Liječniku s osmijehom
Autorica teksta: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
Povremene liječničke kontrole, odlazak u ambulantu zbog lijeka ili neke pretrage predstavlja situacije s kojima se najmanji susreću već od prvih mjeseci života. Pedijatar vam može pomoći da ih podnesete što vedrije zahvaljujući malim lukavstvima. Roditelji imaju pravo biti uz dijete kada mu je najteže, bilo da se radi o pregledu, laboratorijskim pretragama ili liječenju u bolnici jer je njihova nazočnost od osnovnog značenja za smirenje i osjećaj sigurnosti djeteta.
Omiljena igračka, nježna glazba, majčina blizina uz igru može biti jedan od načina koji će umiriti dijete za vrijeme posjete liječniku, cijepljenja ili potrebe za nekim drugim bolnim zahvatom (lijek u injekciji, vađenje krvi i drugo).
Kako pomoći djetetu da se vedro suoči s posjetom pedijatru, cijepljenjem, uzimanjem uzorka krvi ili nekom drugom intervencijom čest je problem s kojim se roditelji susreću. Postoje mala lukavstva, nazovimo ih trikovima, koja se mogu primijeniti da dijete lakše prihvati postupak koji ga plaši, a koji je često bolan.
Svaka mama prije ili kasnije suoči se s problemom: dijete odbija lijek, boji se odlaska liječniku, pruža otpor pri pregledu. Svaka situacija se jasno ne može izbjeći, neugodna iskustva se događaju, ali se zahvaljujući određenim postupcima neke neugodnosti mogu vedrije i lakše prevladati.
Uloga roditelja od velikog je značenja. Preko roditelja dijete ima percepciju stvarnog svijeta koji ga okružuje: ako je mama vedra i ima povjerenja u liječnika, i dijete će se osjetiti sigurno i mirno se suočiti s pregledom i eventualnim pretragama. Važno je kako se ponašati u određenim situacijama i kakav ste stav zauzeli. Neke oblike ponašanja treba izbjegavati i poslužiti se malim trikovima koji će sve učiniti jednostavnijim.
Posjet pedijatru
Najčešći razlog odlaska liječniku su redovne kontrole djetetovog zdravlja i napredovanja već od rođenja nadalje. Dijete se često boji susreta sa stranom osobom, iskazuje nemir, boji se stranog dodira. Kako mu pomoći i smiriti ga?
DOJENČE I MALO DIJETE (OD 0-18 MJESECI)
- Kada je dijete tako mlade dobi, osnovna je nazočnost roditelja i fizički dodir: u zagrljaju će se dijete osjećati sigurno i zaštićeno. Uz to majka ga može ohrabriti govoreći mu tihim i mirnim glasom.
- Fizički kontakt je od velikog značenja i važno je da je držanje roditelja što je moguće vedrije. Istina je da nazočnost majke smiruje, ali već i vrlo male bebe (što treba imati na umu) osjete napetost ako majčino lice odaje strah ili je zagrljaj majke grčevit, prejak. Čak i kada se boji, roditelj mora smoći snage i pokazati djetetu da se vedro suočava sa situacijom.
DOB MALOG DJETETA (18-30 MJESECI)
Kada je dijete malo veće, bliže dobi od dvije godine, roditelji moraju pribjeći drugoj taktici, kako bi mu pomogli da se osjeća što lagodnije.
- Djetetova sposobnost razumijevanja još je ograničena te stoga pojašnjenje o tome što će se dogoditi kod pregleda mora biti vrlo jednostavno i jasno. Dijete mora znati da ide k liječniku, pojasniti mu da shvati kako se radi o prijatelju koji ima svoje ime, a pregledat će mu trbuh, usta, uho, itd. Ako odlazi na pregled ortopedu, treba mu pojasniti da će mu liječnik pogledati samo noge.
- Djetetu treba reći da će ići ponovno na kontrolne preglede liječniku. No o tome ne treba unaprijed previše govoriti. Dovoljno je reć mu kada izađe iz kuće. I nikada, doista nikada dijete se ne smije plašiti posjetom liječniku, a nažalost to se dosta često čini, ponekad i nehotice. Za vrijeme pregleda naravno mama je uvijek uz dijete, a omiljena igračka ili duda moraju biti pri ruci.
- U ovoj dobi djeteta važno je da ne osjeti žurbu, dati mu vremena. Prije pregleda liječnik će porazgovarati s roditeljima, obratiti se djetetu, kako bi se osjetilo sigurnijim. Ako mama iskazuje povjerenje liječniku, i dijete se osjeti sigurnim i obično je spremno surađivati pri pregledu. Mama najbolje pozna djetetovu maštu i sva zbivanja može pojasniti na njemu prihvatljiv način. Dodir stetoskopa može biti malo hladan, ali ne boli i liječnik tako sluša otkucaje njegovog srca.
OD 30-36 MJESECI
- U ovoj dobi dijete razumije mnogo više. Priprema za posjet liječniku može početi čitanjem slikovnice primjerene dobi djeteta u kojoj glavni lik hrabro i bez straha odlazi liječniku.
- Da bi dijete steklo povjerenje i prihvatilo odlazak liječniku (koji uvijek u sebi ima malo tajnovitosti), korisno je “igrati se doktora”. U tu svrhu neka dobije na dar kutiju s neophodnim instrumentima: stetoskop, plastične injekcije, čekić za ispitivanje refleksa. Pregledavajući tako mamu, tatu, lutke i medvjediće dijete se upoznaje s liječničkim priborom, a ova vrsta igre mu je vrlo zabavna.
Cijepljenje i pretrage (vađenje krvi)
- Neugodna obveza tijekom ranog djetinjstva su obvezatna cijepljenja. Takav događaj, najčešće nakon druge godine, uplaši dijete. U najranijem životnom razdoblju ponekad je potrebno uzeti krv za pretrage ili bris ždrijela. Postupci nisu posebno bolni, ali su neugodni. Cijela se situacija pogoršava ako dijete čuje plač svog malog vršnjaka.
- Za one najmlađe, do kraja prve godine, sve treba obaviti tako da ih majka drži u naručju. Ugodna glazba u okolini pridonosi bolje ugođaju. Majka može ponuditi bebi dudu ili nakratko podojiti. Brojna istraživanja su pokazala da majčino mlijeko djeluje kao analgetik – smanjuje bol.
- Kada je dijete bliže dobi od dvije godine, može ga se zabaviti igračkama, glazbom i slikovnicom. I neke druge vrste zabave pravi su magnet za malene: pravljenje mjehura od sapunice vrlo je zabavna aktivnost, a cijeli taj pribor mama može ponijeti sa sobom.
- Roditelji moraju na djetetu primjereni način pojasniti situaciju potpuno iskreno, a nikako ga prevariti da ništa neće boljeti jer to nije istina. Ako dijete pita hoće li injekcija boljeti, mora doznati istinu bez uljepšavanja. No treba mu reći i to da će se sve učiniti tako da ga neće boljeti više od uboda komarca i da će nakon te neugodnosti slijediti i nešto zabavno. Naravno, obećanje treba ispuniti.
- Ako dijete iznimno burno reagira, može se u dogovoru s liječničkom lokalno na mjestu uboda prethodno koža premazati kremom koja anestezira kožu i čini ju manje osjetljivom na ubod.
U slučaju bolničkog liječenja
Svakako neugodan doživljaj za roditelje i dijete s kojim se treba suočiti čak i kada razlog i nije neka ozbiljna bolest, nego poremećaj koji se nije mogao riješiti drugačije. Često su u pitanju i jednostavne operacije kao vađenje mandula, operacije hernije i sl. Danas je boravak u bolnici znatno kraći nego nekada.
- Dijete mora znati što će se dogoditi i to mu treba pojasniti na jednostavan način i to neophodne činjenice koje ono može razumijeti. Svakako treba izbjegavati suvišna pojašnjenja koja dijete mogu zbuniti. Treba sakriti svaku zabrinutost koju roditelj pritom osjeća, a jasno mu se vidi na licu.
- Dijete će se uvijek rasplakati ako vidi suze na majčinom licu. Ako je majka prestrašena, dijete će to osjetiti, a to će utjecati na njegovo povjerenje prema liječniku. Treba pojasniti da će dobiti malu masku koja će otkloniti svaku bol, a nakon toga će biti puno zdravije.
- Uz neophodno pojašnjenje važno je da dijete zna da će nakon ozdravljenja biti mala proslava, pozvat će prijatelje i počastiti ih kolačima ili sladoledom, ili će ići na izlet. Naravno, svako obećanje treba ispuniti.
Neke fraze bolje je izbjegavati
Nažalost nije rijetko da se nestašnom djetetu kaže:”Ako ne budeš dobar, liječnik će ti dati injekciju”. Ovakve prijetnje doista nisu rijetke, a mogu biti vrlo štetne. Umjesto da dijete dolazi k liječniku kao prijatelju, ono u njemu vidi najgoru moguću prijetnju. Liječniku će u takvom slučaju biti vrlo teško zadobiti djetetovo povjerenje i pojasniti da “pikica” ni u kojem slučaju nije kazna, nego postupak koji će spriječiti bolest.
Treba poticati dijete da bude hrabro da savlada strah:”Nije to ništa, ništa ne boli, moraš biti hrabar”. Ne smije se podcijeniti djetetov osjećaj straha, ali ga treba ohrabriti i reći:”Injekcija će zaboljeti, ali bol brzo prođe”. Na taj način se pridonosi djetetovom samopoštovanju i osjeća se sigurnije.
Ako se dijete izrazito boji odlaska liječniku
Što učiniti ako i sama pomisao o odlasku liječniku dijete jako plaši i pregled je praćen i nemirom, koji je nemoguće obuzdati? Ponekad je već i sam pogled na ordinaciju dovoljan za plač, a dijete potpuno odbija suradnju. Evo što bi bilo uputno učiniti:
- Djetetov strah vjerojatno je posljedica neugodnog iskustva iz prošlosti. Ako je dijete u dobi da se može s njim razgovarati, i roditelj i liječnik trebaju nastojati da ono pojasni svoj strah i da zajedno nađu rješenje. Ako je djetetov strah doista velik, kao primjerice nakon cijepljenja ili bolničkog liječenja, trebat će za pregled puno više vremena, to zna svaki pedijatar.
- Kako bi se dijete smirilo i žestoki plač prestao, treba ga ostaviti u majčinom naručju sve dok to želi i nastojati malo pomalo da prihvati liječnikov dodir. U međuvremenu može malo proučavati stetoskop, čekić za reflekse, praznu čistu injekciju – sve što će biti uporabljeno tijekom pregleda ili se zabaviti igračkom.
- Liječnik će započeti pregled djeteta iako je odjeveno i u majčinom naručju. Roditelji sa svoje strane trebaju pokazati da imaju povjrenje u liječnika. Ako mama ostane vedrog raspoloženja, bez lamentiranja i djetetu da dovoljno vremena, dijete će malo pomalo surađivati.
- Nakon završetka svih aktivnosti u ordinaciji, dijete je zaslužilo i malu nagradu po svom izboru: manji dar, sladoled, igra u parku, DVD s omiljenim crtićem.
