.
Prijateljstvo
Cilj novog roditelja ne treba biti taj da stvori prijateljski odnos s djetetom. Način kako da se dijete bolje upozna može biti i taj da se novi roditelj bavi zajedno s djetetom zanimljivim i zabavnim aktivnostima, kako bi se otvorila nova stranica zajedničkog življenja i steklo zajedničko iskustvo i uspomene. O roditelju kojeg nema treba govoriti vedro i mirno i objasniti da nitko ne želi zauzeti njegovo mjesto. U ovakvoj situaciji treba, više nego ikada, održati data obećanja. Zaboravljeni dogovor dijete može negativno doživjeti i protumačiti.
Izazovi
Katkada djeca teško prihvaćaju novog roditelja i imaju osjećaj krivnje prema vlastitom ocu ili majci. No takvo odbijanje novog roditelja, koje se izražava kroz agresivnost i drskost, može prikrivati djetetovu bojazan od novog napuštanja. Kako ćete reagirati? Nedajte se maltretirati i nemoje se ponašati djetinjasto, već budite odlučni i pouzdani, kako bi dijete uvjerili da ga nećete napustiti.
Što djeca trebaju?
Ljubav, poštovanje, vrijeme i stabilnost – to su osnovne dječje potrebe o kojima bi svaka obitelj trebala voditi računa. Pogrešno je misliti da se u obitelji gdje roditelji žive u slozi i ljubavi, djeci automatski poklanja veća pažnja. Naime, nije samo rastava uzročnik nervoze i rastresenosti roditelja. Roditelji su rastrgani brigom o karijeri, ali i brigom o kućanskim poslovima, plaćanjem računa te nizom drugih svakodnevnih problema.
Evo kratkog podsjetnika prava i dužnosti djece:
- Bezuvjetna ljubav
Djeca žele biti voljena onakva kakva jesu, a ne zato što su “dobra”, “lijepa” ili što su po mjeri roditeljskih očekivanja. “Sretna sam s tobom”, “Ti si za mene poseban”, samo su neke od poruka koje pomažu djeci da odrastaju zadovoljna i puna samopouzdanja.
- Poštivanje
Djeca imaju pravo na svoju osobnost i imaju potrebu za izražavanjem svojih emocija, čak i onih najdubljih kao što su: žalost, ljubomora, bijes i strah. Nadalje, ona žele odgovore na svoja pitanja, a ti odgovori trebaju biti u skladu s mogućnošću njihova razumijevanja stvarnosti. Ako roditelji zanemare sve ove aspekte, ugrožavaju osjećaj djetetovog samopouzdanja.
- Vrijeme
Ne postoji tablica “propisanih” sati za vrijeme provedeno s djecom. Ono što je bitno jest da vrijeme provedeno s djecom obuhvati mnoge radnje: maženje, igranje, razgovor, pričanje priča, crtanje, boravak u prirodi…
- Stabilnost
Čak i kada se jedan ili oba roditelja nalaze u krizi, djeci treba osigurati najveću moguću stabilnost. To znači da se dijete u svakom trenutku može osloniti na barem jednog roditelja.
Kakva je vaša obitelj?
Postoji više tipova tzv. “klasične” obitelji. Svaka od njih ima svoja pravila i svoje zanimljivosti. Evo najčešćih tipova obitelji i savjeta za odgoj djece:
PRETJERANO ZAŠTITNIČKA
I mama i tata ostavljaju djeci malo slobode pa djeca ostaju “djeca” i kad odrastu.
Partneri Ona je brižna “kvočka”, koja se osjeća sretnom samo kada može učiniti nešto za drugoga. Intimno s partnerom ne može se u potpunosti opustiti.
Tko zapovijeda? Žena koja sve želi imati pod kontrolom. Brine se o hrani, odjeći, ide na roditeljske sastanke, čita knjige o odgoju djece. Otac obično sve prepušta supruzi radi mira u kući.
Što nije u redu? Pretjerano zaštitnički stav je samo prividno izraz ljubavi. U stvarnosti on podrazumijeva dozu prezira (“Ja ću sve napraviti jer ti nisi sposoban”).
Što treba ispraviti? Ne pretjerivati ni u čemu.
POPUSTLJIVA
Suvremena, gostoljubiva, pretjerano popustljiva.
Partneri Oboje su najčešće visokoobrazovani i s dobro uhodanim poslovnim karijerama.
Tko zapovijeda? Popušta ona strana koja je manje vješta u komunikaciji, ili koja se boji sukoba.
Što nije u redu? Djeca odrastaju okružena pretjeranom popustljivošću i opterećena su velikom odgovornošću jer su često primorana odlučivati sama (npr. odabir škole i sl.). Rezultat? Ostaju nezreli, često ostavljaju nedovršenima započete stvari, ili postaju površni i bahati.
Što treba ispraviti? Katkad je potrebno pozvati ih na red, čak i uz cijenu svađe.
OBITELJ U ZBRCI
Tu se neprekidno izmjenjuju različiti modeli ponašanja. Tako primjerice jedan od roditelja iskazuje najprije pretjerano zaštitnički stav, kako bi potom postao previše popustljiv, a zatim izigrava žrtvu i sve to bez nekakvog vidljivog razloga.
Partneri Ona i on se međusobno ponašaju na isti način kako se ponašaju prema djeci, a oboje su previše nesigurni da bi zauzeli čvrsti i definirani stav.
Tko zapovijeda? Ni ona ni on.
Što nije u redu? Rastreseni roditelj koji mijenja raspoloženja stvara osjećaj nesigurnosti u djetetu koje shvaća da se ne može u njega potpuno pouzdati.
Što treba ispraviti? Utvrditi i definirati plan djelovanja, rokova, rituala itd. koji se ne smiju prekršiti.
PROŠIRENA OBITELJ
Baka i djed, unuci, svi pod jednim krovom, a pravila ponašanja diktiraju najstariji.
Partneri Oboje su još uvijek pomalo nezreli.
Tko zapovijeda? I roditelji i baka i djed i djeca sudjeluju u obiteljskom odlučivanju, ovisno o trenutku.
Što nije u redu? Problemi nastaju kad djeca odrastu. Roditelji se doživljavaju poput starije braće i sestara jer ono što uistinu nedostaje je primjer svjesnog i samostalnog odlučivanja.
Što treba ispraviti? Svatko treba pronaći svoju ulogu i svoj prostor za izražavanje.
Pripremila: Jasna Nickl
