Autoimuna bolest, dijabetes tip 1, sve je učestaliji među djecom. Štoviše, u Hrvatskoj, više od 75
posto novooboljelih upravo su djeca. Najmlađe dijete s ovom dijagnozom imalo je (u trenutku kada je
dijabetes otkriven), manje od godinu dana. Do prije samo nekoliko desetljeća u Hrvatskoj je na
godinu bilo oko sedamdesetero novooboljele djece s ovim tipom dijabetesa. Posljednjih nekoliko
godina broj novooboljele djece s ovom dijagnozom svake je godine iznad stotinu.
Do dijabetesa tip 1 dolazi kada gušterača ne može proizvesti inzulin i suprotno onome što mnogi
misle – to ne znači da je dijete jelo puno slatkiša pa je zato oboljelo. Zašto gušterača prestane
proizvoditi inzulin – ne zna se, a kod ovog tipa dijabetesa uglavnom nema slučajeva dijabetesa u
obitelji. No zna se da je broj oboljele djece u posljednjih nekoliko desetljeća višestruko porastao.
Dijabetes koji nije reguliran ima svoje simptome. Liječnici koji se bave upravo dijabetesom kod djece
navode više simptoma na koje roditelji trebaju obratiti pažnju: stalno izražena žeđ, povećan apetit,
gubljenje na težini, učestalo mokrenje, a kod djece koja su se odviknula od pelena može se ponovno
javiti učestalo mokrenje u krevet, umor, razdražljivost, bolovi u trbuhu.
Život s dijabetesom nije lagan, no oni koji ga imaju kažu da nije niti tragičan kako mnogi misle.
Oboljeli ističu, da suprotno mišljenju mnogih, oni smiju jesti sve vrste namirnica, čak i slatkiše, no
moraju paziti na količinu i sukladno tome regulirati količinu inzulina. Uloga roditelja veoma je važna
kod male djece, zato roditelji zajedno s djetetom, odmah po dijagnozi prolaze školu dijabetesa u kojoj
ih liječnici iscrpno educiraju kako živjeti s dijabetesom i kako čim prije dijete osamostaliti po pitanju
mjerenja šećera u krvi i samostalnog uzimanja inzulina. Od davanja inzulinskih injekcija,
prepoznavanja simptoma niske razine glukoze, što učiniti ako dođe do dijabetičke acidoze, kako se
mjeri razina glukoze (šećera) u krvi i sve druge važne informacije. Važno je da dijete čim prije nauči
samostalno pratiti razinu šećera u krvi i kako si davati injekcije inzulina. Većina djece mora uzimati
inzulin i često tokom dana mjeriti razinu šećera u krvi. Danas postoje posebne inzulinske pumpice
koje su cijeli dan spojene na dijete i same reguliraju količinu inzulina. One zapravo simuliraju rad
gušterače i uvelike olakšavaju život djeci koja imaju dijabetes. Ipak, da bi koristili inzulinsku pumpicu,
dijabetes mora biti jako dobro reguliran. Za djecu koja imaju dijabetes tip 1, iznimno je važna i
tjelesna aktivnost jer ona pomaže u regulaciji razine šećera u krvi.
U Hrvatskoj postoji više Udruga oboljelih od dijabetesa. One su veoma dobro organizirane i pružaju
veliku informacijsku, edukacijsku i emotivnu podršku oboljelima i njhovim obiteljima. A upravo je
podrška najvažnija kako bi se oni kojima je dijabetes tek dijagnosticiran iz prve ruke uvjerili – da se
i s dijabetesom može kvalitetno živjeti.
Marina Barišić
