Snalaženje u prometu danas je nezaobilazni dio naše opće kulture, naobrazbe i posredno uvjet za opstanak u suvremenom društvu. Stoga i djeca već u predškolskoj dobi moraju učiti svoju ulogu u prometu. Za to treba puno vremena i truda te neće biti dovoljno ako nekoliko tjedana prije polaska u školu dijete pokušavate naučiti osnovna prometna pravila.
Kako dijete doživljava promet
U starijoj predškolskoj dobi dijete se u prometu već pojavljuje samo, bez pratnje starije osobe (poneki šestogodišnjaci idu sami u vrtić ili ih roditelji same pošalju u prodavaonicu). Ako je dijete u pratnji odrasle osobe, ono je pasivno, ali se osjeća sigurnije. Kada se na ulici nađe samo, ovisno je o sebi te i aktivnije prati što se oko njega događa, ali je i prestrašenije. A upravo zbog svog straha može reagirati nepredvidljivo.
Preškolsko dijete je maleno visinom, dopire nam do struka te dobro vidi donji dio našeg tijela (ruke, torbe), samo dio prostora koji ga okružuje i nema pregled nad položajem u kojem se nalazi. Zato brzo gubi orijentaciju. U njegovom vidnom krugu su pretežno donji dijelovi automobila, posebno su mu upadljivi kotači i svjetla koja mu lako zaokupe pozornost. Isto tako, dijete može vrlo teško razlikovati smjer i vrstu zvukova automobila te se prema tome orijentira, što mi odrasli činimo.
- Brze izmjene u prometu vrlo lako mogu omesti dijete jer je njegova koncentracija u to doba još uvijek slaba i nestabilna.
- Dijete ima najbolji pregled nad dijelom pločnika kojim hoda: ono vidi pločnik, mlaku vode, jarak, odbačeni komadić stakla i sl. Sve je to blizu, dobro se vidi te lako privuče njegovu pozornost, tako da zaboravi na što treba paziti u prometu.
- U prometu je sve podešeno odraslom. Najbolji primjer za to je visina prometnih znakova koji su daleko iznad djetetovog vidnog polja. Djeca teško razumiju “jezik” znakova. Tako je primjerice na pitanje što znači znak na kojem su nacrtana djeca, jedan predškolac odgovorio – da se tu djeca mogu slobodno igrati.
- Kako bi se snalazila u prometu, djeca moraju naučiti razlikovati boje, a poznato je da se dijete s tim znanjem ne rađa, već ga usvaja tijekom predškolskog razdoblja.
- Djeca često imaju poteškoća sa snalaženjem u prostoru kad već i krenu u školu pa im je teško odrediti gdje je lijevo i desno, ispred i iza, ne zato što ih to nitko nije učio. Djeca još jednostavno nisu dovoljno zrela da bi usvojila spoznaje pa zato često griješe i u strani na koju gledaju kada prelaze ulicu.
- Odrasli u životu nakupe dosta iskustava koja im pomažu da se snađu u novim situacijama, a dijete ih nema. Zato često “nerazumno” reagira.
Kako naučiti dijete ponašanju u prometu
Mnogo puta je rečeno kako su roditelji predškolskom djetetu najvažniji učitelji. Dijete voli svoje roditelje, s njima se osjeća sigurno, divi im se, ponosno je na njih. Djeca uče oponašanjem, pa ćete ga najviše naučiti svojim primjerom. Dijete vas stalno promatra tijekom šetnje ili u vožnji, sluša vaše komentare koje možda ne razumije, ono usvaja vaše odnose i stavove. Stoga roditelji moraju unaprijed misliti, biti korak ispred djetetovih reakcija i neprestano imati na umu da ih dijete motri i da može poželjeti učiniti isto što i oni.
Zato je važno naglasiti da se u svakom trenutku dok šećete, odlazite u trgovinu, vozite u autu, morate ponašati u skladu s prometnim pravilima jer nije rijetkost da roditelj s djetetom pretrčava ulicu u opasnim situacijama, izvodi cijele vratolomije da malo skrati put, što dijete sve upija poput spužvice. Istodobno, kada pustite dijete da samo prijeđe ulicu, očekujete da se ponaša prema prometnim pravilima.
Dakle, svoje ćete dijete najbolje pripremiti za samostalan izlazak na ulicu ako se, kada ste zajedno s njim uključeni u promet, i sami ponašate prema prometnim pravilima. U protivnom, ako jedno radite, a drugo pričate, dijete može biti zbunjeno, ne znajući što je ustvari pravilno, a što nije, te neće moći usvajati ispravne stavove jer mu roditeljski autoritet usađuje pogreške. Tada, osim što je dijete samo u opasnosti, ugrožava i druge sudionike u prometu.
Najčešće roditeljske pogreške
U najboljoj namjeri da dijete što više osamostale, roditelji najčešće čine dvije pogreške.
1. Precijene djetetove mogućnosti
Dijete bez teškoća “recitira” prometna pravila, nabraja i tumači prometne znakove te vam se čini da bi se samo moglo uključiti u promet. No nemojte biti lakovjerni, već stalno provjeravajte koliko je dijete zrelo. Provjeravajte kako se ponaša kada je samo na ulici, no imajte na umu da se može drugačije ponašati kada je s vama, nego kada je samo.
2. Previše zaštićuju dijete
Neki roditelji vode djecu u grad samo kada je to neophodno, dozvoljavaju im boravak samo u vrtu, vode ga u školu čak do desete godine, ne tumače mu što je važno u prometu, već mu samo naređuju što mora napraviti kada se nađe na ulici i sl. Prije ili kasnije dijete će se naći u prilici da se samo mora snaći na prometnoj ulici, te ako ga nikad niste učili kako će se ponašati, veća je mogućnost stradanja.
Kako ćete pomoći svom djetetu
Od onog trenutka kada ste s djetetom na ulici trebate ga postupno i dosljedno navikavati na pravilno ponašanje u prometu i pružiti mu potrebne spoznaje.
- Ako je dijete tek prohodalo, možete ga naučiti kako je rub pločnika granica sigurnosti – nakon toga počinje cesta na kojoj se odvija promet i tu počinje opasnost. No ne pouzdajte se u to više nego što bi bili sigurni da se nalazite na rubu dubokog jezera. Držite ga za ručicu, ono u trenu može izmaći vašoj kontroli. Sve dok mu ne budete mogli u potpunosti vjerovati da će ostati na pločniku, dijete nikad ne ostavljajte samo.
- Malo dijete – pješaka upoznajte s onim što radite, npr. sada hodamo po pločniku, prelazimo cestu, čekamo zeleno svjetlo na semaforu i sl. i uvijek to radite na isti način.
- Djeci mlađoj od pet godina nemojte dozvoljavati da sama prelaze cestu. Njihovi su potezi nepredvidljivi, lako im je odvratiti ili privući pozornost, zaboravljivi su. Čak kada se i koncentriraju, teško razlikuju lijevu od desne strane, nisu u stanju ocijeniti koliko je udaljen automobil koji im se približava, kako se brzo kreće i je li parkiran, teško mogu čekati. Djeca mogu biti potpuno spremna učiti pravila ponašanja u prometu, no unatoč tome će ih zbuniti nenadana neispravnost semafora, odsustvo prometnika ili nenadano skretanje automobila. Zato je važno da dijete svoje iskustvo stječe uz vas. Treba početi od malena te postepeno djetetu prepustiti inicijativu. Neka dijete samo kaže kada treba prijeći cestu, propustiti tramvaj, neka prepoznaje položaje prometnika, svjetla na semaforu.
- Starijoj djeci nije dovoljno dati samo primjer, već im treba i objašnjenje o prometu, valja razgovarati i na svako pitanje dati im razumljiv odgovor. Djetetu treba biti jasno koliko je opasno iznenada skočiti ili pretrčati cestu, potrčati za loptom, igrati se na cesti. Ako je moguće, dobro je dijete upoznati s prometnikom i pokazati mu kako je on osoba kojoj se uvijek može obratiti za pomoć.
- Kada se dijete prvi puta samostalno uključi u promet, valja ga pratiti, ali tako da to on one primijeti. Kasnije ga upozorite na greške ili ga pohvalite.
- Prije polaska u školu dijete mora znati put do škole i natrag i opasnosti koje mu pritom prijete.
Pravila za roditelje
Odaberite kojim stalnim putem – sigurnijim, a ne kraćim – želite da dijete ide samo te potom naučite dijete:
- Na kojem mjestu treba prijeći ulicu – na obilježenom pješačkom prijelazu, kod semafora ili na neobilježenom dijelu ulice, ali dovoljno preglednom.
- Kada je treba prijeći – mora mu biti jasno da ulicu može prijeći samo kada je svjetlo zeleno ili kada prometnik stoji u određenom položaju. Odaberite znakove koji će djetetu pokazivati da je vozilo koje mu se približava preblizu (poput “ne prelazi ulicu ako je auto bliži od one crvene kuće”).
- Kako je treba prijeći – pogledati lijevo, pa desno, ili uvijek ravno, a ne dijagonalno. Ako postoji mogućnost da prolazi između parkiranih automobila, naučite ga da ne stane između njih, da ne izlazi izvan branika kada proviruje između automobila i provjerava promet.
- Što učiniti ako se na cesti pojavi neka prepreka, ako npr. zbog radova na cesti ne može prijeći ulicu. Naučite ga da nastavi putem do najbližeg mogućeg prijelaza ili zamoli nekog starijeg da mu pomogne.
Pomoć nepoznatih
Naučite dijete da slobodno zatraži pomoć od starije osobe kada prelazi cestu jerje potrebno da odmalena gradi povjerenje u ljude i da bez straha komunicira, no ipak valja biti oprezan. Djeci treba objasniti da ne odlazi s nepoznatim ljudima, ne sjeda niti u jedan auto s nepoznatima, od njih ništa ne prima, te da, ako netko postane agresivan, bježi i zove upomoć.
Vožnja biciklom
Djeca vožnju biciklom i triciklom shvaćaju kao igru. Vožnja na triciklu i malom biciklu vrlo je opasna na ulici, čak i na onima bez prometa. Naučite dijete da svoj bicikl do parka gura pločnikom. Stavite mu jasno do znanja da mu ga nećete dati ako bude vozio ulicom.
3 najvažnija pravila
- Ako dijete učite prometna pravila, morate ih se i sami pridržavati.
- Dijete učite da bude pješak, a ne vozač.
- Uvijek imajte na umu da sigurnost vašeg djeteta najviše ovisi o vama.
Vježbe za dijete
- Put do škole, vrtića, prodavaonice i sl. prijeđite nekoliko puta zajedno.
- Provjeravajte ga kroz igru – kada vam se čini da je dijete naučilo put, potaknite ga da vas njime ono povede.
- Zatim mu možete dozvoliti da pođe samo, ali s udaljenosti s koje ćete ga moći kontrolirrati glasom i pogledom.
- Nakon toga mu možete dozvoliti da samo prevali lakšu polovinu puta te da vas tamo pričeka.
- Postepeno na taj način učite da svlada i ostale puteve i situacije.
- Nastavite s takvom vježbom sve dok niste sigurni u svoje dijete, odnosno da je vjerojatnost da ga nešto pogazi ista koliko i da pogazi vas.
Ne brinite se ako vježbe duže potraju. Nije važno za koje vrijeme će dijete savladati put do vrtića ili škole, važna je njegova sigurnost.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
