Napadi bijesa

Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja (iz časopisa “Bebe”)

 

Takvi se napadi događaju kada su djetetove emocije izvan njegove kontrole. Iako je pritom bijes najuočljivija emocija koju vidimo, pa se takvi napadi nazivaju i ispadima bijesa, oni su uvijek kombinirani i s drugim emocijama, kao što je npr. frustracija. Ako vaše dijete takvim čestim napadima čini život teškim i vama i ostalima u obitelji, možda vam se čini kako tome nema lijeka. Dobra je vijest ako uspijete razumijeti što je pozadina takva djetetova ponašanja i unijeti neke manje promjene u vašu obiteljsku rutinu, moguće je izbjeći mnoge scene ili barem spriječiti da se pretvore u one razorne, koji tako iscrpljuju i vas i dijete.

 

Što ih izaziva?

Može pomoći ako pokušate zamisliti što napad znači za vaše dijete. Svako dijete ima različit i vrlo osoban način na koji se nosi sa stresom ili frustracijom. Iz ponašanja tijekom djetetove prve godine vjerojatno ćete moći prilično sigurno znati je li vaše dijete uglavnom smireno i vedro, ili ima nervoznu, težu prirodu, zbog koje se lako uzruja već i zbog male promjene u dnevnoj rutini. No bez obzira na to kakav je djetetov urođeni karakter, postoje neke stvari koje mogu izazvati takve napade kod gotovo svakog djeteta. Evo nekoliko ključnih razloga:

• Unutrašnja frustracija

To je nestrpljivost zbog vlastitih ograničenih sposobnosti da napravi ono što želi i što pokušava, ili nemogućnost da izrazi ono što želi. To se kod djeteta pokazuje primjerice u odlučnosti da se potpuno samo odjene, da bi na kraju zapelo. Ili kada dijete nešto želi, ali vam nikako ne uspijeva rastumačiti tako da vi shvatite što je to što želi. Takve i slične situacije dovode do toga da je dijete ljutito i na sebe i na cijeli svijet.

• Odlučnost da bude neovisno

Vaše dijete pokušava dokazati da je zasebna osoba sa svojim vlastitim pogledima na svijet, npr. ustrajnim zahtjevom da obuče kratke hlačice usred zime. Ako mu to ne dopustite, može osjećati da je ugrožena njegova neovisnost kao osobe.

• Umor i glad

I umor i glad prilično otežavaju vašem djetetu da se nosi s nečim što mu se ne sviđa.

* Ljubomora

Ako neko drugo dijete ima igračku koju želi i vaše dijete, to može izazvati pravi napad.

• Pokušaj da privuče pozornost

Nije vjerojatno da će vaše dijete svoj prvi napad imati samo zato da privuče vašu pozornost, ali ako je odgovor na njegovo ponašanje obilna pažnja, to može biti dobar razlog da to ponovno napravi. Zato je vrlo važno da ne reagirate previše burno i ne napravite veliku “paradu” od napada bijesa i uzbuđenja prvi put (a ni drugi, treći…). Zapamtite, dijete nikada nema napad bijesa ako nikog nema u blizini, ako ga nitko ne vidi!

• Samo isprobavam!

Neka ponašanja koja vode do napada ne uklapaju se baš u neke kategorije. To mogu jednostavno biti bezrazložni, odlučni “ja hoću!” ili “ja neću!”, koji i najsmirenijeg i najstrpljivijeg roditelja mogu baciti u očaj. Mnogi roditelji govore da se katkad čini kao da je njihovo dijete odlučilo imati napad, bez obzira na to što oni učinili. Vaše dijete može imati neki nemoguć zahtjev, npr. traži igračku koju ste ostavili kod kuće, ili odjedanput promijeni mišljenje o tome što želi, nakon što je minutu prije odlučno zahtijevalo nešto sasvim drugo. Najbolje što u takvim nemogućim situacijama možete učiniti jest da pokušate ostati mirni i da pokažete razumijevanje. Poštujte djetetove zbrkane osjećaje i pokušajte mu objasniti njegove vlastite osjećaje. Pokušajte reći:”Znam da si sad sigurno žalostan što nemaš svoju igračku” i sl.

Mala djeca često su preopterećena novim uzbuđenjima i emocijama, i nije čudno što su povremeno njima preplavljeni tako da se čini kako će eksplodirati. Često su, ako se ispušu, poslije toga mnogo opuštenija i mirnija.

 

Taktike izbjegavanja

• Otkrivanje pravilnosti

Pokušajte zapisivati što se događa kada vaše dijete ima napad i okolnosti u kojima se napad pojavio. Primjerice ako vaše dijete uvijek ima napad kada vi pripremate večeru, možda ga možete zabaviti tako da vam pomaže, ili možete organizirati večernju kupku, pri čemu će na dijete paziti vaš partner dok vi kuhate.

• Uhvatiti razne upozoravajuće znakove

Obratite pozornost na djetetovo ponašanje tako što ćete primijetiti znakove koji upozoravaju da dijete postaje frustrirano. Tako ćete moći uskočiti s nekom aktivnosti koja će mu skrenuti pozornost na nešto drugo, npr. pokušava riješiti puzzle koji su mu preteški, pa se počne ljutiti.

• Izbjegavati ključne situacije

Neke situacije mogu uvijek izazvati scenu, a vi biste ih mogli izbjeći ili preduhitriti. Primjerice ako vaše dijete uvijek želi izaći iz svojih kolica u trgovini jer želi vidjeti što se događa, možda biste mogli odvojiti više vremena za kupovinu i dopustiti mu da hoda pokraj vas i drži vas za ruku. Ako to ne možete, mogli biste kupovati i bez njega.

• Dobar primjer

Djetetu je potrebno da vidi kako se odrasli mogu nositi s frustracijama. Ako vičete kad razbijete šalicu, ne možete očekivati da će vaše dijete ostati smireno ako mu nešto krene krivo.

• Ponuditi izbor

Dopustite djetetu da donosi odluke, to mu daje osjećaj da kontrolira situaciju. Ako morate na njegov izbor reći “ne”, možda zato što želi sandale, a vani sniježi, objasnite mu zbog čega je to “ne”. Olakšajte si tako da mu ponudite i dopustite da bira između dva jednako dobra izbora. Katkada će vaše dijete izabrati jednu odjeću, a onda promijeniti mišljenje. Vi ste se složili s plavom vestom kada dijete želi obući zelenu košulju. A onda opet promijeni mišljenje i želi ponovno plavu vestu. To može izgledati kao namjerno predomišljanje, ali vaše dijete samo iskušava svoju novootkrivenu volju i slobodu odlučivanja. I odlučiti treba znati i uvježbati! Možete si katkada pomoći tako što ćete i takvo biranje odjeće pretvoriti u igru – dva kompleta odjeće sakrijete iza leđa, a kada se dijete odluči koju ruku (tj. komplet odjeće) želi, brzo mu je pružite prije nego što se predomisli, a ostatak spremite. Ako nema mogućnost izbora, npr. vani lijeva kiša pa mora obući kabanicu, budite odlučni, čvrsti, ali i nježni, tako da dijete shvati kako roditelji katkada moraju donositi odluke umjesto njega.

Hrana je još jedno područje na kojem dijete može pokazati svoju volju. Dopustite mu da bira kad god je to moguće, ali vodite računa da ne možete očekivati da malo dijete izvrši slobodan izbor, pa mu pomognite u izboru, npr. “Želiš li grašak ili špagete za ručak?”. Dijete može pokušati promijeniti mišljenje kad je već ručak na stolu, ali tada više nije moguće dopustiti mu da se predomisli, kao što to možete dopustiti prilikom odijevanja. Budite odlučni, ali mirni i podsjetite ga da je ručak samo izabralo i da će ponovno moći birati sutra. Pomognite mu tako da nauči kako katkada mora ostati kod svojeg prvog odabira i odluke, i da donošenje odluka ima i svoje posljedice. Ako ipak odbije pojesti svoj ručak, maknite ga i mirno konstatirajte:”Očito sada još nisi gladan”.

 

Čime počinje?

Čak i kada napad počinje uzimati zamah, često još uvijek ima vremena prekinuti ga i djetetu skrenuti pozornost na nešto drugo. Ako brzo donesete neku novu igračku, ili djetetu skrenete pozornost na nešto što se događa vani pa mora pogledati kroz prozor, to može biti vrlo uspješno, posebno kod mlađe djece. Ipak, u dobi od oko tri godine dijete će vjerojatno biti prepametno za to i nećete ga moći lako smesti.

 

Manji ispadi

Najčešće ipak možete procijeniti je li vjerojatno da će plakanje prerasti u manji napad ljutnje prije nego što dijete potpuno izgubi kontrolu. To najčešće započinje cmizdrenjem zbog nečega, a onda se razvije u napad. Važno je da ne popustite djetetovim zahtjevima u tom trenutku jer će dijete vrlo brzo naučiti da će, ako cmizdri dovoljno dugo, vi popustiti. Ako ipak mislite popustiti, onda to učinite na samom početku, prije nego što se napad razmaše punom snagom.

Pokušati (ili barem odglumiti) ignorirati takvo ponašanje katkada uspijeva, ako nastavite raditi ono čime ste se bavili prije nego što je počeo napad. Otiđite do djeteta koje pokušava manipulirati plačem uz riječi “Na to ne obraćam pažnju”.

 

Velike scene

Katkada se čini da se djetetovi osjećaji sve više otimaju kontroli, sve dok ne proključaju. Dijete ne može kontrolirati svoje emocije ili urazumiti se, i vjerojatno je i samo preplašeno takvom nekontroliranom situacijom. Savjet da pokušate ignorirati takvo ponašanje, koji katkada uspijeva kod manjih ispada, sada neće biti učinkovit jer će dijete vjerojatno biti još više preplašeno ako to pokušate. Dijete treba znati kako ste vi još uvijek pod kontrolom, iako ono više nije.

• Govorite djetetu smirenim tonom i jasno mu dajte na znanje da ga nećete kažnjavati.
• Čvrsto ga zagrlite jer to katkad pomaže, iako koji put kod neke djece može izazvati još veći bijes. Sasvim malo dijete, koje je potpuno izvan kontrole, treba spriječiti da povrijedi sebe ili druge. Takva situacija tada znači da ga treba još čvršće zagrliti ili micati stvari izvan njegova dohvata – ako vam dijete ne dopušta da ga zagrlite, ostanite u blizini dok se ne smiri.
• Razmislite možete li koristiti strategiju time-outa, to znači da dijete ode u drugu prostoriju dok se ne smiri. Ta strategija nije uporabljiva ako je dijete malo i u tome ne može surađivati. Izbjegavajte tu strategiju ako to znači da dijete na to morate prisiliti jer će onda samo pogoršati stvari.
• Pođite u drugu prostoriju ako su vaši osjećaji previše snažni ili ako osjećate da postoji opasnost da vi izgubite kontrolu. Kažite djetetu zašto odlazite i da ćete se ubrzo vratiti kako biste se pobrinuli za njega. To je bolje nego da izgubite živce i već lošu situaciju učinite još gorom.
• Kada ste smireni, razgovarajte s djetetom govoreći nešto poput “Znam da si ljutit i uznemiren. To je u redu, ali ne mogu ti dopustiti da udaraš druge”. Možda ćete ga morati čvrsto zagrliti, kako biste spriječili da udara druge jer će s u napadu automatski početi ritati, ali ga pritom učite važne stvari – da se ljutnja može kontrolirati i da ste vi još uvijek pod kontrolom i da nećete dopustiti da se djetetu nešto loše dogodi.
• Kada napad prođe, nemojte dijete stalno i dalje podsjećati na to. Pomazite ga i nadoknadite izgubljeno vrijeme.

 

Javna mjesta

Najčešće je najteže nositi se s napadima u trgovini. U velikim trgovinama ostali kupci mogu gledati s neodobravanjem u vas i vaše dijete koje vrišti. Zato, kako biste to izbjegli, planirajte unaprijed.

• Ponesite sa sobom sok ili neki zalogaj koji možete dati djetetu čim uđete u trgovinu.
• Pokušajte se s djetetom dogovoriti prije polaska kako očekujete da će se ponašati i obećajte mu da će na kraju kupovine moći samo izabrati neku sitnicu, koja će mu biti nagrada za lijepo ponašanje (tijekom kupovine podsjetite ga na dogovor). Svoje obećanje održite ako se dijete kontroliralo i ponašalo onako kako ste se dogovorili.
• Potičite dijete da vam pomaže, tako da vam dodaje stvari s polica ili vi dodajte djetetu kako bi ih ono stavilo u kolica i sl.
• Ponesite djetetovu najdražu igračku kojom se može zabaviti dok vi kupujete.
• Možete se organizirati tako da odaberete neko drugo vrijeme kupovanja (npr. navečer) ili osigurati čuvanje djeteta i sl. Ako već idete s djetetom u kupovinu, nastojte da to kratko traje – kupite samo nekoliko stvari, a velike kupovine ostavite za vrijeme kada možete to obaviti bez djeteta.

Ako odlazite u posjet prijateljima i znate da će dijete napraviti scenu, nastojte da posjet bude kratak. Tijekom posjeta promatrajte i pratite razinu frustracije djeteta i nemojte si dopustiti da se toliko zadubite u pričanje s prijateljicom da situacija eskalira dok ne bude kasno. Obratite pozornost na signale koje vam dijete šalje. Nastojte da vam ne bude neugodno pred drugim ljudima i da zbog toga reagirate drugačije nego kako biste se ponašali kod kuće, inače će dijete brzo shvatiti da je u prednosti.

Ako dođe do napada, najbolje je dijete izvesti iz te situacije, čak i ako to znači prestanak kupovanja i ostavljanje stvari u trgovini, ili ispriku prijateljima i odlazak. Nema nikakvog smisla u takvoj situaciji priuštiti si publiku ili pojačavati vlastiti osjećaj nelagode i neuspjeha u odgajanju svog djeteta.

Ako napad ima dijete koje je kod vas u posjetu, prepustite njegovim roditeljima da to riješe na svoj način. Uključite se samo ako ste sigurni da možete pomoći. Katkada se dijete može iznenaditi ako se u tu situaciju uključi netko drugi, i to dovede do smirenja.

Zapamtite da trebate uvijek obilno nagrađivati poželjna ponašanja.

 

Brinite se i o sebi

Može biti veoma iscrpljujuće brinuti se o djetetu koje ima napade bijesa. Čak i kada vam uspijeva spriječiti napade, to izaziva veliki stres i zahtijeva mnogo strpljenja, energije i predanosti. Nemoguće je proživljavati takve situacije iz dana u dan, a da se ne izgubi kontrola, osim ako se ne pobrinete za sebe i ne povedete računa o svojim potrebama. Brigu o djetetu katkad prepustite drugima i napravite nešto za sebe.

Ako teško izlazite na kraj s takvim situacijama, razmislite o vlastitoj ljutnji i kada postoji opasnost da još pogoršate situaciju:

• osjećate li da dijete izaziva vaš autoritet?
• osjećate li se smiješno ako vašu roditeljsku vještinu procjenjuju drugi?
• ljutite li se ako vas spriječe da nastavite raditi ono što ste započeli?

Imajte na umu da se vaše malo dijete ne ponaša namjerno loše kako bi vas razljutilo. Ni ono još nije svjesno vaših potreba. Pokušavajući otkriti što se zapravo događa, može vam pomoći da razumijete vlastite reakcije, tako da se s teškim trenucima vašeg djeteta možete nositi na smireniji način. Pritom se morate stalno podsjećati da je i to samo jedna razvojna faza i da će takvo ponašanje sigurno proći – protrebno je samo strpljenja i dovoljno snage da se ta faza prebrodi.

 

Činjenice

• Istraživanjima se pokazalo da jedan od pet dvogodišnjaka ima barem dva napada bijesa dnevno.
• Napadi bijesa najčešći su u dobi od dvije godine. No napadi mogu započeti već i s 12 mjeseci i, doduše u rijetkim slučajevima, trajati do djetetove pete godine.
• Kada je napad doista žestok, djetetu može biti mučno, može poplavjeti u licu ili zadržavati dah, ali refleksi će se pobrinuti da ponovno počne disati prije nego što postane opasno.
• Dijete od dobi od oko četiri ili pet godina može još katkad imati ispade, ali su oni rijetko toliko intenzivni kao kod dvogodišnjaka i to zato što dijete može riječima izraziti razloge svoje ljutnje.
• Čini se da su najgori napadi bijesa uvijek sačuvani za javna mjesta, osiguravajući tada maksimum pažnje djetetu, ali i maksimum neugodnosti za roditelja. Klasični prizor je dijete koje se baca po podu u trgovini, vrišteći iz svega glasa – to je univerzalna situacija koju su doživjeli mnogi roditelji.

 

10 načina kako spriječiti napade (doista je moguće!)

 

1. Pobrinite se da zajedno provedete mnogo vremena u zabavi i opuštanju. Za oboje je loše ako napetost pokvari sve vrijeme koje provodite zajedno.
2. Čim se dijete počne samostalno kretati, potrebno mu je mnogo prilika da istražuje (i pritom bude sigurno) i isprobava nove stvari. Olakšajte si tako da sve opasne i dragocjene stvari sklonite na sigurno, i tako neće morati stalno sprječavati dijete u njegovim nakanama i vikati:”Ne diraj to – ne idi tamo – to ne smiješ!” i sl. Preispitajte svoja očekivanja od djeteta – ona moraju biti realna jer se djeca ne ponašaju kao odrasli!
3. Razmislite da li previše puta djetetu govorite “ne”, i ako shvatite da bi to moglo biti tako, potrudite se smanjiti broj tih “ne” u danu. Upotrebljavajte neke druge fraze, kao npr. “Učinit ćemo to poslije”.
4. Pružite djetetu pažnju i pozabavite se njime svaki put kada se ponaša poželjno, tj. onako kako biste vi željeli. Pokušajte ignorirati sitne nepodopštine i obilno nagrađujte dobra ponašanja.
5. Razmislite o svim stresnim situacijama koje mogu utjecati na vaše dijete – polazak u jaslice, glasna svađa roditelja, dolazak nove bebe u obitelj, sve to može pogoršati napade bijesa. Trebalo bi pokušati promijeniti upravo takve situacije kad god se to može (novorođenu bebu ne možete pokloniti nekom drugom, ali se možete potruditi da se ne svađate pred djetetom), a ne kažnjavati napade.
6. Pokušajte bilježiti kada su se i u kojim okolnostima javili napadi, kako biste otkrili postoji li neka pravilnost u tome.
7. Poštujte i priznajte djetetove osjećaje, uključujući ljutnju, tako da ih dijete ne potiskuje, da bi drugi put izbili još jače.
8. Pružite djetetu pozitivan primjer. Pokušajte ostati smireni i postupati mirno i odlučno, čak i kada se uopće tako ne osjećate. Odrasli izvan kontrole uvijek će situaciju samo pogoršati. To može biti mnogim roditeljima vrlo teško, ali čak i vidljivi napor, da se sa situacijom nose na pravilan i miran način bit će za dijete dobra prilika za učenje, mnogo bolja nego da se jednostavno prepustite ljutnji.
9. Koristite se humorom za smirivanje situacije. Smijte se i kažite:”Ako legneš na pod, i ja ću leći!”. Poškakljajte dijete koje se počelo pripremati za napad bijesa – to katkad djeluje.
10. NIKADA ne kažnjavajte dijete zato što ima napad bijesa – to uvijek samo još više pogorša situaciju!