Koža kao organ
Posjeduje niz čudesnih osobina i ima mnoštvo zadaća – koža nije samo puki omotač tijela. Površina kože veoma je bitan čimbenik jer je u dječjoj dobi relativno velika kada se usporedi s malom tjelesnom težinom. Doječne u dobi od šest mjeseci teži u prosjeku oko sedam kg, a površina njegove kože iznosi pola kvadratnih metara, dok površina kože odrasle osobe koja ima težinu oko 70 kg iznosi 1,70 m2. Koža preko senzora (živčanih ogranaka), kojih ima na tisuće u jednom cm2 je i organ osjeta, koji odmah reagira na sve vanjske podražaje i o njima mozgu šalje poruke o tome osjeća li na dodir (taktilni osjet) toplo-hladno, suho-vlažno, tvrdo-mekano, ugodno-neugodno, oštro-glatko i što je veoma važno, osjet boli kao posljedicu grubog podražaja. Osjet boli čuva tijelo od ozljede bilo koje vrste jer upozorava na opasnost: kada dodirnemo vrući predmet, refleksno bježimo od njega. Senzori nisu podjednako raspoređeni po svim dijelovima kože, najviše ih ima na jagodicama prstiju. Osjet opipa jednostavno se ne može potisnuti – to je prvo osjetilo kojim organizam fetusa (zapravo embrija) raspolaže. Nakon rođenja osjet dodira ima veliki značaj i s razvojem dojenčeta sve veći. U ranom razdoblju na podražaj kože dijete reagira primitivnim refleksnim odgovorima, a kasnije voljnim pokretima dodiruje sve oko sebe, stječe iskustva i uči. Dijete na razna načine odgovara na dodir njegove kože: maženje i nježna masaža kože daju djetetu osjećaj majčine blizine i velike ugode. Neposredni dodir majke i djeteta za vrijeme dojenja značajan je za njegov emocionalni razvoj, a ne samo za osiguranje energije za rast i razvoj.
Najčešće bolesti kože u ranoj dječjoj dobi
Koža novorođenčeta je crvenkasta, obložena zaštitnim slojem siraste mase – vernix caseosa, koja ju štiti od plodove vode. Najvećim dijelom pri prvom kupanju vernix se skida, koža je podložna sušenju, nerijetko se gornji sloj i vidljivo osuši. U dobi od mjesec dana bebe dobivaju svoj ljupki izgled i zbog nježne, čiste, ružičaste kože. No da ne bi sve bilo idealno na koži, u određenog broja dojenčadi javljaju se diseboroične promjene kao posljedica neujednačenog lučenja žlijezda lojnica. Na nekim dijelovima koža je izrazito suha, npr. na licu (crusta lacteal, lat.), na drugima masna – na vlasastom dijelu glave stvaraju se masne ljuskice (tjemenica). Ovakva koža zahtijeva posebnu dodatnu njegu. Promjene traju određeno vrijeme i potom nestaju, obično u drugom mjesecu ili početkom trećeg. No ne uvijek! U nekih beba ove diseboroične promjene prethode pojavi ekcema, vrlo neugodne kronične bolesti kože dječje dobi. Stari naziv koji se rabi povremeno i danas za ovu kožnu bolest je neurodermitis. Naziv nije opravdan jer bolest nije ni u kakvoj vezi sa središnjim živčanim sustavom niti mentalnim razvojem djeteta. Budući da ovu bolest uz promjene na koži prati i žestoki svrbež, koji može utjecati na raspoloženje malog bolesnika, i dijete postaje razdražljivije i loše spava.
Danas se radije rabi izraz ATOPIJSKI DERMATITIS, koji ujedno pojašnjava i prirodu bolesti – atopiju, prirođenu, obično nasljednu sklonost pojavi alergije. Prvi simptomi ekcema javljaju se najčešće u dobi od dva do tri mjeseca, no mogu se javiti i znatno kasnije. Upalne promjene najprije se primjećuju na licu – crvenilo i hrapavost kože, a potom se prošire na cijelo tijelo. Najviše je zahvaćena koža na pregibnim stranama zglobova (lakat, predio ispod koljena, ispod ruke), ali i drugdje. Koža je na dodir hrapava, mjestimice ispucana, a dijete osjeća jak svrbež i logično da se počinje grepsti. Stanje se dodatno pogoršava, koža krvari, javljaju se kraste. Tijek bolesti je vrlo promjenjiv, nakon privremenog smirivanja upalnih promjena, bolest ponovno bukne, koža postaje jako upaljena, vlaži zbog pucanja mjehurića – vlažni stadij ekcema (eczema madidans).
Atopijski dermatitis je kronična bolest. Liječenje se može usmjeriti na ublažavanje simptoma, ali potpuno izliječenje nije moguće iako je tijek bolesti ipak blaži u kasnijoj životnoj dobi. U neke djece znaci ekcema javljaju se krajem prve godine ili početkom druge. Upravo iz tog razloga dohrani dojenčeta pristupa se kasnije (šest mjeseci), a nove namirnice uvode se vrlo oprezno, kako bi se spriječila alergijska reakcija. Iz tog razloga se ne preporuča kravlje mlijeko u prehrani djece do navršene prve godine, posebice ako postoji sklonost alergiji.
Njega i liječenje
Točna dijagnoza ekcema korak je bliže pravilnom liječenju. Uzrok pojave bolesti nije uvijek moguće ustanoviti, ali je neosporno da nasljeđe ima znatnu ulogu za pojavu ekcema. Pedijatar će u cilju pravilnog liječenja potražiti i mišljenje alergologa i dermatologa. Alergološki testovi mogu u znatnoj mjeri pomoći u otkrivanju alergena koji je glavni “krivac” za pojavu odnosno pogoršanje bolesti. Primjerice ako je alergen bjelančevina kravljeg mlijeka, mora se primijeniti drugačiji način prehrane.
Njega kože, odnosno primjena lijekova ovisno o stadiju ekcema
Mirni stadij
Ne uočavaju se veće promjene na koži, osim što je suha, a njezin zaštitni sloj djelomice oštećen, i važno ga je održati stabilnim. Njega se mora prilagoditi situaciji. Primjerice zimi koža treba znatno bogatiju njegu, prije svega više masnoće nego ljeti. Pokazalo se da su emulzije, tj. pripravci vode i ulja – losioni, vrlo pogodni za njegu ove osjetljive kože jer sadrže znatnu količinu masnoće, a lako se nanose na kožu. Primjenjujući ovaj način njege, najbolje ujutro i navečer, mogu se spriječiti recidivi.
Suha, ispucala, nadražena koža
Svakako treba nastojati da ne dođe do upale. I ovdje su od znatne pomoći emulzije – losioni kojima su dodane i aktivne tvari koje sprječavaju svrbež. Ako ekcem počinje vlažiti (stadium madidans), primjenjuju se i vlažni oblozi. Nerijetko se dogodi da određeni preparati koji su ubrzo dovodili do poboljšanja više ne djeluju kod sljedeće primjene. Takve pojave su normalne. Treba pokušati s primjenom druge kreme, masti i losiona i ako djeluju, nastaviti s liječenjem.
Upaljena koža
U ovom stadiju ekcema često se moraju u liječenju primijeniti pripravci koji sadrže kao aktivnu tvar kortizon (hormon kore nadbubrežne žlijezde), koji ima snažno protuupalno djelovanje i ublažava svrbež. Dugotrajna primjena masti i krema koje sadrže kortizon može dovesti do stanjivanja kože – atrofije i zbog te činjenice liječenje se provodi kratko i prekida čim se stanje poboljša. Kratkotrajna lokalna primjena ne dovodi do nuspojava koje inače izaziva dugotrajno liječenje kortikosteroidima uslijed neke druge bolesti. Zadnjih godina u djece starije od dvije godine primjenjuju se masti koje kao aktivnu tvar sadrže tacrolimus, imunomodulator koji djeluje protuuplano i ne izaziva prema dosadašnjem iskustvu pri lokalnoj uporabi nikakve štetne pojave. Lijek se može primjenjivati kroz duže vrijeme pa i na osjetljivim mjestima kao što je predio oko očiju; loša mu je strana visoka cijena. Iznimno se primjenjuje u djece mlađe od dvije godine, ovisno o težini bolesti samo po preporuci dermatologa i uz pristanak roditelja. No pravilno primijenjen kortizon kada su upalne promjene vrlo jake ostaje bez premca jer je najučinkovitiji protiv upale i alergijske reakcije. Obično se daje kroz sedam do deset dana jedan do dva puta dnevno, a potom slijedi stanka kroz dva do tri mjeseca.
Kako ublažiti svrbež
Dijete najteže podnosi žestoki svrbež koji prati atopijski dermatitis, a kasnije, kada postaje svjesno i svog izgleda, smeta ga koža koja je bez sjaja, s tragovima ogrebotina. Antihistaminici – lijekovi (najčešće u obliku sirupa), kojih je učinak prvenstveno preventivan (kao što im ime kaže, blokiraju učinak histamina), znatno ublažuju svrbež i dijete se smiri. U dojenačkoj dobi svakako treba spriječiti da se dijete grebe jer to znatno pogoršava stanje, a može doći i do infekcije. Tijekom noći dobro je staviti djetetu pamučne rukavice, da se ne grebe. Starijem djetetu koje razumije upute treba pokazati kako laganim trljanjem i štipanjem mjesta koja svrbe može ublažiti svrbež, a nikako noktima. Ako dođe do infekcije kože, liječnik će propisati antibiotik. Najteža komplikacija ekcema je infekcija virusom herpes simplex, koja nerijetko zahtijeva bolničko liječenje i primjenu posebne antiviralne terapije.
Odjeća
Odjeća je važan čimbenik u njezi djeteta s ekcemom jer kožu ništa dodatno ne smije nadražiti. Dobro je da je koža pokrivena, ali odjeća mora biti lagana i prozračna, da se dijete ne znoji. I alergeni koji su u zraku nadražuju ovakvu osjetljivu kožu, zato se preporučuju dugi rukavi. Pamuk i lan su tkanine izbora, iako danas postoje u prodaji posebne hipoalergene tkanine za odjeću i posteljinu djece koja pate od ekcema. Vuna i sintetika moraju biti što dalje od kože, to znači da se mogu obući (zimi) nakon više slojeva pamučne odjeće.
Uvjeti mikroklime
Čistoća zraka u prostorijama gdje dijete boravi značajan je čimbenik. U stanu ne smije biti dima (pušenje!), u vrijeme cvata drveća i trava ne otvarati prozore dok je puno peludi u zraku (vjetar), prašina (grinje) i spore plijesni u zraku jako pogoršavaju bolest. Važno je da dijete ne boravi u pregrijanim prostorijama. Lijepo vrijeme, odmor na moru i planinama znatno ublaže simptome bolesti i ljeti na moru dijete se obično najbolje osjeća, stanje njegove kože je stabilno, gotovo normalno.
Prehrana
Sigurno da je dojenje najbolji način prehrane pa sigurno i prevencija pojave ekcema. Ali i dojena djeca obolijevaju od ove bolesti, ako za to postoji prirođena sklonost (tj. atopija). Prema nekim istraživanjima u dojenčadi koja pate od ekcema, a isključivo su na prirodnoj prehrani (tj. dojena), stanje se poboljšalo primjenom hipoalergenih dojenačkih formula. No tu je potreban znatan oprez jer prestanak dojenja ipak je velika pogreška. Naravno, ako se uz majčino mlijeko dodaje obrok zamjenskog mlijeka (mliječne formule), treba dati hipoalergeno mlijeko (nosi oznaku HA), iako nije dokazana alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka. Ovakav način prehrane je prevencija pojavi alergije, koja može znatno pridonijeti pogoršanju bolesti. Hipoalergene dojenačke formule sadrže hidrolizirane bjelančevine kravljeg mlijeka, to znači razgrađene do molekularne razine, ili se temelje na bjelančevinama soje, riže, a mogu sadržavati i same aminokiseline (tj. sastavne dijelove proteinskih molekula). Ako i majka ima atopijski dermatitis, mora ograničiti unos jaja i mlijeka jer bjelančevine ovih namirnica dojenjem prelaze u dijete, a u djetetovu dohranu treba ih uvesti znatno kasnije nego zdravoj djeci.
Bilo bi pogrešno bez prethodno alergološkog testiranja proglasiti neku namirnicu odgovornom za pojavu atopijskog dermatitisa i isključiti je iz djetetovog jelovnika. I testiranje i zapažanja pogoršanja uvijek nakon konzumiranja određene namirnice mogu dati osnovu za eliminaciju.
Pri sastavljanju jelovnika za dijete koje boluje od atopijskog dermatitisa potreban je oprez, ali ne pretjerana krutost. Neke namirnice koje sadrže konzervanse i aditive, suho voće, čokolada, treba davati oprezno jer se može dogoditi da ih dijete ne podnosi, dermatitis se pogorša iako se nije razvila prava alergija na te namirnice.
Ponašanje djece koja boluju od atopijskog dermatitisa
Naziv neurodermitis, koji sve više ustupa mjesto pravilnijem nazivu atopijski dermatitis, nema nikakvu osnovu u eventualnim psihičkim problemima djece koja boluju od te bolesti. Naravno da jaki svrbež uzrokuje nemir i razdražljivost. Činjenica je da su takva djeca veoma osjetljiva na stresne situacije koje pogoršavaju njihovu bolest. Problemi iz neposredne okoline (kuća, vrtić) odražavaju se na dijete. Ne postoji razlika u ponašanju roditelja prema djetetu s ekcemom i djetetu koje ovaj problem nema. Razlike u odnosu majka-dijete posljedica su bolesti, a ne njezin uzrok. Majke bolesne djece (bez obzira na prirodu bolesti) sklone su prevelikom zaštićivanju djeteta, što je i razumljivo, no to može priječiti dijete da stekne više samopouzdanja. Roditelji se ponekad i ustručavaju suviše dodirivati kožu djeteta jer se boje da ga ne povrijede, osobito u akutnoj fazi bolesti. To međutim nije opravdano. Njega i maženje u ugodnoj atmosferi i toploj prostoriji i dodir roditelja s kožom djeteta znatno pridonose poboljšanju.
DERMATITIS (koji nije ekcem)
Česta je dijagnoza u dječjoj dobi, a znači upalu kože. Kožne promjene česti su problem u djece, a uzroci su im vrlo različiti. Zadnjih godina statistike bilježe porast kožnih poremećaja, ali on se odnosi i na veću brigu roditelja, koji gotovo pri svakoj promjeni na koži djeteta traže liječnički savjet. Najveći broj problema vezan je uz tzv. egzogene čimbenike na koje je dječja koža osjetljivija od one u odraslih osoba.
U prvim mjesecima života osip pelenske regije najviše smeta roditelje koji brižno njeguju svoje dojenče. No i suviše brižna njega kao pretjerana uporaba sapuna, koji skida ionako oskudan hidrolipidni zaštitni sloj kože, pa i predebeli sloj kreme mogu imati suprotan učinak, tj. pogoršavaju upalu. Česta promjena pelena, tanki sloj zaštitne kreme i povremeno izlaganje pelenske regije zraku djeluju vrlo povoljno.
Pojavi upalnih regija kože pogoduje i smog kojeg je teško izbjeći, no i u kući postoji niz tvari koje su štetne za kožu. Prema istraživanju Europske Komisije čak 20% pučanstva pati od alergije izazvane duhanskim dimom te isparavanjima otrovnih tvari u kućanstvu kao što su razna ljepila, deterdženti, dezodoransi i insekticidi. Najugroženija skupina su dakako djeca.
Alergijske upale i infekcije kože nakon kontakta sa životinjama nisu rijetka pojava u djece tijekom igre u parku jer životinje koje nisu pod nadzorom mogu biti izvor nekih bolesti, posebice gljivične infekcije kože.
Bazeni i gimnastičke dvorane su klasična mjesta za infekciju kože osobito gljivičnim promjenama na nogama.
Neki kožni poremećaji mogu biti alimentarnog podrijetla, izazvani konzervansima i aditivima i kojih ima u hrani industrijskog podrijetla ili drugom načinu nepravilne prehrane. Kako bi se spriječila pojava ovakvih poremećaja bolje je izbjegavati kupovanje proizvoda bez točno označenog sastava i dodataka, iako nažalost ni to nije uvijek jamstvo kvalitete. Što je više moguće dajte djetetu svježu hranu bez konzervansa.
Crvenilo (eritem) kože je posljedica pretjeranog izlaganja djelovanju sunčevih zraka u ljetnom razdoblju (oko podneva), a pogotovo u planinama na snijegu za vrijeme zimskih praznika. Zaštita kože kremom s odgovarajućim filterom mora biti pravilo, a ne treba nikada zaboraviti da i oči treba zaštititi odgovarajućim kvalitetnim naočalama.
Tinea
Gljivična infekcija kože koja u početku izgleda kao crveni mjehurić i sliči ubodu insekta. Postupno se povećava i formira okruglu mrlju promjera dva do tri cm, jasnih crvenih rubova, dok joj boja u sredini nije promijenjena. Infekcija je posljedica kontakta sa zaraženom mačkom ili psom. Bolest se liječi primjenom masti koje sadrže sredstva protiv gljivica (antimikotik) nakon prethodne točne dijagnoze koju obično postavi dermatolog. Dijagnoza se potvrđuje i mikološkom analizom, tj. određivanjem vrste gljivice. Bolest može prijeći i na drugu djecu u obitelji ili vrtiću odnosno školi te je neophodna prevencija – svakako pokrivanje oboljelog mjesta da ga dijete ne dira te primjerena higijena ruku.
Svrab
Ova kožna infekcija obično se prepozna po intenzivnom svrbežu, posebice noću kada se dijete ugrije pod pokrivačem. U djece svrab izaziva promjene po cijelom tijelu, za razliku od odraslih gdje se pretežno nalaze na rukama, između prstiju. Svrab je upala kože koju izaziva parazit svrabac (acarus scrabei, lat.), grinja koja stvara sićušne kanale u koži, gdje odlaže svoja jajašca. Grinja je znatno aktivnija kad se koža ugrije, što povećava svrab. Dijete se grebe, tako da uz promjene na koži koja izaziva sam svrabac postoje i sitne ogrebotine. Svrab je vrlo zarazna bolest, a prenosi se sa životinja na osobu koja ih dira ili od inficiranih osoba na zdrave. Iskusni liječnik posumnjat će na svrab čim se dijete žali na intenzivan svrbež, a na koži još nema promjena (početna faza bolesti), koje će se razviti tek kasnije. Konačnu dijagnozu obično postavlja specijalista dermatolog nalazom same grinje u koži. Ova parazitoza je vrlo zarazna, obično obole i ostala djeca u obitelji, a nerijetko i roditelji ako se nije odmah posumnjalo na svrab.
Liječenje se provodi mazanjem kože mastima koje sadrže benzil benzoat kroz tri dana, potom se dijete okupa, promijeni sva posteljina i odjeća. Jaki svrbež ublaži primjena antihistaminika. I tekući puder (emulzija cinka, talka ev. kalcija) povoljno djeluje na podraženu kožu. U slučaju recidiva liječenje se ponovi.
Impetigo
Zarazna infekcija kože vrlo karakterističnog izgleda: na koži se javljaju mlohavi mjehurići (obično samo jedan u početku) u kojima se nalazi žućkasta tekućina. Mjehur pukne, ostaje crvena mrlja slična opeklini koja se nakon nekoliko dana pretvori u žućkastu krastu. Bolest je uzrokovana bakterijama (streptokok, stafilokok), a dijete dok se grebe ili dira krastu prenosi infekciju dalje po tijelu. Ova infekcija obično se javlja u male djece koja još ne poznaju pravila higijene, a koža im je tanka i osjetljiva. Impetigo se često nadoveže na neke druge kožne promjene ili manje ozljede: nakon uboda insekta, površne ozljede kože, na varičele (dijete se grebe) i druge lezije. Bolest je vrlo zarazna i lako se proširi u skupini djece (jaslice, mlađa vrtićka dob). Liječenje se provodi primjenom antibiotske masti te antibiotika ako se infekcija proširi po tijelu. Bolest je češća u ljetnim mjesecima, kada je koža otkrivena i izloženija sitnim ozljedama.
Njega kože od prvih dana života
Odmah po rođenju koža je crvena, a nerijetko posuta mrljicama i sitnim prištićima posebice na licu. To su najčešće male bijele točkice po nosu (žlijezde lojnice), a u muške novorođenčadi viđaju se mali gnojni prištići (akne novorođenčeta), koje su posljedica djelovanja majčinih hormona (iz intrauterinog razdoblja). Ove akne traju nekoliko tjedana i zatim nestaju same po sebi, nikakvo posebno liječenje nije potrebno. Ako se novorođenče previše utopli, po koži nastaju mali crvenkasti prištići (sudamina), najčešće po leđima i ramenima, koji ubrzo nestaju – radi se o podražaju žlijezda znojnica. Ove promjene viđaju se i kasnije tijekom ljetnih mjeseci kada se dojenče znoji.
Upala kože pelenske regije
Ova neugodna pojava veoma je česta u prvim danima. Koža je ranjiva, suha, a zbog djelovanja stolice i mokraće u području guze dolazi do oštećenja i stvaranja ranica i crvenila, čemu pridonosi rast gljivica i bakterija u vlažnoj toploj sredini. Mokraća i stolica dalje pogoršavaju stanje, koža jako peče, beba je nemirna. Jedini način prevencije je pravilna njega: pranje, dobro sušenje kože na zraku (kratko vrijeme bez pelena) te kvalitetna zaštitna krema i najvažnije česta promjena pelena u prvim tjednima i mjesecima. Ovi postupci spriječit će ili barem smanjiti pojavu crvenila i upala. Ako je došlo do infekcije (najčešće kandidijaze), liječnik će provesti odgovarajuće liječenje.
Koliko majčina prehrana pridonosi upali?
Preporuča se da majka izbjegava žestoke začine te namirnice koje bi preko majčinog mlijeka mogle djelovati i na dijete. Istina, to se može dogoditi, ali nije pravilo. Ako ste primijetili da vašoj bebi škodi određena hrana koju ste konzumirali, vodite računa o tome i izostavite je iz jelovnika. Ukoliko to nije slučaj, nema potrebe da se odreknete primjerice citričnog voća koje je bogato vitaminom C ili nekog jela koje volite.
Crvenilo kože oko usta
Obično je posljedica nekvalitetne dude varalice u vrijeme kada dojenče puno slini, a to je razdoblje nicanja prvih mliječnih zubi. Duda mora imati na maskici sa strane rupice za ventilaciju, tako da koža oko usta ne bude vlažna, što pogoduje razvoju gljivica. Ako do crvenila ipak dođe, a koža je crvena i ispucana (ekcem), treba se posavjetovati s liječnikom.
Kada i kako kupati bebu?
Početak cijelog uranjanja bebe u kadicu ovisi o stanju pupka. Kada je pupčana ranica suha, novorođenče se može kupati. No s kupanjem ne treba pretjerivati jer je koža novorođenčeta suha i osjetljiva. I kasnije, dojenče koje ima suhu kožu bolje je kupati svaki drugi dan, nego svaki. U vodu je dobro dodati malo posebnog ulja za kupelj (badem, kamilica) ili jednostavno baby ulje. Obično ulje ne koristiti jer ostaje na površini vode i ne miješa se s njom. Temperatura vode neka iznosi 36-37 stupnjeva C, a prostorije oko 23-24 stupnjeva C.
Treba li nakon kupanja namazati kožu?
To svakako ovisi o tome kakvu kožu ima vaša beba. Ako je bebina koža zdrava i ako ste nakon kupanja dobro osušili sva pregibna mjesta, nije neophodno mazanje kože, no malo masaže s posebnim mlijekom za njegu dječje kože neće škoditi. Ako je koža suha, treba ju vrlo nježno sušiti tapkanjem, a ne trljanjem, i potom svakako namazati kremom ili dječjim mlijekom, kako bi joj se vratila masnoća koja je ionako oskudna i kupanjem se skida. Za vrlo suhu kožu dojenčeta treba primijeniti masnu kremu. Može se koristiti i dječje ulje koje se stavlja na vlažnu kožu i ima povoljan učinak jer s vodom stvara emulziju.
Uporaba posebnog šampona za kosu
U prvim mjesecima dok je kosa rijetka i suha, bebinu glavu ne treba prati šamponom. Nakon kupanja dovoljno ju je isprati vodom. Kasnije, kada kosa poraste, koristi se specijalni dječji šampon, kojeg je pH primjeren dječjoj koži i najbolje bez dodataka ikakvog mirisa, a ne nadražuje očnu spojnicu, tako da pranje glave djeci nije neugodno.
Kako zaštititi kožu od infekcije, alergije i upale
- Bebe, posebice najmanje, nije neophodno kupati svakodnevno, ali malo i predškolsko dijete izloženo je prašini i smogu, a i radoznalo je, sve mora dodirnuti i istražiti. Svakodnevno ga treba okupati, koristeći pritom vrlo blagi dječji sapun i hidratantnu kremu ili dječje ulje na još vlažnu kožu. Česta promjena odjeće i posteljine sigurno je od koristi.
- Korištenje prejakih sapuna i deterdženata treba izbjegavati; njihovo djelovanje nije dovoljno za sprječavanje infekcije, a slabe prirodnu obranu kože. Za njegu i higijenu dječje kože koristite samo proizvode za tu namjenu.
- Česta promjena pelena pravilo je kojeg se treba pridržavati uz obvezno pranje pelenske regije čistom vodom, uz pravilno sušenje svih nabora kože.
- Izbjegavajte korištenje insekticida, razređivača, ljepila, lakova, kao i sredstava za uklanjanje loših mirisa u prostorijama gdje borave djeca, ako ih niste prethodno temeljito prozračili.
- Povremeno čišćenje madraca, tapeciranog namještaja i pokrivača jer se u njima mogu ugnijezditi paraziti (npr. grinja – dermatofagoides, sastojak kućne prašine).
- Ako imate kućne ljubimce, treba njihovoj higijeni posvetiti posebnu pozornost, a kada vodite dijete u šetnju pazite da ne dodiruje nepoznate životinje.
- Kad god je moguće priredite djeci hranu od svježih namirnica, a kad kupujete gotove proizvode nemojte zaboraviti pogledati naljepnice glede aditiva i konzervansa te datum isteka.
- Ako dijete odlazi na bazen, dobro je da uvijek koristite plastične ili gumene natikače pod tušem i u svlačionici (gljivične infekcije!).
- Za vrijeme boravka na suncu zaštitite dječju kožu odgovarajućim zaštitnim faktorom i izbjegavajte s djecom boravak na suncu od 11-17 sati. Koža ne smije pocrveniti jer to već znači da zaštita nije bila odgovarajuća. Dijete mora postupno dobiti preplanulu boju.
Kako je građena koža
Kožu čine tri sloja:
- epidermis, vanjski sloj kože, koji se sastoji od daljnjih nekoliko slojeva od kojih je najgornji keratinski (u djece je slabo razvijen), a najdonji bazalni. U ovom se sloju stvaraju nove stanice. One putuju prema površini kože, tj. rožnatom sloju i zamjenjuju stare odumrle stanice. Koža se stalno obnavlja i nakon četiri tjedna potpuno obnovi, a odumrle stanice se kao sićušne ljuskice skidaju s površine tijela pranjem i trljanjem kože u dodiru s odjećom. Ispod epidermisa, kojeg presjek iznosi 0.1 mm nalazi se deblji sloj kože
- dermis – ovaj sloj građen je od kolagena i elastičnih vlakana koja kožu čine rastezljivom, ali stabilnom. U ovom sloju nalaze se i limfne žilice, završetci živaca, korijeni dlaka te žlijezde znojnice i lojnice i mirisne žlijezde. Na dermis se nastavlja od njega nešto ograničeni sloj
- potkožno tkivo (subcutis) – cutis je latinski izraz za kožu, dok je riječ dermis grčkog podrijetla. Potkožno tkivo građeno je od pretežno masnog tkiva, koje služi kao energetska pričuva, djeluje kao izolacija, čuvajući toplinu tijela, a štiti i od mehaničkog oštećenja struktura koje obavija.
Autorica teksta: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
