Dijete i godišnja doba
Pripremila: Jasna Nickl
Kako to da su u proljeće naša djeca tako nemirna, da nam se čine nepodnošljivima? Je li moguće da sudjeluju u buđenju prirode, iako žive u tako “umjetnim” gradovima? Da, upravo je tako. Koliko god nam to može izgledati “izvan vremena”, ustvari sama promjena godišnjeg doba još i danas “prisiljava” sve da se suoče s fazom prilagođavanja i prije svega za djecu koja primaju podražaje na vrlo snažan način, kromatska promjena pejzaža, rast temperature, povećanje sati danjeg svjetla, naglašenih primjenom službenog sata, precizni su znaci. “Poruke”, koje lansira sredina, tijelo i mozak prikupljaju te ih tumače kao novi podražaj. Međutim, kada sva požurivanja dolaze zajedno, može se dogoditi da dijete nije u stanju shvatiti, razmisliti i elaborirati njhov sadržaj, već se samo prepušta osjećajima. Tako se može dogoditi da se dolazak proljeća udruži s većim općim nemirom, koji međutim, ovisno o dobi, utječe na drugačiji način na djetetovo ponašanje.
Od 1 do 2 godine
Uznemirenost donosi sa sobom veći umor. Tako maleni ulažu dvostruku energiju za svaku stvar koju čine, više se umaraju i postaju hirovitiji. Prije svega, vrlo često poriču da imaju potrebu za snom. Stoga su roditelji ti koji moraju biti svjesni njihove tolike nervoze i dati više prostora djetetovom snu. Bez straha da će ta “bolest spavanja” tako malo “proljetna” predstavljati korak unatrag u djetetovom razvoju. Naprotiv, upravo odmor povećava vjerojatnost da se svako novo otkriće može doživjeti s povjerenjem i potrebnom radoznalošću. Međutim kako bi se povećao djetetov sklad s prirodom, može pomoći glazba, npr. pustiti mu glazbu sa zvukovima iz prirode, posebice onu koja relaksira, inspirirana vodom. Osnovni ritam života kod najmlađe djece je ritam budnost-san. Prirodno je stoga da je san taj koji u proljeće trpi promjene. Kako bi se prilagodilo promjenama svjetla, moguće je da dijete kasni ili urani sat vremena kod hranjenja ili spavanja. Dozvolimo mu to i tijekom dva tjedna poprimit će pravilni novi ritam. Ako ga izvedemo van u šetnju, često će odmah zaspati. No ne čudimo se jer upravo su to poticaji – svjetlo, boje, življa atmosfera u prirodi, koji pospješuju njegovu opuštenost.
Od 2 do 3 godine
Najočitiji “proljetni” simptom je pomanjkanje apetita, više od svega povezano s potragom za novim ukusima i okusima koje “zimski” jelovnik ne može zadovoljiti. Naš savjet za proljeće je inzistirati za stolom na hrani bogatoj energijom, poput ugljikohidrata koji podupiru želju za trčanjem i razigranim ponašanjem te na unošenju sezonskih noviteta u prehranu. A ako i dalje nema apetita? Ponekad je uzrok loša probava, posebice učestala u mjesecima kada djeca, u želji da što prije otrče van igrati se, nastoje preskočiti popodnevno spavanje. Kako bi se djecu uvjerilo da im je potrebno uzeti stanku, vrijedi mirno započeti s njim igru: kartanje, slaganje lego kockica ili puzzla.
Od 3 do 6 godina
Ne mogu se zaustaviti na jednoj igri, ne slušaju nas kada im govorimo, rastreseni su. Beskorisno je ljutito reagirati: riskiramo da će se stvoriti još napetija atmosfera, što će uzrokovati da se još više naglasi takvo njihovo ponašanje. Stoga je bolje provoditi više vremena s njima, barem u tim tjednima. Idealno je ići van, u park ili na selo ili na more; povesti ih u prirodu u šetnju, što će zadovoljiti barem jednom tjedno potrebu za kretanjem ili istodobno potrebu za promjenom, koja će ih obuzeti. Pokažimo djeci znakove u prirodi koja cvjeta, prije svega kada su radoznala i postavljaju pitanja. Pupoljci i cvjetovi na granama drveća, jarko žuta boja jasmina, zelenilo, livada, ptičice govore o proljetnom buđenju.
Kako dijete “osjeća” proljeće
Evo kako dijete nagovješćuje dolazak proljeća putem “poruka” koje mu šalju pet osjetila:
Vid Dani su duži i s više svjetla, obrisi stvari se oštrije ističu. Zato dijete više osjeća zadovoljstvo promatrati kako se mijenja pejzaž, pa makar samo kroz prozor. Ali jača svjelost može ga brže umarati.
Okus Proljetno voće i povrće, posebice ako se konzumira neposredno nakon kupnje, ima poseban okus.
Njuh Iako je u gradovima teže ostati iznenađen mirisom cvjetova, priroda je u svakom slučaju bogatija mirisma. Naučimo dijete da primijeti miris trave poslije kiše, kao i svježinu vjetrom pročišćenog zraka.
Dodir Napokon su ruke oslobođene rukavica; okoristimo se time i pustimo dijete da otkrije raznovrsne vrijednosti biljnog svijeta: hrapavost kore drveća ili pak baršunastog lišća jaglaca.
Otkrijmo zajedno
Djeca uče gestama više nego riječima. Stoga evo koji su pravi pokreti kojima ćemo ih naučiti dodirnuti rukom dolazak proljeća:
Proljetni domino
Uzmimo 40 kartončića veličine kartaških karata i zalijepimo proljetne sličice: ptičicu, procvalu granu, gnijezdo, uskrsno jaje. A zatim se igrajmo s njima tako da ih slobodno združujemo – ptičicu s gnijezdom, procvalu granu s voćem itd.
Priče o proljetnim zbivanjima
Prijepovijetke omogućuju djeci da steknu svijest o promjenama koje ih okružuju. Pronađimo knjige koje govore o životinjama koje se bude iz zimskog sna, o cvijeću koje izbija ispod snijega. Jedan klasična primjer? Priča o Bambiju.
Kakav je to zvuk?
Ako šetamo šumom, zaustavimo se osluškivati šumove: vode u bujici, vjetra koji šumi u lišću, cvrkut ptičica. Naučimo djecu da u tišini osluškuju “govor” prirode.
Ako puše vjetar
Jeste li znali da u noćima punog mjeseca manje spavamo? To su utvrdili francuski znanstvenici, koji su na taj način donijeli nove dokaze potpori jednoj vrlo često ignoriranoj istini: naše tijelo ide ukorak s prirodom. I to još više vrijedi za djecu koja su sva, barem do četvrte godine, “osjetljiva na meteorološka zbivanja”, odnosno posebno osjetljiva na vremenske promjene. To se događa zato što su sustav za reguliranje topline i imunološka obrana kod djece još nerazvijeni, što znači još više izloženi utjecajima sredine. I to objašnjava primjerice zašto su mala djeca puno više osjetljivija od nas na sunčanicu ili toplinu. Ali što se u praksi događa u proljeće? Djeca osjećaju bolje od nas dolazak kiše ili oluje: njihova nervoza, njihov elektricitet u satima koji prethode kiši u direktnoj su svezi s nabojem zraka. Na isti se način prazne u aktivnosti i nemiru vjetra koji puše, a koji je među atmosferskim pojavama taj koji ima najviše utjecaja na zdravlje odraslih. Ali pozor, nisu toliko kiša ili vjetar ti koji ih čine nervoznima, koliko promjena – zbog toga što ih upravo sili da se prilagode nečemu drugome. Sa stabiliziranjem vremena, stabilizira se i djetetovo raspoloženje.
