Djeca vole svoje dude, boce, crtiće, slatkiše, video igrice. Ponekad i previše, no stručnjaci kažu da se to ipak ne može stavljati pod isti nazivnik s pravim ovisnostima jer o tome je li netko o neču uistinu ovisan dijagnozu donose liječnici.
Ipak, svaki se roditelj u nekom trenutku zapita je li djetetova povezanost s dudom, nekom igračkom, bočicom s kakaom ili crtićima prešla uobičajene granice. Sljedeće je pitanje – što i kako roditelj treba napraviti kako bi dijete odvojilo od nečega što mu je tako drago, ali potencijalno štetno. Hana Hrpka, psihologica i predsjednica Hrabrog telefona kaže:
„Možemo se složiti s time da je svakako najvažnija roditeljska briga i održavanje djetetove dobrobiti te njegovog zdravlja. U slučaju gledanja crtića i televizijskog sadržaja te konzumiranja slatkiša možemo zaključiti kako je presudno da roditelj postavi granicu te bude dosljedan u provođenju odgojnih mjera. Razgovarajte s djetetom te zajednički dogovorite određena obiteljska pravila o tome koliko, kada i čemu će biti izloženo, kada je vrijeme za slatkiše te što je za Vas kao roditelja prihvatljivo. Djeca trebaju vas kako bi preuzeli kontrolu za nešto što je njima primamljivo te ne bi trebali preuzimati odgovornost za takve odluke. Pokušajte pretvoriti gledanje crtića i televizije kao aktivnost koju radite zajedno te koja za dijete može imati pedagoške ciljeve.“.
Svakako je važno da roditelj kakav god dogovor bio u svojoj odluci bude dosljedan i da su pravila uvijek ista kako bi dijete bilo sigurno u to što je u redu, a što nije prihvatljivo. Kada je riječ o dudi koja predstavlja izvor utjehe, ugode i sigurnosti za dijete i tu su roditelji ti koji moraju preuzeti odgovornost i donijeti odluku koja je dugoročno najbolja za dijete. Hana kaže kako bi bilo dobro odvikavanje provesti postupno:
„Uloga roditelja pri odvajanju od iste je da djetetu pomognu odreći je se na najblaži mogući način. Pokušajte pripremiti dijete na taj događaj tako da se najprije s njim razgovara i da mu ta promjena bude predvidiv događaj. U procesu odvikavanja od loše navike tuga i ljutnja su normalne i očekivane reakcije te je važno dati im prilike da ih izraze. Jedan od načina na koji roditelji mogu olakšati proces odvikavanja je da djetetu predlože neki drugi predmet koji će zauzeti mjesto dude te poprimiti svojstva ugode i sigurnosti. Tada mu možete poručiti kako npr. dude više nema, ali da može sa sobom uzeti dekicu ili neku plišanu igračku.“.
Kod veće djece pomoći će nagrađivanje svakog napretka, a pripremi za odvikavanje od dude ili bočice može pomoći i čitanje knjiga na tu temu i isticanje kako je „on/ona sad veliki dječak/djevojčica i da mu duda sigurno više nije potrebna“. U svakom slučaju kod svakog odvikavanja djeteta od loših navika važno je da roditelji budu sigurni u svoju odluku što će im pomoći i da budu dosljedni u njezino provođenje unatoč protestima koji su uobičajeni i očekivani kod djece.
