Pripremila: Jasna Nickl
Scena koja se svakodnevno ponavlja: vaša beba se budi, gleda vaše lice, vi je milujete, podižete i prislanjate na sebe. Pritom nažalost ne možete vidjeti što se odvija u glavi vaše bebe. Ali znanstvenici su to istražili. Svaki put kada ispunjeni nježnošću i ljubavlju uzmete svoje dijete u naručje u njegov mozak stiže poruka putem živčanih stanica koje su smještene u koži, očima i nosu: “Ovo je dobar osjećaj, sviđa mi se”. Znanost to može dokazati pomoću emisije pozitrona putem tomografije: briga uz puno ljubavi djeluje kao prisak na dugme kojim se bezbroj neurona počinju povezivati. To je vidljivo iz toga što se optok krvi u mnogim predjelima glave povećava. A to znači: mozak raste!
Prije rođenja zasnovane su milijarde živčanih stanica. Nakon rođenja počinje pravi rad mozga: živčane stanice uspostavljaju međusobni kontakt. Samo one živčane stanice koje su nadležne za osnovne funkcije, npr. za rad srca i disanje, povezane su već kod rođenja.
Osim dobrog osjećaja, beba već od prvog dana također memorira i druge dojmove: lice majke i oca, njihov glas, način na koji se prema njoj ophode. Roditelji često uopće nisu svjesni koliko veliku moć utjecaja imaju na inteligenciju svog djeteta.
Osjećaji izgrađuju mozak
Duhovni razvoj svoj prvobitni izvor ima u interakciji djeteta s njegovim roditeljima, koja je sadržavala puno ljubavi u prvim godinama života. Sposobnost djeteta da primjerice riješi probleme povezana je sa svakodnevnim iskustvima koja imaju veze s njegovim osjećajima, a ne s time koliko dobro poznaje slova ili brojke. Roditelji svojoj bebi mogu uvijek iznova pokazivati jabuku. Moguće je da će dijete ponovno prepoznati jabuku kao jabuku. Ali ono će puno bolje spoznati što je jabuka onda kada je po prvi puta bude kušalo. Ono voli njen hrskajući, slatki okus, željno iščekuje dok joj vi gulite koru i povezuje sva ova iskustva kada za vrijeme šetnje tržnicom pokaže na sjajnu crvenu jabuku ili je čak uzme s hrpe. Na temelju saznanja o tome na koji se način u prvim godinama života razvija mozak, nastalo je per važnih točaka za svakodnevno ophođenje s djetetom.
- Kontakt putem kože unaprijeđuje duhovni razvoj djeteta
Beba bolje napreduje ako se puno dodiruje, masira, nosi i ljulja na rukama. Kakve to veze ima s inteligencijom? Danas znamo da centri u mozgu, npr. centar za vid, govor ili sluh ne funkcioniraju nezavisno jedan od drugoga, već se međusobno tijesno povezani. Svaki put kada beba nešto pomisli, nastaju novi kontakti u mozgu. Količina nastalih veza u mozgu također odlučuje o tome koliko je čovjek pametan.
U prvim mjesecima života prvenstveno su osjetilni podražaji oni koji bebu dovode do novih ideja. Ono što beba vidi, čuje, miriše i osjeća utiskuje se u njeno pamćenje. Koža je najveći osjetilni organ prepun živčanih stanica. Zbog toga sve ono što čak i novorođenče doživljava putem kože utječe na sve dijelove mozga. Prilikom dodirivanja kože događa se još puno više. Zbog toga što je dodirivanje povezano s osjećajem ugode, hormoni stresa kao npr. adrenalin i kortizol bivaju suzbijeni. Ako je razina stresa niska, beba raste i napreduje. Ona doživljava mnoga lijepa iskustva koja joj pomažu da razumije što znači povjerenje. Ukoliko je međutim razina stresa visoka, to sprječava zdravi razvoj bebe i čak zaustavlja rast.
- Lijepe riječi unaprijeđuju djetetovu inteligenciju
Kad držite svoju bebu u naručju i pričate s njom, to za njenu inteligenciju znači veliki pomak. Znanstvenici su odmah istražili bi li riječi s radija ili televizije mogle imati sličan učinak. Usprkos satima dugom slušanju radija ili televizije, djeca nisu bila u stanju naučiti svoj materinji jezik. Riječi same nisu dovoljne, ako nisu praćene osjećajima.
Ako na televiziji jedna oosba kaže drugoj da je voli, smisao toga bebi ostaje skriven. Ta osoba je isto tako mogla govoriti o vremenu ili nečem drugom. Kada majka kaže svojoj bebu “Volim te”, pritom je nježno gleda i drži u naručju, tada je bebi lakše razumijeti što te riječi znače. Naravno, ne radi se samo o tome da djetetu samo brbljamo, već da s njim pričamo. Evo nekoliko uputa:
- Dijete oslovljavajte njegovim imenom, postavljajte mu pitanja, ali mu isto tako ostavite vremena da na njih odgovori.
- Gledajte dijete što češće u oči, kako bi zaista razumjelo da mislite na njega.
- Upotrebljavajte jednostavan govor.
- Uz riječi koristite i geste. Dijete na taj način puno bolje pamti. Neke riječi posebno naglasite i istaknite melodiju jezika.
- Ponavljanja pomažu u napredovanju
Maloj djeci je potrebno dugo vremena da shvate. Kako bi se određeno iskustvo memoriralo ponekad je potrebno stotine ponavljanja. Budite strpljivi ako vaše dijete uvijek iznova baca igračku na pod, ako radije jede rukama umjesto žlicom ili ako njegovi slikarski pokušaji neko vrijeme ostanu samo šaranje, dok se konačno ne pretvore u nešto prepoznatljivo.
- Samostalno djelovanje je najvažnije
Malo dijete je bespomoćno. Ono će, međutim, takvo i ostati ako mu se ne dozvoli da išta učini samo. Ako je primjerice lopta udaljena od njega 20 cm, ono će se mučiti da ju dohvati. I kada je u tome gotovo uspjelo, majka hvata loptu i pruža mu je. Dijete će vjerojatno postati mrzovoljno, možda će čak početi plakati zbog toga što mu je uskraćen uspjeh.
“Pogledaj, uspio sam!” – toliko mnogo ponosa se održava u djetetovim očima kada ono vlastitim snagama konačno uspije lupkati rukama po lopti, kada napravi prve korake, samostalno se obuče ili svuče, čita slikovnicu, pomaže kod pečenja kolača ili usisavanja prašine. Naravno da će uz njegovu pomoć sve to trajati malo duže. Ali ako promijenite točku gledišta, možda će vam to pomoći. Imate dakle posla u kući, a želite također provesti vrijeme sa svojim djetetom. Što je bolje od toga da to dvoje spojite? Dok vam dijete pomaže, vrijeme koje provodite zajedno iskorišteno je na dragocjen način jer možete biti sigurni da ćete tako unaprijediti njegov razvoj.
- Čuđenje povezuje roditelje i dijete
Budite oduševljeni time kako se vaše dijete može začuditi nad svakom sitnicom. Igra svjetla i sjene u sobi dok sunce prodire kroz prozor, duga nakon kiše ili proliveno mlijeko koje kaplje sa stola – to su lekcije iz fizike onakve kakve ih piše život. Dijete naravno treba i igračke, ali previše igračaka koči dječju maštu. Niti najljepša igračka ne unaprijeđuje inteligenciju ako ostavite dijete da se s njom uvijek igra samo.
