Već mjesec dana prije Božića prostori oko nas odišu posebnim čarom. Svuda se pojavljuju svjećice, grančice zimzelena, mašnice, anđeli, zlatni i srebrni ukrasi, kuglice, čestitke, sjajne lampice, čuju se božićne pjesme, mirišu kolači… Sve nas to uvodi u poseban, čaroban svijet Božića. U svakom domu iznose se kutije božićnog nakita, u svaku se prostoriju nekim ukrasom nastoji unijeti duh Božića. Kuća je čista i mirisava, a vrhunac ljepote i radosti nalazimo u prekrasnom božićnom drvcu i njegovom mirisu. Blagdani su, obitelj je na okupu, slušamo prekrasne božićne pjesme i otvaramo darove… i poželimo da takav ugođaj, ljepota i mir potraju što duže.
A onda se približi 6. siječnja, blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje. U narodu se uvriježilo mišljenje da na taj blagdan završava božićno razdoblje. Većina građana upravo na taj dan raskićuje svoje borove i gasi lampice, sprema božićni nakit. Poneki će to učiniti s olakšanjem, sklanjajući jelke kojem slapom gube i prosipaju iglice po podu, nastojeći maknuti sve što ih podsjeća na pretjerano jelo i piće, na lude novogodišnje zabave i sve što im izaziva grižnju savjesti jer su im tijekom blagdana popustile sve kočnice. Drugi će s tugom, polako, spremati ukrase iako im je jelka još uvijek prekrasna i željeli bi u njezinu sjaju još malo uživati, nastojeći božićni ugođaj i simboliku što duže sačuvati u duši – ali što bi rekli susjedi kad bi vidjeli ukrašenu jelku nakon Tri kralja?
Moramo li raskititi kuću upravo na taj blagdan i to svakako prije ponoći? Mnogi će to učiniti vjerujući da upravo tako iskazuju svoju vjeru, drugi koji nisu praktični vjernici, raskitit će svoj dom vjerujući da slijede i čuvaju tradicionalne obiteljske običaje. I pogriješit će. U posljednje vrijeme sve češće i Katolička crkva i svećenici nastoje upozoriti ljude da takav običaj baš i nije u duhu vjere. Za Crkvu, naime, božićno vrijeme traje sve do blagdana Isusova krštenja. To je pomični blagdan i slavi se prvu nedjelju iza Bogojavljenja, tj. blagdana Sveta tri kralja. Barem bi dotad svi božićni ukrasi mogli sjati u svojem punom sjaju u našim domovima. I u crkvama se poštuje taj običaj pa su i jaslice i svi simboli Božića nazočni i nakon blagdana Sveta tri kralja.
Zato ne bi trebalo biti nikakve dvojbe niti za one koji samo nastoje slijediti tradiciju, niti za vjernike.
Iz načina na koji će se odnositi prema simbolima Božića trebalo bi proisteći i osobno svjedočenje ljubavi i uvjerenje da vjeruju u poruku koju im šalje blagdan Sveta tri kralja. Kršćanska predaja upravo kraljeve prikazuje na način koji u sebi nosi poruku ljubavi i jednakosti. Jednoga prikazuje kao Azijca, drugoga kao crnca ili Arapina, a trećega kao bijelca, i time govori da se Isus Krist objavio svim ljudima, narodima i rasama, bez obzira na boju kože ili vjerovanje. Na kraju, običaji i nisu toliko važni, koliko je bitno da ne zaboravimo poruku blagdana i poticaj da preispitamo vlastitu ljudskost, bili mi vjernici ili ne.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
