Pripremila: Jasna Nickl
Za većinu roditelja je to čarobni trenutak, njihovo dijete im se prvi put osmjehuje između petog i osmog tjedna života. U početku još plašljivo, ali prelijepo jer nas obuzima osjećaj: moje dijete se veseli što me vidi, njegov osmijeh je prvi dokaz ljubavi. No bilo bi preuranjeno osjećaje tog sićušnog bića tumačiti kao ljubav. Ono svoje roditelje još uvijek jedva razlikuje od drugih ljudi. Prije će biti da je priroda taj dirljivi signal ugradila kako bi nas odrasle čvrsto vezala uz ta mala stvorenja, kao “policu osiguranja protiv zanemarivanja i kao jamstvo za potporu od strane drugih”.
Prva godina – plodno tlo za svaki budući odnos
Osnova za sve emocije je urođena. Ali što će iz tog plodnog tla niknuti u velikoj se mjeri odlučuje u prvim mjesecima i godinama života. Vaše novorođenče štoviše osjeća zadovoljstvo i nezadovoljstvo, a uskoro i radost i tugu. No prava se ljubav ne rađa automatski. Osjećaji prije svega ovise o ovim čimbenicima:
- Socijalna iskusutva – i to primarno uzajamni odnosi s drugim ljudima, kasnije dodatno zamjenska iskustva iz pripovijetki, knjiga i sl. Kako bi se to ostvarilo, roditelji moraju pokazati svoje osjećaje, nipošto ih ne smiju potiskivati. U obitelji u kojoj su nježni zagrljaji i dodiri puni razumijevanja tabu, prenosi se na dijete emocionalna hladnoća.
- Spoznaja – tko nije u stanju razumijeti svoje osjećaje, za njega oni ostaju nepoznanica. Davanje imena osjećajima predstavlja osnovnu sposobnost.
Prva ljubavna veza koju vaša beba uspostavlja i koja će odrediti sve ostale u budućnosti je ona s roditeljima, posebice s majkom. Što se intenzivnije bavite vašim djetetom i što se bolje možete uživjeti u njegovu psihu, to će se bogatije i raznovrsnije razvijati njegov osjećajni svijet. Već nakon nekoliko mjeseci vaša beba će pokazivati jasne razlike. Doduše još se smiješi stranim licima, ali na poznata reagira puno srdačnije. Sve dok ne dođe onaj dan kada će vaše dijete reagirati bojažljivo na strance, kada će kod vas potražiti zaštitu. Taj “osmomjesečni strah” predstavlja ogroman napredak u razvoju: vaše dijete je naučilo kako se vezati i već razlikuje poznato od stranog. Takvo ponašanje, koje se često javlja već od petog ili šestog mjeseca, negdje je oko prvog rođendana u potpunosti dozrelo. Sada počinje ono što se može nazvati ljubavlju, te je moguće prepoznati sljedeće tipove odnosa:
- Sigurno vezana djeca, koja su uspjela izgraditi duboko povjerenje prema bliskim osobama, te kod njih traže i nalaze zaštitu i sigurnost.
- Nesigurno vezana djeca kod koje se sustav povjerenja nije uspio dovoljno etablirati. Ona već u ranoj dobi imaju problema u odnosima, te s velikom vjerojatnošću takve probleme imaju i kao mladi i odrasli. Ako se potreba bebe za blizinom i toplinom ne ispuni pravodobno jer joj se nitko ne posvećuje, onda se takvo što kasnije samo teško može ispraviti.
Ljubav ide kroz kožu
Ali i kroz oko i uho. Tko se prepusti svojoj intuiciji, mnogo će toga ispravno učiniti. Morate biti pažljivi, uvijek se iznova pitajte što se događa maloj bebi, koji problem ima. Što se više uživljavate u njeno stanje, to će se ona osjećati sigurnijom. Ono što joj čini dobro je:
- Tepanje, maženje, grljenje – ljubav ide kroz kožu. Kada dijete može namirisati, osjetiti, “okusiti” svoje roditelje, onda osjeća zaštićenost i toplinu. Inteligencija također proizlazi iz toga. Potrebno je pripaziti na prave signale jer beba nije uvijek raspoložena za maženje. A nisu ni sve bebe jednako mazne.
- * Bebi je potrebno puno govoriti, pjevati i igrati se s njom. U potpunosti se upustite u komunikaciju s bebom, oponašajte joj izraze lica i zvukove. Nemojte joj nametati igre i obratite pozornost na sklonosti i nesklonosti, posebice kod boja, oblika i zvukova. Tako beba saznaje: mama zna što mi se sviđa. To je ujedno i početak povjerenja.
- Od oko osam, devet mjeseci zajedno s djetetom počnite se baviti nekom aktivnošću. To jača osjećaj zajedništva i razumijevanja.
- Sudjelujte u osjećajima vaše bebe ako se beba uplaši zbog nekog nepoznatog zvuka, nemojte je tješiti smijehom, već nježno imitirajte taj izraz prestrašenosti: “O, to je bilo glasno, to te preplašilo”. Vaša će beba osjetiti da je razumijete.
- Upoznajte svoju bebu s drugim ljudima, ali nemojte je time preopteretiti. Posjetitelja joj uvijek predstavite (dok je držite na rukama), omogućite joj da se polako navikne na novu osobu, kako bi strah postepeno nestao.
Dvije godine – vrijeme za susrete
Jedan daljnji bitan kamen temeljac polaže se u drugoj polovici druge godine života, nazire se razvoj empatije ili socijalna sposobnost da se suosjeća s drugima. Važna pretpostavka: vaše dijete prepoznaje samo sebe u zrcalu (od 18 do 24 mjeseca). Jer tek onda kada mali čovjek vidi sebe izvana, on shvaća: drugi su kao i ja. Tek tada može razumijeti koliko je bolno za drugo dijete kada padne ili je tužno zbog toga što je izgubilo svoju igračku. Suosjećanje s vremenom postaje slojevitije i obuhvatnije. Na početku se ono proteže samo na poznate osobe (mama, tata), ali ubrzo su njime obuhvaćeni i stranci (likovi iz bajki, dijete na ulici itd.), da bi se u mladenačkoj dobi taj krug proširio na čitave grupe.
Od trenutka kada dijete počne suosjećati s drugima, ono je u stanju djelovati “nemoralno”, tj. drugima nanositi štetu, namjerno ih ljutiti. Prije svega, to se događa bez loše namjere. Najkasnije u ovom trenutku bi vaš mališan trebao biti redovito s drugima, pretežito s vršnjacima. Samo kroz iskustvo i vježbu utvrđuje se umijeće prebacivanja na drugu valnu duljinu, duljinu izražavanja osjećaja i postizanja dogovora. Takvo razumijevanje čini i važan sastavni dio inteligencije.
Pohvala i objašnjenje
- Pokažite svoje emocije – mimikom, gestom, zvukovima. Vaše dijete je začudno iskusno u čitanju govora tijela.
- Objasnite osjećaje: njegovo, vašem onih drugih: “Ljuta sam jer…”, “Ti si ljut na…”, “Djevojčica je tužna zbog…”. Osjećajima se moraju dati imena jer samo tako mogu biti uvršteni i prihvaćeni.
- Pohvalite svoje dijete za ljubazno i pažljivo ponašanje prema drugoj djeci, životinjama ili igračkama.
- Nema potrebe za ljubomorom ako vaše dijete mašta o odgojiteljici iz vrtića. Ono mora biti sposobno za izgradnju iskrenih odnosa prema drugim ljudima, koji dijelom mogu prijeći i u obožavanje. Ljubomora koja se jedva može primjetiti kod beba, sada se može zapaziti kod mnoge djece. Većina djece od jedne i pol godine već su itetkako upoznata s bolnom stranom ljubavi.
Tri godine – osjećaji govoto kao u odraslih
Sada vaše dijete raspolaže već širokom paletom osjećaja. Ali progutati bijes, probaviti razočaranje, zauzdati nestrpljivost – sve to još uvijek teško polazi za rukom. Mala djeca uspijevaju donekle kontrolirati svoje osjećaje tek negdje nakon četvrte, pete godine života. No nemojte ni tada previše očekivati jer potiskivanje emocija također može biti štetno. Preporučljivo je da se djetetu skrene pozornost, da ga se utješi kada ga obuzme bijes. I svakako provjerite i vaše ponašanje, kao i vaš odnos. Primjer roditelja u velikoj mjeri utječe na dijete koje točno osjeća je li vaš brak srdačan, rezerviran ili zaleđen. Sada je i kontakt s vršnjacima potrebniji nego ikada. Od treće godine se sklapaju prva prijateljstva. Iako ste kao majka još uvijek na prvom mjestu, ne možete zamijeniti takve socijalne veze. U toj su dobi prijatelji prije svega pratioci u zajedničkim aktivnostima, a kasnije postaju neminovni za iskazivanje samoga sebe i svojih najintimnijih osjećaja. Time počinje jedan novi i važan oblik odnosa.
