Kada se govori o depresiji, ona se uvijek povezuje sa odraslim osobama a i u tom slučaju
depresija se karakterizira kao tuga i bezvoljnost. Depresija je opće stanje duha, ona je
poremećaj živčanog sustava, ona obuhvaća svako polje ljudskog života i kada se misli da je
netko neugodna i živčana osoba, možda mu treba pomoć.
Najmanje se govori i zna o depresiji kod djece. Postoji podatak da je kod sto djece ispod
dvanaest godina dvoje depresivno do te mjere da im je prijeko potrebna psihijatrijska pomoć,
dok četvero pokazuje znakove mogućeg oboljenja. Ako se ne liječi, depresija se pogoršava
kako dijete raste, dovodi do sve slabijeg uspjeha u školi, društvene izoliranosti i pokušaja
samoubojstva. Depresija se nerijetko javlja sa nekim drugim poremećajima poput
uznemirenosti ili dijabetesa. Mnogobrojni su faktori rizika od čega ćemo nabrojati glavne.
Gubitak roditelja, prijateljstva ili neke druge bliske osobe su uvijek na prvom mjestu za
ostavljanje najdubljeg traga. Stres naš svagdanji, pogotovo kad se radi o još neodrasloj osobi.
Stres prouzrokovan obiteljskim neskladom, zlostavljanjem, pritiskom učenja i sl. Poremećaji
učenja i ometanje drugih su isto jedan od faktora. No, nešto što se ne može izbjeći je
postojanje obiteljske povijesti vezane uz depresiju.
Često se simptomi depresije kod djece ne prepoznaju, zanemaruju ili smatraju normalnim
procesom odrastanja.
Simptomi:
- Glavobolja, bol u mišićima i trbuhu, umor
- ,,Markiranje” i loš školski uspijeh
- Planiranje pokušaja bijega iz škole ili kuće
- Ispadi vikanja, plakanja, nervoze i sl.
- Teško podnosi frustracije
- Nezaintersiranost za prijateljske odnose
- Poremećeni obrasci spavanja i prehrane
- Društvena izoliranost
- Povećana osjetljivost na odbijanje ili neuspjeh
- Porast ljutnje i neprijateljstva
- Bezobzirnost u ponašanju
- Odbijanje ili preuzimanje krivnje
- Poteškoće u vezama sa drugim ljudima
Liječenje se odvija na više frontova. Moguće je liječenje antidepresivima, no dokazano je da kod djece
i adolescenata koji pate od umjerene depresije pomaže savjetovanje o promjenama mišljenja i ponašanja.
Potpora je možda i najvažniji čimbenik u ovakvim situacijama i treba ju pomno planirati. To se odnosi
i na roditelje i na učitelje. Identifikacija je važan početak reakcije i budući da djeca ne znaju da
se kod njih razvija bolest, potrebno je podići svijest školskog osoblja, roditelja i samog djeteta.
Stavovi svih ljudi involviranih u proces savjetovanja oboljelom trebali bi biti:
- Komuniciranje vještina
- Kreativnost u mišljenju
- Aktivno slušanje
- Detaljno preispitivanje
- Olakšavanje spoznaje da svatko može pogriješiti, te da se na taj način izvlači pouka
- Motiviranje u svrhu postizanja ciljeva
- Staloženost u prihvaćanju razilaženja u mišljenju
Dakle, ključna riječ za prevenciju i pomoć kod depresije kod djece jest USMJERAVANJE.
To je partnerska suradnja jednakih. Surađuje se u cilju da se postignu zajednički ciljevi.
Radi se na pozitivnim stavovima, povećanju samostalnosti, sposobnosti i odgovornosti.
Odgojiteljica: Lana Ivanković
