Mama priča jednim, a tata drugim jezikom? Što očekivati u razvoju govora kod djece koja odrastaju
u dvojezičnoj okolini? Prvih šest godina najvažnije su za razvoj jezičnih kompetencija svakog čovjeka.
Od sedme godine postupnu slabi djetetova sposobnost da lako usvaja strane jezike. Ipak, postoji
nekoliko pravila kojih bi se roditelji koji imaju različite materinje jezike trebali pridržavati. Prvo i
najvažnije – ako svaki roditelj s djetetom uvijek mora razgovarati na svom jeziku. Da je to važno,
potvrđuje nam i Melita, mama dvojice dječaka: „Ispostavilo se da je to i logično i prirodno u našem
svakodnevnom životu pa smo se te preporuke i držali. Ukratko, mama priča uvijek hrvatski (ionako ne
znam baš mađarski!!! Tata priča uvijek direktno s djecom mađarski (iako bi mogao na hrvatskom), a
u grupnim razgovorima može biti i hrvatskog. Osoba koja često čuva djecu također priča s njima samo
mađarski. Vrtićka grupa je dvojezična – upotrebljavaju se oba jezika u razgovorima, pjesme, plesovi,
igre su primarno na mađarskom…. Tete s našom djecom pričaju mađarski. Neke bliske osobe pričaju s
djecom i mađarski i hrvatski (to ih ne buni). Dodatno, uz sve šta naša djeca imaju na hrvatskom (u
Zagrebu smo) – sama okolina, druga djeca, knjige, crtići, imaju na raspolaganju također i priličnu
količinu slikovnica na mađarskom, televiziju na mađarskom…“.
Ako se ne roditelji ne drže ovog pravila do djetetove šeste godine, ono može biti zbunjeno i potpuno
pomiješati dva jezika. Ipak, važno je znati, napominju stručnjaci za razvoj govora, da sva djeca koja
odrastaju u dvojezičnoj obitelji/okolini oko treće, četvrte godine prolaze periode mješanja oba jezika i
posuđivanja riječi iz npr. mađarskog dok govore nešto na hrvatskom jeziku.
Još jedno pravilo jest da roditelji na jeziku s kojim su odabrali razgovarati s djecom moraju pričati
tečno, paziti na gramatiku, koristiti bogat vokabular.
Stručnjaci napominju još nešto. Dvojezičnost je u redu ako dijete ima uredan razvoj, no ako ima
govorno jezične poteškoće s uvođenjem drugog jezika treba pričekati do navršene treće godine,
savjetuju. Sporiji govorni razvoj kod dvojezične djece u pravilu je uobičajen, a očekuje se, kažu
stručnjaci, da se do sedme godine govor uravnoteži. Melita kod svoje djece ipak nije primjetila sporiji
razvoj govora: „Nasreću oboje djece jer vrlo dobro i rano progovorilo i nastavilo razvijati govor na oba
jezika pa se nisam dodatno trebala raspitivati o toj temi. U šali sam jednom prokomentirala da izgleda
da ta višejezičnost “lupi” djecu da ili progovore 6 mjeseci ranije od prosjeka ili 6 mjeseci kasnije.
Znam primjere za oboje. Općenito mi je pedijatrica rekla da se uvrježena očekivanja i načini provjere
govora razlikuju za višejezičnu i jednojezičnu djecu. Naime za višejezičnu je generalno stav da su
granice od do puno, puno šire.“.
Roditeljima koji razmišljaju o tome trebaju li iskoristiti svoju višejezičnost Melita savjetuje: „Opće je
poznato da je poznavanje više od jednog jezika za malu djecu vrlo dobro za njihov općeniti razvoj i
kompetencije, da lakše usvajaju i ostale jezike i sl. Dodatno, mislim da je prekrasno kako djeca od
malena uče i prihvaćaju pojednine razlike u kulturama, iako one nisu velike.Moj savjet bi bio – ako
imate priliku, volju, želju, razlog – samo napred s višejezičnosti! Rezultati truda se vide već od prvih
djetetovih riječi.“.
Mnoge zanima može li čovjek imati dva materinja jezika i kako odrediti koji je jezik materinji.
Stručnjaci kažu da da je materinji jezik onaj na kojemu na kojem mislimo, sanjamo i računamo. No,
ako roditelji koji pričaju različitim jezicima, jednako posvećuju pažnju i vrijeme djeci, ono će odrasti sa
dva jezika i može imati dva materinja jezika. A to je uvijek veliko bogatstvo.
Marina Barišić
