Krenimo ab ovo, od jaja, tj. od početka!Kako svi već znaju, sve je počelo od jaja (a ne od koke). To su znali već stari Rimljani kad su izmislili izreku “ab ovo”, kojom su htjeli reći da treba početi od početka.
Ako istražujemo povijest jajeta, očito je da je ono imalo golemi utjecaj na ponašanje svih drevnih civilizacija, pa sve do današnjih dana, i to ne samo u gastronomskom smislu. Jaje je kroz povijest bilo i mit i važno religijsko obilježje, simbol plodnosti u vrijeme davno prije Krista, simbol uskrsnuća, umjetničko platno, skulptura, pa i pismo s najljepšim porukama ljubavi i mira. Jaje je bilo savršena igračka, način i sredstvo zabave, poticaj kreativnosti i razlog za druženje. Uskrsna jaja bila su i način komunikacije između generacija, rođaka, ili mladića i djevojaka.Na kraju, jaje svake godine prelazi put od simbola Uskrsa do delicije.
Gozba nakon posta, veselje nakon suzdržavanja, smisao je uskrsnog stola. Jelom se slavi život, opstanak, zato se i Uskrs slavi hranom blagoslovljenom na misi. Kroz hranu se simbolično slavi pobjeda proljeća nad zimom, pobjeda života nad smrću. A najrašireniji i jednistven znak tog prirodnog misterija jest jaje. Savršeno uobličeno, jaje je genijalni izum prirode. Ono je samo po sebi komplet za rođenje novog života i opstanak postojećeg, savršen komplet za preživljavanje. Taj savršen dar prirode čovjeku osnovni je i nezaobilazan sastojak kolača u starim civilizacijama, ali ponajprije mjera kulinarskog znanja, osnova kulinarske pismesnosti – tko ne zna ni jaje ispeći, ne može preživjeti bez tuđe pomoći.
To savršenstvo prirode u kuhinjama ima različite uloge i status. Danas postoje tisuće načina da se pripreme jaja. Cijelu bi se godinu svaki dan moglo poslužiti po jedno jelo od jaja, a da se niti jednom ne posluži isto.
Zašto bojimo jaja?
U preduskrsnom četrdesetodnevnom postu bilo je zabranjeno jesti ne samo meso, nego i jaja, i ta je zabrana postojala već između 6. i 7. stoljeća. Takva zabrana nije mogla spriječiti koke da nesu jaja, pa su se ona gomilala. Višak jaja doveo je do toga da su seljaci Crkvi u vrijeme Uskrsa darivali upravo jaja, i to im nije teško padalo, a imalo je višestruku korist. Tako su jaja u vrijeme svetkovine imala vrlo važnu ulogu jer uskrsno jaje nije bilo koje jaje. To je obojeno, posebnom pažnjom urešeno i blagoslovljeno jaje, koje se smatralo ljekovitim, njegova se ljuska za Uskrs bacala po poljima da bi urod bio što bolji.
Ukrašavanje jaja postalo je sve više svjetovni običaj, a za što je najvećim dijelom odgovoran Martin Luther. Post koji je naredila katolička crkva, reformacija je odbacila jer nije vjerovala da se na taj način može steći Božja milost. Tako je ukrašavanje jaja, umjesto vjersku, sve više imalo dekorativnu funkciju.
Bez obzira na to o kakvom se jajetu radilo, malom ili velikom, pravom ili umjetnom, običnom ili ukrašenom, ono će ostati dio uskrsnih običaja i simbola, ostat će znak pažnje, dar ljubavi. Zato je oslikano jaje postalo simbol novog i vječnog života, ono je svakome dragi dar, ono je izraz ljubavi, vjere u sutra, nade. Uskrs je blagdan novog života i proljeća, pa mu (poput božićne crvene i zelene), pripadaju i tradicionalne boje bijela i žuta – boje jajeta!
Neobične pisanice
- Najveće uskršnje jaje ikada napravljeno izrađeno je u Australiji 1992. godine. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda težilo je preko četiri tone i bilo visoko 6,9 metara. Zamislite kako se osjećao uskrni zec!
- Neki bogati čikaški trgovac iznenadio je svoju ženu uskrsnim jajetom od slonovače promjera jedan metar. No bila je to samo vanjska ljuska. U tom je jajetu bilo drugo jaje s kariljonom, vrstom glazbenog instrumenta koji je svirao “Yankee Doodle”, američki pjesmu iz 18. stoljeća, neslužbenu himnu SAD.
- Prema jednoj priči, za uskrsne blagdane 1885. godine ruski car Aleksandar III je svojoj supruzi Mariji Fjodorovnoj poželio darovati nešto posebno. Kako obična pisanica nije dolazila u obzir, u pomoć je pozvan dvorski draguljar Peter Carl Faberge, pripadnik zlatarske obitelji iz Petrograda. Ljepota zlatnog, draguljima optočenog jajeta opčinila je caricu. Zato je zlatar do 1917. godine kreirao 57 “carskih” jaja, koje je Aleksandar III darivao svojoj supruzi.
- Prema drugoj priči, remek-djela ruskog draguljara nastala su početkom stoljeća po narudžbi njemačkog industrijalca Aleksandra Kelcha, koji je njima za Uskrs 1900. i 1903. godine razveselio svoju suprugu. Napravljena su samo dva takva jajeta po uzoru na ruske “babuške”, samo što se ovaj put nije radilo o lutkicama, već o jajima iznenađenja od poludragog kamenja, ukrašenim zlatom i draguljima.
- Uskrsna jaja su izrađivana s puno mašte i zbog raznih namjena. Tako je navodno neka dama darovala ruskom caru Aleksandru II jaje od masivnog zlata, visoko oko 30 cm, na kojem je bilo urezano sedam prizora Muke Isusove. Oko toga je bio rubin u obliku srca, obrubljen dijamantima.
Vjerovanja o pisanicama
- Blagoslovljeno jaje smatralo se ljekovitim sredstvom, a njegova ljuska bacala se za Uskrs po poljima, kako bi urod bio što bolji i da s njive pobjegnu štetočine.
- Jaja koja su snesena na Veliki četvrtak i blagoslovljena na Uskrs štite od bolova u leđima, od kile, ali i od munje.
- Za suzbijanje bolova u leđima treba na Veliki četvrtak prije izlaska sunca pojesti umućeno jaje ili jaje crne kokoši.
- Za liječenje kile treba u ponoć ili na Veliki petak pojesti gusje jaje.
- Za obranu od munje dobro je uskrsno jaje baciti preko krova kuće.
- Šareno jaje, po vjerovanjima, zaštit će od zlih sila.
- Šareno jaje bilo je i neka vrsta ključa, koji je otvarao sve brave: prenosile su se poruke, sputane želje, nade i očekivanja. Darivalo se djeci, ali i mladićima i djevojakama kao međusobni znak privrženosti i ljubavi.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
