Na našim radionicama smo počeli učiti o origamiju.
Budući da puno roditelja i djece ne zna što je točno to, evo nekoliko koliko riječi o origamiju.
Definicija origamija objašnjava da je to vještina, umijeće i/ili umjetnost oblikovanja papira samo presavijanjem. Origami se mogao razviti tek nastankom papira, iako se danas podrijetlo origamija zapravo traži u oblikovanju tkanine. Papir je nastao 105. g. i to je precizan datum koji se odnosi na otvaranje prve manufakture za izradu papira u Pekingu. Otvorio ju je Cai Lun, eunuh na dvoru cara Hedija iz dinastije Han.
Iako je papir u Kini postojao još mnogo prije, pretpostavlja se od 2. st. pr. n. e., otvaranje manufakture smatra se službenim datumom njegova nastanka. Origami je tehnički mogao postojati još i prije toga, jer se oblikovanje papira kakvo nam je danas poznato zapravo razvilo iz kineske tradicije zamatanja darova, koji su se u ono vrijeme umatali u tkanine. Danas neke nerazvijene oblike takvoga pradavnog origamija možemo vidjeti u nošnjama na falde u selima iz zagrebačke okolice.
U 9. st. budistički su svećenici u Japan prenijeli budhizam, kinesko pismo i, između ostalog, papir.
Vrlo brzo, u tom razdoblju, na japanskom dvoru počinje se razvijati origami kao zabava dvorskih dama.
Papir se proizvodi ručno i zato je neizmjerno skup. Origami figurice iz tog razloga postaju zanimljive kao dar
u hramovima (1 000 ždralova), kao ukras na vjenčanjima (leptiri) ili kao dio posmrtne ceremonije.
U to su vrijeme u Europi već odavno zaboravljeni papirusi koji su bili sredstvo komunikacije Rimskoga Carstva
tako da se cijela Europa za pisanje koristi izuzetno skupim pergamentom. Pergament, međutim, ni u kom obliku
nije pogodan za oblikovanje. Europa će za svoj origami morati sačekati 13. st. kada će Mauri donijeti papir
u današnju Španjolsku. Nakon ujedinjenja Granade i Andaluzije, neposredno prije otkrića Amerike,
progon muslimana s Pirinejskog poluotoka oslobodit će europski oblik oblikovanja papira – papirofleksiju
i iz dotadašnjih strogo geometrijskih oblika razvit će se figurativni oblici.
Gotovo tisuću godina poznavanja origamija proizvelo je približno dvjestotinjak modela koji su bili dio japanske tradicije.
Akira Yoshizawa 1930-ih preuzeo je na sebe zadatak da popularizira origami po svijetu.
Njegov trud isplatio se i rezultirao eksplozijom oblika koja je još uvijek u punom plamenu.
On sam zaslužan je za kreiranje više od 50 000 origami modela te je utjecao na nebrojeno mnogo
entuzijasta koji nastavljaju njegov rad.
Iako je origami umjetnost koja svojim ograničenjima (jedan komad papira pravilnog oblika, bez rezanja
i bez lijepljenja) impresionira svojim mogućnostima, origami je popularno shvaćen kao dječja igra.
Eksperimenti i istraživanja pokazali su da oblikovanje papira origamijem najviše potiče korištenje i razvoj
logičke strane mozga, preciznije, dijelova koji su odgovorni za snalaženje u prostoru.
Vježbom se djecu usmjerava na preciznost u radu, a završni model poticaj je za strpljivost i inspiracija
za daljnje savijanje. Pedagoška strana origamija danas se potpuno odvojila od umjetničkog origamija,
koji je isto tako potpuno izdvojen od tehničkog origamija.
Svaka od tih grana danas u svijetu organizira svoje tematske konvencije.
Znanstveni/tehnički/industrijski origami već je dao nebrojene rezultate u svemirskoj tehnologiji
(otvaranje solarnih panela na satelitima), u automobilskoj industriji (napuhavanje zračnog jastuka),
biologiji (lišće i latice prije nego se rastvore složeni su po načelima origamija).
Origami se danas primjenjuje u robotici, kardiovaskularnoj kirurgiji, optici i mnogim drugim područjima.
Iako origami ima dugu povijest koja se proteže milenijima njegov najveći razvoj dogodio se u proteklih sto godina.
A to je tek početak.
Origamist: Krešimir Rajki
