Kako djeca rastu, postaju sve svjesnija svijeta oko sebe,mijenjaju se interesi, javlja se zanimanje za događaje o kojima čuju i vide u svojoj okolini pa i medijima. Neizbježno je da počnu postavljati i pitanja o tome što vide i čuju, a roditelji se ponekad nađu i u čudu kako odgovoriti. Što je rat, jesu li ovi ljudi zločesti, zašto ovi ljudi u parizu plaču, čega se boje… Pitanja naravno mnogo, a roditelji brinu, trebaju li priču i odgovor ublažiti, uljepšavati ili reći istinu? Psihologica Hana Hrpka, predsjednica Hrabrog telefona kaže da mala djeca ne bi trebala biti izložena vijestima. Ipak, ako se to dogodi savjetuje:
„Ako primijetite da je dijete uznemireno zbog vijesti koje je čulo ili vidjelo, razgovarajte s njim, potaknite ga da vam kaže kako se osjeća i pokušajte ga umiriti. To ne znači da negirate sve što je dijete vidjelo i čulo jer ćete mu time poslati poruku da ne može vjerovati stvarima koje sam doživi. Umjesto toga radije njemu primjerenim jezikom objasnite, primjerice „Ovdje se rat ne događa, mama i tata su na sigurnom i pobrinut će se za tebe.“ Bilo da se radi o vijestima ili nekom drugom događaju koji kod djeteta izaziva strah, važno je da dijete dobije poruku da mu možete i želite pružiti brigu, zaštitu i sigurnost. Ponekad u nekim situacijama mogu se vijesti „iskoristiti“ za uključivanje djeteta u svijet i stvarnost oko nas, pa zajedno s djetetom možete skupiti npr.igračke koje ćete odnijeti u crveni križ za djecu iz poplavljenih područja ili djecu izbjeglice.“
Tina, majka sada petnaestogodišnje djevojke uvijek pazila kakvim će sadržajima dijete biti okruženo:
„Kad je bila mala sam općenito pazila kakav program i što gleda. Uglavnom se to svodilo na animirane filmove. Vijesti je zapravo gledala uvijek i isključivo u mom društvu, a onda bi me pitala zašto me to zanima i što gledamo pa bi na taj način zajednički pogledale i prokomentirale.“.
Nema točno određene granice kada je u redu da djeca počnu gledati vijesti, to ovisi o zrelosti samog djeteta. Ipak, djeca predškolskog uzrasta ne bi trebala gledati vijesti, posebno nasilnog sadržaja jer oni još ne mogu shvatiti i razumijeti u potpunosti ono što vide, kaže nam Hana:
„Njihova mašta buja u ovom periodu te im je teško razlikovati maštu od stvarnosti, kao i razumjeti primjerice da se rat odvija na drugom kontinentu. Djeca školskog uzrasta mogu pokazivati interes prema temama koje se pojavljuju u vijestima na što je dobro adekvatno reagirati davanjem odgovora primjerenih njihovoj dobi. Preporuča se da roditelji gledaju vijesti s djecom te tako prate reakcije djece na uznemirujuće vijesti, pitaju za njihovo viđenje određene situacije i raspravljaju o njoj te budu spremni na umirivanje djeteta ako vide da ga je određena vijest pogodila.“.
S obzirom da joj je Tina novinarka, njezina djevojčica je oduvijek imala interes za vijesti:
„Strašno je zainteresirana za vijesti i aktualna događanja u društvu oko nas. A ko je nešto zanima, pratit će to s posebnom pozornošću. Iz perspektive mene u toj dobi, zapravo sam prilično iznenađena interesom koji pokazuje za vijesti.“.
A to je dobro za razvoj građanske svijesti i za izbjegavanje letargije i pasivnog stava „tu se ionako ništa ne može promijeniti“. S obzirom da je Tina, radeći i sama kao novinarka svjesna da sve što čujemo u medijima nije uvijek apsolutna, a često niti objektivna slika događaja, bilo joj je iznimno važno da kod svoje kćeri razvije sposobnost kritičkog razmišljanja:
„ Kad je bila manja vijesti sam joj tumačila kao informacije o događanjima u svijetu u kojem živimo iz perspektive novinara koji ih radi. Pokušala sam joj objasniti da je sve što gledamo na televiziji netko pripremio, i da nam pričaju onako kako su oni doživjeli da se to dogodilo, no to ne mora nužno značiti da je to bilo baš skroz tako. Trudila sam se na taj način razviti kritički odmak od svega što vidi ili pročita. I uvijek bi se trudila pitati je što misli o viđenom, pa o tome s njom razgovarati. Sudeći po njezinim razmišljanjima danas kada je tinejdžerica čini mi se da sam u tome i uspjela.“.
A to je upravo ono najvažnije. Odgojiti ljudi koji postavljaju pitanja, kritički promatraju ljude i događaje oko nas – kako bi jednoga dana bili aktivni članovi zajednice koji donose pozitivne promjene za društvo.
Marina Barišić
