Svi se zasigurno sa sjetom sjećamo djetinjstva u kojem su nam s puno ljubavi, držeći nas na krilu, pričali priče koje ponekad nisu imale kraja i ostavljale nas bez daha od ljepote i uzbuđenja, dok smo ih ne trepćući slušali. Naši roditelji čak se i ne sjećaju velikog broja slikovnica, bilo ih je malo i one se ljubomorno čuvaju kao svjedočanstvo jednog krasnog vremena u kojem je tempo življenja bio sigurno drukčiji od današnjeg. Mladi roditelji često ne znaju kada početi s pričanjem priča, kada kupiti prvu slikovnicu i dati je u ruke svom djetetu.
Prve slikovnice dojenčeta
Ponekad je teško izdvojiti pojedino područje u razvoju djeteta, da se ne promatra u korelaciji s osnovnim odrednicama bio-psiho-socijalnog razvoja dojenčeta. Prve slikovnice sigurno ne možete ponuditi svojoj bebi prije nego li motorički savlada pojedine vještine, kao što su sjedenje, mogućnost samostalnog hvata i mogućnost održavanja koordinacije oko-ruka. Navedene mogućnosti pojavljuju se u šestom mjesecu života, što daje mogućnost odabira prve slikovnice. Kako u navedenom razdoblju dojenče počinje intenzivnije istraživati okolinu i predmete s kojima dolazi u doticaj, i slikovnica će za dojenče biti jedan od medija istraživanja.
Navedeno razdoblje je ujedno i vrijeme početka denticije te svi predmeti i igračke s kojima dijete dolazi u direktni kontakt samo su načini da se oni istraže unošenjem u usta, bacanjem. Zato se stručnjaci raznih profila zalažu za uporabu prirodnih materijala (krpenih, gumenih), koji se kao takvi mogu primjereno održavati.
Slikovnice trebaju također zadovoljiti zadane kriterije: u razdoblju od šest mjeseci nadalje preporučuju se plastificirane – gumene slikovnice koje dojenče može koristiti u različitim situacijama, bilo dok se kupa ili samostalno igra. Motivi prvih slikovnica trebaju biti jednostavni, jednostavnih oblika, kao što su lutka, medo, zvečka, duda… Ujedno to trebaju biti slikovnice u kojima nema teksta, u kojima su prikazani predmeti, životinje ili situacije koje je dijete vidjelo u svakodnevnom životu.
Dojenče u dobi od godinu dana ne može prepoznati pojedine slikovne prikaze i teško može shvatiti nazive pojedinih predmeta. Stoga roditelji mogu i moraju olakšati i prilagoditi slikovni sadržaj djetetovim mogućnostima. Dobro je pojedine slike potkrijepiti stvarnim predmetima koji se nalaze u kući: slika mede će biti daleko zanimljivija u slikovnici ako mama tog istog medu stavi bebi u ručice. Svaku sliku iz slikovnice treba nadopuniti obraćajući dojenčetu pozornost na slikovni prikaz (“gle, medo spava” ili “lopta skače hop-hop”). Prva čitanja navedenog tipa mogu biti od višestruke koristi za dijete jer dobiva na uvid različite slogove uz različiti ritam i melodiju.
Kako dijete percipira prvu slikovnicu
Slika s kojom se dijete susreće je statična, ona je “zaustavljena stvarnost” te kao takva omogućuje djetetu praćenje onoga što je prikazano unutar slikovnice. Dojenče prepoznaje samo one slikovne prikaze koje je imalo mogućnost vidjeti, opipati, doći s njima u kontakt sve do 18. mjeseca života. Svi ostali slikovni prikazi za dijete nemaju značenje, oni su apstraktni upravo zbog pomanjkanja iskustva.
Dok dijete gleda slikovnicu često izaziva smijeh jer ostavlja dojam kao da želi uzeti loptu koja je nacrtana u slikovnici. Navedene aktivnosti su uvjetovane doživljajem djeteta koji doživljava sliku trodimenzionalno, ona je za njega trodimenzionalna stvarnost.
Uloga roditelja
Uloga roditelja ima presudnu važnost u kontaktu dojenčeta sa slikovnicom. Važnost koja se pridaje prvoj slikovnici je u jakoj emocionalnoj vezi, ona je za pojedine roditelje poticajno sredstvo u razvoju komunikacije i prvim iskazima obostranih nježnih emocija. Roditelji se obraćaju djetetu usmjeravajući njegovu pozornost, imenujući predmete, životinje, ponekad i glasajući se poput tih životinjica. Oni trebaju motivirati dijete, navodeći ga da sudjeluje u komunikaciji, tražeći ga da pokaže gdje je lopta, medo… Takvim načinom se djetetu daje mogućnost da mentalno i vizualno doživi sliku. Iz navedenog se može zaključiti da prve slikovnice uvjetuju protok emocija, one su oblik i metoda učenja.
Autorica teksta: Dr. sc. Dubravka Šimunović, prof. v. šk., Zdravstveno veleučilište u Zagrebu