Jedno, dvoje, troje ili još više djece. Koliko god ih imali, ako ih je više od jednog, želja je roditelja da se oni međusobno vole i pomažu. No, isto tako, svaki roditelj zna da harmoniju odnosa između djece nije uvijek tako lako postići. S tim se svakodnevno susreće i Lana, majka troje djece. Najstariji Matija ljubomoran je na srednjeg Marka, a obožava najmađu Maru, Marko pak obožava Matiju, ali je jako ljubomoran na Maru. Ona i suprug ulažu velik trud kako među svima njima vladali dobri bratsko- sestrinski odnosi:
„Aktivno ih slušamo i na glas izgovaramo neizrečeno. Potičemo ih da izraze emocije i mi ih izgovorimo na glas. Trudimo se da ništa ne ostane u njima nego da sve iznesemo na vidjelo jer smatramo da čim nešto kažeš na glas okolina to prihvati i tenzije se oko toga smanjuju. Kad je npr. Marko ljut, a ja nosim Maru, kažem: „Sigurno si ljubomoran što sad nosim Maru, a ne tebe. On glasno kaze: „Da! pa ja mu kažem: „Vjerujem da ti nije lako dijeliti mamu“, a on meni: „Tužan sam. Želim da mene nosiš! Ne volim seku. Mrzim ju!“. I onda kao da sve padne s njegovih leđa i ispuše se.“. Mari koja je još malena, Lana daje ton i sadržaj kako bi Marko lakše uvidio da seka ima svoje potrebe i osjećaje: „Kažem mu: „Brate nemoj me gnjaviti umorna sam. Brate reci mami da sam gladna i sl.“. Potičem da se brine za nju i osvjesti da ona ima osjećaje i potrebe, a ne da je samo netko tko mu je uzeo mamu. Glasno molimo jedni za druge i jedni za potrebe drugih.“.
Iznimno je važno prirodni rivalitet između djece ne poticati smatra Melita, također majka troje djece:„Potičemo ih da stvari rade zajedno umjesto onog “tko će prvi”, trudimo se dati im vrijeme jedan na jedan, potičemo zajedničko igranje, da sami riješe razmirice, razgovaramo o tome što možemo kad smo mali, a šta kad smo veći (da se mali ne uzujava šta ne može nešto kao veliki), imamo našu pjesmicu o tome tko koga voli (svatko svakog u obitelji).“.
Da Lana i Melita rade iznimno dobar posao potvrđuje i mag. socijalnog rada Ivana Dolovčak, koordinatorica savjetovališta za djecu i roditelje „Snaga obitelji“: „Stoga je važno izbjegavati usporedbe te hvaliti djecu zajedno ili naglasiti posebnosti, interese, talente i kvalitete svakog djeteta pojedinačno. Jednako tako, nećemo pogriješiti ako pohvalimo i njihove međusobne razlike. Također, važno je da dijete ima priliku izraziti svoje osjećaje, osobito one neugodne, kroz razgovor. Važno je da pritom s djetetom razgovaramo s uvažavanjem i razumijevanjem te da mu pokušamo ukazati na osjećaje njegova brata/sestre. No, valja prije svega uspostaviti pozitivno ozračje u obitelji, svakodnevno se podsjećati na to koliko se volimo i poštujemo.
U tome nam mogu pomoći kućna pravila koja se zajedno definiraju i poštuju (moraju uključivati poštujemo jedni druge i što to znači te način rješavanja sukoba kojim će se hrabriti djecu da sama riješe međusobni sukob na pozitivan način). Roditelji ovdje imaju ključnu ulogu da budu dosljedni u svom stavu prema definiranim pravilima i posljedicama ukoliko se ne poštuju jer ako je nešto dogovoreno to tako treba i ostati. Sve ostalo djecu zbunjuje i pruža razlog za međusobno natjecanje.
Osim toga, važno je jačanje osjećaja zajedništva u obitelji kako bi dijete cijelu obitelj vidjelo kao jedan tim, a ne izoliralo brata ili sestru kao suparnika. Kako bi ojačali zajedništvo, možemo organizirati obiteljske sastanke na kojima svi članovi mogu izraziti svoje osjećaje, brige, probleme i pozitivne situacije. Djeca će uživati u aktivnoj ulozi koju imaju u obitelji, a usput mogu učiti na vrijednostima poput suradnje, tolerancije, odgovornosti što će im koristiti za cijeli život. Pritom možemo djeci dati neke zajedničke zadatke koje će napraviti do idućeg sastanka. Ali važno je da i roditelji paze kako se odnose jedan prema drugome kako bi bili pravi primjer svojoj djeci.“ .
Poticanjem zajedništva i Lana se trudi smanjiti natjecanje, no priznaje ponekad nije lako: „Nema natjecanja tko ce prije tko će brže. Danas smo razgovarali o tome koju lošu naviku odnosno što bi tko mogao na sebi popraviti i onda jedni druge potičemo i podržavamo u tome. Razgovaramo ponekad zašto je dobro imati brata i sestru. Nije da nam to baš ide jer uglavnom završi tako da je to glupo i da se mrze.:-D.“.
Važno je istaknuti da je ljubomora normalna reakcija na novu situaciju u obitelji i uglavnom je prolaznog karaktera, a uglavnom se povlači do osmog mjeseca starosti brata/sestre. Dijete se može ponašati agresivno, imati napadaje bjesa (sa željom da ozljede brata ili sestru), ignorirati sve ili se može pojaviti regresija (ponovno mokrenje u krevet, gugutanje iako djeca znaju pričati, plakanje, sisanje prsta, zanovijetanje…).
Sve to, kaže nam Ivana potpuno je normalno, ako je riječ o kratkotrajnom obrascu ponašanja: „Takva ponašanja, ako se javljaju u dobi do sedam godina nisu zabrinjavajuća, štoviše potpuno su tipična, pa čak i poželjna. Zapravo bi bilo neobično da ona u toj dobi izostanu. Izostanak ljubomore možemo očekivati ako je dijete starije od sedam godina jer je ono tada već dovoljno zrelo da može shvatiti novu obiteljsku situaciju i svoju ulogu u njoj. Sva ova ponašanja su uobičajena ako se javljaju povremeno, uglavnom do sedme godine i ako ne traju dugo.“.
Ipak, upozorava Ivana, ako ovakva ponašanja potraju duže vrijeme ili s vremenom postaju sve intenzivnija, a roditelji se osjećaju nemoćno – dobro je da potraže pomoć stručnjaka kako bi dobili savjete, odnosno kako bi nakon direktnoga razgovora sa stručnjakom mogli olakšati i smanjiti određene nedoumice vezane za djetetovo ponašanje.
Marina Barišić
