9. svibnja obilježavamo majčin dan, blagdan u čast majki i majčinstva.
Majčinu ljubav smo najskloniji idealizirati i ne izlaziti iz okvira tipa “majčina” ljubav je najveća, nesebična, jedna je majka, majka želi samo dobro, ona zna što je najbolje za dijete…”.
Borboleta i Pollak flowers imaju prigodan poklon za sve majke. Jedna je mama i mama zaslužuje pažnju i ljubav, a sutra je njen dan i donosimo vam prijedlog čime ju razveseliti.
Borboleta https://borboleta.co/ i Pollak flowers http://pollakcvijece.com/web-shop/ imaju prigodan poklon za sve majke.
Majčina ljubav, što je to i zašto je majčina ljubav posebna?
Biološka sposobnost žene da nakon začeća nosi u sebi novi život i da je nitko i ništa do sada ne uspijeva u tome zamijeniti, velika je privilegija i najvažniji razlog glorificiranja majčinstva. Niti jednom “čarobnom” formulom nije otkrivena mogućnost bolje zamjene za majčinu “unutrašnjost” i majčino mlijeko. Sve što je znanost do sada postigla, nesumnjivo velikim rezultatima, zapravo je pripomoć u slučaju da nešto “zapne”.
Prirodna datost je znači preduvjet za izdvajanje figure majke od ostalih figura u djetetovu svijetu. No takav položaj donosi i veliku odgovornost. Za sebe i dijete u trudnoći, i odgovornost za dijete nakon poroda. Od dobro izbalansiranog odnosa kalcija, željeza i brojnih vitamina i minerala da bi dijete u trudnoći napredovalo, borbe s vlastitim osjećajem krivnje da slučajno ne radi nešto štetno, do obveznog “statusa quo” mjesec dana prije poroda, odgovornost majke ne jenjava, već naprotiv kvalitativno napreduje i jača.
Rođenjem djeteta prestaje fenomen fizičkog jedinstva, s njim nestaje i dio velike brige o vlastitom tijelu “potrebnom za dvoje”, ali nastupa razdoblje u kojem, najmanje onoliko koliko je trajala trudnoća, počinje svebriga za djetetovo preživljavanje u novim okolnostima. Majčina neophodnost djetetu nova je velika odgovornost. Tu počinje i kristaliziranje osjećaja i ljubavi majke prema djetetu. Naravno da je ljubav vezana i uz razdoblje trudnoće, željenost djeteta, osjećaj koji je prati kada čeka na prve znakove života, ali bez sumnje postaje stvarna prvim privijanjem djeteta na grudi.
Beskrajno mnogo davanja djetetu u prvoj godini života najvidljiviji je oblik majčine ljubavi i nastavak davanja sebe u vrijeme trudnoće. Sve je to razlog za uzdizanje i veličanje majčine ljubavi, njenu neosporno važnu ulogu u “davanju” života djetetu, ali i veliki “posao”, koji utemeljuje kasnije odnose djeteta prema drugim ljudima i životu. Zato ona može biti i najsklizaviji teren u formiranju psihičke strukture djeteta (a kasnije odraslog).
Keks umjesto priče
Majka prva omogućuje osjećaj sigurnosti i topline. Ako to čini na adekvatan način, ona razvija u djetetu osjećaj bazične sigurnosti i povjerenja, a time i temelj za zdrav psihofizički život djeteta. Ali u posvemašnjoj brizi o bespomoćnom djetešcetu, ona može manifestirati i niz drugih karakteristika. Vlastiti osjećaj nesigurnosti u ulozi majke, ambivalenciju u odnosu na dijete, krutost u ophođenju, čak i odbijanje. S druge strane (a sličnog učinka), prekomjernom ljubavi može “ugušiti” dijete, pretjeranom pedanterijom i brigom učiniti ga izdvojenim i ustrašenim “preopasnim za njega” svijetom. Ona može postati prezaštitnička majka koja ne omogućuje djetetu samorazvoj i koja guši svaki njegov korak k individualnosti. ”Ja sam te donijela na svijet, znam što je za tebe najbolje”, poruka je koja može postati preveliko breme djetetu, iako željnom zaštite, jednako toliko usmjerenom i k slobodnom istraživanju. Majčina ljubav do te mjere može biti preuveličana da ne omogućuje upliv niti jedne druge, pa s vremenom postaje sama sebi suprotnost. Ona može biti i vrlo prijekorna, odbojna, prepuna uskraćivanja i predbacujuća “što sam sve pretrpjela ne bi li ti bio sad tu…”.
U oba slučaja ona je nedovoljno zrela, nedovoljno dobra i problematična. Majčina ljubav može biti pretjerano kontrolirajuća, oduzimajući svaku mogućnost suprotnog. Može biti previše blizu i previše po strani. Može biti toliko zahtjevna da je dijete nikako ne uspijeva zadovoljiti i tako biva vjećno nezadovoljna. Ona se može i krivo usmjeravati. Može biti nuđena na krivi način, materijalizirana u vječnim “papicama”, keksićima, umjesto u igri i komunikaciji s djetetom. Može biti i uskraćivana, hladna, distanciranjem od djetetova bespomoćnog plača u susjednoj sobi “jer je bolje da se na vrijeme uči da ne može sve dobiti”. Majčina ljubav je jedna od najvažnijih, ali daleko od bezgrešne.
Često biva, u jednom od navedenih iskrivljenih oblika, neka vrsta nadomjestaka ili suprotnosti za ljubav koju nesvjesno donosi iz vlastite primarne obitelji. Ili nadomjestak za neadekvatnu ljubav supruga.
Majčina ljubav je veliki ispit zrelosti. Zato nosi takvu odgovornost. Ona nije slijed recepata po kojima se dijete pelena mora riješiti najkasnije do tada, kupati u vodi topline te i te, prestati s noćnim obrocima što prije ili što dulje dojiti na prsima.
Majčina ljubav je najranije formiranje djetetova stava o sebi i svijetu u kojem živi. Stuba za ulazak u život i zato se na njoj lako može okliznuti.
To ne znači da je ona previše komplicirana ili da je sve to prenapuhano. Znači samo to da nije isključivo biološka datost koja samim time završava svoju zadaću. Ona je baza za nadgradnju nove ličnosti i tu leži njena ozbiljnost. Definicije idealne majčine ljubavi nema. Bilo bi pretenciozno kategorizirati nešto tako kompleksno, ali ni pobjeći od uočavanja problema i minimalizirati značenje mogućih pogrešaka.
Majčina ljubav nosi mnoge kušnje, kako za nju samu, tako i za dijete. Razlika je u tome što majka mora podnijeti veći teret.
I još nešto… Majčina (i roditeljska uopće) je jedina ljubav čiji je krajnji cilj razdvajanje. Da bi ostvarila taj cilj, prethodno mora svojom toplinom, zaštitništvom i sigurnošću u sebe za to osposobiti dijete. Neka takva, bar djelomice, bude mjera pravog odnosa stvari.
Djeca.hr
