Kada njihovo dijete prestane koristiti pelene, roditelji se ponekad izbezume. Jer bez pelena se mala i velika nužda više ne mogu obaviti onako “usput”. Pročitajte što vas očekuje, ovisno o tome kojem tipu vaše dijete pripada.
Oklijevalo
Mora? Ne mora? Kod oklijevala se to nikad ne može sa sigurnošću znati. Vjerojatno ni on sam to ne zna. Kada u redu u trgovini malo oklijevalo odjednom počne drečati:”Moram na zahod”, mama odmah ide u potragu za zahodom. U zahodu najprije obriše ono što vjerojatno još od prošle subote nitko nije temeljito počistio, spušta zahodsku dasku, skida dijete i drži ga iznad daske jer se njemu, unatoč majčinim naporima da je očisti, gadi sjesti na nju. Oklijevalo se potom nekoliko minuta koncentrira na probavni trakt i mokraćne puteve, pri čemu mu se od naprezanja zacrveni cijela glava, no zatim zaključi da zapravo i ne mora na zahod.
Zadivljeni promatrač
Njemu nikad dosta divljenja. Za vrijeme sjedenja i nakon uspješno obavljenog posla, promatrač se ne može nadiviti rezultatu svojih napora. Na zahodu rijetko sjedi uspravno, a glava mu je uglavnom među nogama, kako mu ništa ne bi promaklo. Zadivljeni promatrač svoju sklonost prema sanitarnim čvorovima dokazuje još puno prije no što i sam prestane korisiti pelene: čim prohoda, on će uporno slijediti svakog posjetitelja zahoda do same zahodske školjke. U trenucima kada ga nitko ne promatra, rado će u školjku potopiti predmete koji će znatno otežati uredno ispiranje, što zadivljenog promatrača uvijek uveseljava.
Anarhist
On to radi gdje god stigne. Kod susjeda na terasi. U bratovu kutiju s kockama. U pješčanik. Na igralištu ispred tobogana. Anarhist ne daje nikakvo upozorenje i ništa ne najavljuje, već jednostavno spušta hlače (uglavnom) i obavlja posao. Nakon toga nastavlja se igrati u pijesku, spuštati se niz tobogan ili se igrati s kockicama, kao da se ništa nije dogodilo. Anarhist nema nikakvu savjest o tome da je nešto krivo napravio, pitanja o motivima odbacuje slijeganjem ramenima ili odgovorom “treba pi-pi”.
Komentator
On stalno priča o tome. Bez obzira mora li on sam na zahod ili netko drugi. “Teta kakala?”, zainteresirano će upitati stariju gospođu koja upravo izlazi iz zahoda u restoranu. “Mora kakati!”, najavljuje iz svega glasa i pritom nema nikakvog obzira prema osjećajima drugih. Međutim, među djecom koja više ne koriste pelene, često nailazimo na mješavinu zadivljenog promatrača i komentatora. Glave nagnute duboko nad školjkom, on opisuje sve što se tu događa. Tko se pritom nađe u njegovoj blizini, odmah će znati jesu li njegovi napori urodili “velikom kobasom”, “samo s nekoliko kapi” ili “s puno malih kobasica”.
Poricatelj
On bi bio najsretniji kada uopće ne bi trebao na zahod. Redovita oprezna roditeljska pitanja o njegovoj možebitnoj hitnoj potrebi obavljanja nužde, on odbacuje snažnim odmahivanjem glavom i stisnutim usanama. Ako nepopustljivi roditelji i nakon nekoliko sati nastave inzistirati na potrebi odlaska na zahod, poricatelj će pobjeći što brže može, sakriti se ispod kreveta i početi se tako glasno derati, da će roditelji pri sljedećem susretu sa susjedima biti izloženi nepovjerljivim pogledima. Kada jedan od roditelja napokon uspije uhvatiti malog poricatelja, on će se baciti pred školjku i početi tako jako mahati rukama i nogama, da mu nikako nećete moći skinuti hlače – i upiškiti se. Nakon toga će izgledati nekako olakšano i roditelje umiriti:”Napravio pi-pi”.
Uživatelj
Kao što i samo ime govori, može uživati i šutjeti. On satima sjedi na kahlici ili zahodskoj školjci, a crveni rub na guzi mu pritom nimalo ne smeta jer njega zaokupljaju važne stvari. On pjeva, crta po pločicama, na miru jede svoje gumene bombone, bruji kao kamion, slaže figurice iz kinder-jaja ili lista katalog s igračkama. Iz iskustva je poznato da su uživatelji u pravilu muževni tipovi, koji i u odrasloj dobi često zadržavaju naviku dugotrajnog sjedenja na zahodu.
Umišljenko
On svoju kahlicu, bila puna ili prazna, cijeli dan nosi po stanu i značajnom gestom najavljuje svako pomicanje crijeva, svaki i najmanji pritisak na mjehur. Najsretniji je kad ima publiku. Cijeli dječji rođendan može provesti na zahodu jer se ne može suzdržati, a da mamu djeteta koje slavi rođendan uvijek iznova ne uvjerava da mu se opet piški. Umišljenko ne može ući ni u jednu pizzeriju, a da konobara već prije prvog zalogaja pizze ne upita:”Mogu li kod vas ići na zahod?”. Umišljenka ćete prepoznati već vrlo rano: on već na stolu na prematanje uzbuđeno maše pelenom, punom ili praznom, a prva riječ koju izgovori nije “mama”, već “aa”.
Igrač
O njemu bi bilo najbolje uljudno šutjeti. Radi potpunosti recimo samo ovoliko: on se svugdje igra sa svačim. Njegove ćete roditelje prepoznati po tome što nikada ne napuštaju kuću bez rezervnog paketa vlažnih maramica.
Pripremila: Jasna Nickl
