Približavanjem Božića u svakog od nas uvuku se sjetna raspoloženja, pomiješana komadićima lijepih i ružnih sjećanja na sve ranije Božiće, na vrijeme proteklo između njih, a najdublja sjećanja vezuju nas s djetinjstvom i s obitelji. Prebirući po uspomenama, kad zaronite u svoja sjećanja, otkrit ćete da je svaki blagdan mirisao po nečem drugom: Uskrs po šunki i narcisama, Duhovi po savijači od trešanja, ali najzamamniji i najmirisniji su blagdanski dani oko Božića. Mnogo prije samog Božića i Nove godine miriše po cimetu, jabukama, čkoladi. No miris kojem se najviše veselimo i kojeg se najviše sjećamo je miris božićnog drvca koji ispunjava sobu.
Glavni je ukras božićne svečanosti danas ipak bor, bogato okićeno crnogorično drvce, koje je nezamjenjiv simbol blagdana. Zato danas nema doma koji za Božić ne kiti bor (makar i najmanji), i na taj način čini atmosferu u domu svečanijom i ugodnijom. Posebno se boru vesele djeca i to im je jedna od najboljih prigoda kada mogu osjetiti svu slast i ljepotu obitelji i zajedništva. Danas je bor prihvaćen i uobičajen u cijelom svijetu, iako je zaravo jedan od najmlađih božićnih običaja. Tek je u prošlom stoljeću, taj ranije isključivo njemački običaj, prihvaćen i u drugim zemljama svijeta. Povjesničari smatraju da je prava postojbina tog običaja Stasbourg, gdje se od VII. stoljeća bor kitio papirnatim ružama i jabukama, pretvarajući tako obično crnogorično stablo u rajsko drvo koje, nakon što ga je Isus oslobodio prokletstva, opet smio rađati plodove.
U domovima svatko ukrašava drvce po svojem ukusu, netko obnavlja uspomene raspoređujući iste, možda obiteljske, stare ukrase, drugi će uživati uvijek u nečem novom. Netko će odabrati sve u narodnom stilu s licitarima i ukrasima od slame, a drugi vole sve u istoj boji, pa će drvce okititi u bijeloj, plavoj, crvenoj… Kome je do veselja, zatrpat će bor svim oblicima i bojama od vrha pa sve do šarenih vijenaca. Kićenje bora, kao i sve ostalo, danas podliježe modi, a bogati i skupi nakit nerijetko je stvar prestiža. Ali u mnogim se zemljama, pa i kod nas, tom običaju opet vraća iskonsko značenje, a luksuzne i skupe ukrase sve više zamjenuju prirodni, tradicionalni – malene crvene jabuke “božićnice”, orasi, medenjaci, licitarska srca, slamnate zvijezde, bomboni, vrpce i ružice od raznobojnog papira ili starinski ukrasi poput pravih malih remek-djela od puhanog stakla. Običaj je da se na vrh postavlja ukras u obliku zvijezde repatice kakva je osvjetljavala nebo na dan Isusova rođenja. To je simbol svjetlosti kao pobjede dobra nad zlim, znak dobre vijesti.
Ideje za kićenje drvca
Ima mnogo načina kako božićno drvce može i bez kupljenih blještavih kuglica od stakla ili plastike i sjajnih zlatnih i srebrnih traka biti jednako raskošno, profinjeno i privlačno. Okušajte se i vi u tradicionalnom ili nekom drugom, originalnom načinu urešavanja. Najbolji izbor ukrasa nudi nam priroda. Šume i livade pune su plodova zanimljivih oblika, veličina, boja, od kojih uz malo mašte, ljepila, boje, ukrasne vrpce možete napraviti jednostavne ukrase.
- Prikupite što više raznih češera dok šećete šumom. Pričvrstite ih na drvce i upotpunite sa što više sitnih, jednobojnih, bijelih lampica. Takvo će drvce danju odisati pravom šumom, a noću će na njemu sjati sitne zvjezdice.
- Prikupljene čestitke obojite u zlatnu boju, nadopunite isto tako obojenim orasima, ili još nekim plodovima, i upotpunite zlatnim vrpcama.
- Drvce možete uresiti ranije pripremljenim sušenim ploškama jabuke, naranče, mandarine, limuna, pitomog šipka… Tako sušene ploške možete i sami pripremiti, tako da tanko narezane ploške stavite na novinski papir i sušite na radijatoru.
- Čak i gotovi, kupljeni medenjaci (u obliku zvijezda) s bijelim šećernim preljevom mogu biti lijep ukras uz malo bijele i srebrne vrpce.
- Ako možete nabaviti slamu, i sami možete izraditi ukrase od slame, koji djeluju profinjeno i nenametljivo.
- Dječje lizalice sa štapićem, umočene u obični prozirni celofan i urešene mašnicama, pravo su otkriće na drvcu, posebice ako u kući ima mnogo djece.
- Sitne igračkice (poput onih iz kinder jaja, koje su spremljene u kutije), također umotane u šarene omotne papire i urešene vrpcama, djeci će biti poticaj za ponovne igre s njima, kada se drvce raskiti.
- Okitite drvce manjim plišanim igračkama uz dodatak ukrasnih vrpci. Ako imate djece, to već imate u kući, a u te dane bit će i manje pospremanja.
- Okitite drvce pomalo neuobičajeno – otvorenim šarenim mini-papirnatim suncobranima (kojima se urešavaju pića i deserti) i papirnatim ružicama koje može izraditi i dijete, a na kraju obavijte tanjim šarenim papirnatim spiralnim vrpcama.
Kako izabrati božićno drvce
Uzbuđenje oko božićnog drvca započinje već kod kupnje. Koje i kakvo izabrati, na što treba paziti, kako ga sačuvati da što dulje traje. Koju vrstu crnogoričnog drvca izabrati (najčešće se kupuju jele, smreke ili crvene omorike) nije samo pitanje sklonosti ili ukusa, već dobrim dijelom i cijene. Traženije, ljepše, rjeđe vrste poput srebrne i plave omorike, koje su dugotrajnije i manje im otpadaju iglice, svakako će i više koštati. Evo nekoliko savjeta:
- Lako možete razlikovati jelu i smreku, prvo po iglicama – u jele su iglice češljasto raspoređene na izbojku i plosnate su, s gornje strane tamnozelene, a s donje imaju dvije bjelkaste pruge. Postoji još jedna lako vidljiva razlika između jele i smreke, a to je položaj češera. Kod smreke češeri vise prema dolje, a kod jele su okrenuti prema gore i sjede na granama poput svijeća.
- U nabavu božićnog drvca ne treba žuriti, a najranije treba krenuti desetak dana prije Božića, kako bi ostalo svježe i bez otpalih iglica.
- Prigodom odabira provjerite je li smola na odrezanom kraju drvca još ljepljiva, što je znak da je drvce odrezano nedugo prije, ili je smola već očvrsla, jer takvo drvce treba zaobići (odrezano je mnogo ranije i ranije će otpasti iglice).
- Kada ste odabrali drvce, preporučljivo je da ga do blagdana i kićenja ostavite vani, na zraku, a unosite ga u prostoriju dan ranije da se osuši.
- Drvce će dulje ostati svježe ako ga do postavljanja držite u vjedru s vodom, kojoj možete dodati i malo glicerina i tako će dulje ostati svježe.
- Ako ste kupili drvce u posudi, s korijenjem, nakon blagdana, kada ga raskitite, iznesite ga iz toplih i suhih prostorija i smjestite na zaklonjeno mjesto (garaža, šupa, zaklonjen balkon), kako ne bi doživjelo “ledeni šok” ako ga odmah preselite u vrt. Posadite ga tek kad dođe proljeće.
“Ekološko drvce”
Iz godine u godinu, nakon božićnih blagdana žalimo za tisućama uništenih mladih stabala crnogorice. Polovica od odrezanih stabala ne doživi blještavilo raznobojnih ukrasa i lampiona, pjesmu i radost djece, djetešce u jaslicama i ovčice na ispaši ispod svojih grana. Ostaju u plastičim mrežama, na svim prodajnim mjestima, napušteni. A nakon blagdana, i oni koji su sjali u božićnoj noći, nađu se odbačeni na ulicama, tek s pokojim zaboravljenim ukrasom. Pa zašto su onda bili odsječeni, zašto se i nadalje najčešće kupuju reznice smreka, jela, omorika i drugih vrsta? Ako se u tome što je toliko crnogoričnih stabalca “umrlo” uzaludno može naći išta dobro, to je da će se većina tih biljaka specijalnom rezalicom usitniti u komadiće i pretvoriti u gnojivo, te tako vratiti majci Zemlji. Utješno je i to što u rasadnicima uvijek sade nova stabalca (i zato ih mnogi smatraju “potrošnim materijalom”). Sječa božićnih borova, smreka i druge crnogorice opravdana je samo ako se u istoj godini posadi više od odsječenog. No umjesto odbačenih drvaca nakon što slavlje prođe, zbog humanog odnosa prema prirodi i zbog nas samih, sjetimo se da je ljepše vidjeti mlado stabalce posađeno u vrtu ili nekoj drugoj zelenoj površini, sjetimo se i da stabalca u vrtu možemo iz godine u godinu opet okititi, sjetimo se i da će djeca uživati u hladovini tako zasađena i izrasla drva…
U predblagdanske dane mediji su prepuni prigodnih propagandnih poruka od kojih su sve brojnije i one o kupnji “ekoloških borova”, pod motom očuvanja okoliša, poglavito šuma, pa nam se nude plastični borovi za višekratnu uporabu. Mnogi su i prihvatili takav način razmišljanja, investicija nije veća od one za osrednje božićno drvce, a dulje traje. No je li zaista tako? Da bi se proizveo “ekološki bor” potrebno je prvo proizvesti plastiku, a za to rabimo energiju koja može potjecati iz nuklearnih ili termoelektrana u kojima se energija ne dobiva baš na ekološki način. Kada jednom taj bor postane neupotrebljiv, bacit ćemo ga u smeće, a on je izrađen od nerazgradivih materijala, koji se ne mogu reciklirati, a vrijeme njegove razgradnje bit će dulje od 50 godina, pa ćemo njime zagaditi okoliš i za sljedeću generaciju naše djece.
S druge strane, prirodna božićna drvca, koja se nazivaju “neekološka”, u najvećoj su mjeri i uzgojena za tu namjenu. Da bi narasli na potrebnu veličinu, nekoliko su nam godina davali kisik, a rasadnici s tim stablima itekako su korisni za očuvanje okoliša jer pomažu u sprječavanju efekta staklenika. Jedan hektar zasađen božićnim drvcima proizvodi na dan onoliko kisika koliko je dovoljno za 18 ljudi. Kad posluže svrsi, ponovno se mogu reciklirati. A ona s korijenjem, u posudama, mogu se koristiti i nekoliko godina.
Ako još niste kupili bor, ako želite pridonijeti čistijem i zdravijem okolišu, razmislite što ćete kupiti, naučite i svoje dijete ekološki misliti, učinite pravi izbor! Kupite bor s korijenjem, a ako ga nemate gdje posaditi nakon blagdana, odnesite ga zajedno s djetetom u vrtić i darujte ga za njihovo igralište. Ako vam dijete ide u vrtić, s ponosom će svima pokazivati svoje drvcem koje raste zajedno s njim, a kad odraste, sjetit će se svojih vrtićkih dana svaki put kada prođe uz ogradu vrtića i ugleda osvoje veliko drvo.
OKVIR
Legenda o božićnom drvcu
Bila je božićna noć. Snježilo je cijeli dan, no predvečer je snijeg prestao padati i nebo se osulo zvijezdama. Drvosječa se kroz šumu vraćao kući. Radio je dokasna i noć ga je zatekla u šumi. Zaustavio se načas da predahne. Podigao je pogled i ispred sebe ugledao malenu jelku kako se uzdiže prema nebu. Činilo se kao da su tisuće svjetlucavih zvjezdica polegle na njezine grane i kao da su je ovile srebrne niti. Ostao je dugo očaran tim čudesnim prizorom. Zatim je jelku, zajedno s korijenom, bez ikakva otpora izvadio iz zemlje i ponio kući, gdje su ga čekali žena i dva sinčića. Začudo, zvijezde i srebrnaste niti ostale su na granama jelke. Za čitave svete noći drvosječinu je kuću obasjavala svjetlost s malene jelke.
Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja (preuzeto iz časopisa “Bebe”)
