Izleti s Laurom i Lucijom me ispunjavaju ponosom i dubokim zadovoljstvom. Ipak se takve avanture lako pretvore u potpunu katastrofu pa je potrebno dobro planirati i održati pozitivnu motivaciju kod djece.
U početku sam najviše nade ulagao u dječju nosiljku budući da su mnogi moji prijatelji na taj način obišli ozbiljne planine. Kupili smo najskuplju i najudobniju nosiljku, ali se cure jednostavno nisu htjele nositi. Danas mislim da su dobro odabrale jer tako moje ambicije za velikim usponima nisu omele njihovo pravo na male korake u kojima su toliko uživale. U ranoj dobi su me naučile strpljenju koje se pokazalo presudnim za našu daljnju suradnju.
Izlete s curama uvijek planiram kao piknik u prirodi. Biram mjesta na kojima se može razvući dekica i koja su najviše par kilometara udaljena od parkinga. Izbjegavam popularna izletišta i udarne termine kako bi naglasak bio na osjećaju avanture i istraživanja. Za informacije o nekim lokacijama iz naših filmića, slobodno me kontaktirajte na atfabris@gmail.com.
Djeca ne razlikuju dosadno od teškog, a hodanje im je uglavnom dosadno pa ih je poželjno animirati raznim izazovima koji mogu biti krajnje jednostavni. Nekad je balansiranje po srušenim deblima uz stazu sasvim dovoljno, a najbolje prolazi igra skrivača. Lucija i ja se svakih petstotinjak metara sakrijemo da bi preplašili mamu i Lauru koje dolaze iza nas. Ako uspijemo preplašiti i Mishku smo posebno sretni, a kolometri nam prođu za čas.
Osim velike čvrste prostirke na koju legnemo, uvijek nosim konkretan jastuk i pokrivač da cure mogu odspavati. Čak i ako ne zaspu, bitno je da malo prilegnu da se odmore i ne postanu grintave na povratku.
Cure obožavaju penjanje po stijenama i većem kamenju, to je zanimacija koja može trajati satima. Postavim im izazove prema njihovim mogućnostima i pohvalim svaki uspjeh. Luciju koja je starija sam par puta poveo na neki kraći, blago tehnički uspon što ju je posebno obradovalo premda to ne bih preporučio ako niste doista sigurni u svoje sposobnosti.
Na svaki izlet ponesem neku sitnicu za ekstra zabavu. Cure se vole ljuljati pa im često razapnem hammock ili na visoko drvo vežem improviziranu ljuljačku. Obožavaju luk i strijelu, gledati kroz mali dalekozor, slikati starim fotićem ili se mačevati štapovima za hodanje. Ovdje dobro dođe da su i roditelji malo djetinjasti što mi svakako jesmo.
Topli obrok je uvijek dobrodošao, a planinarska kuhala su postala super praktična i lagana. Nama su omiljena jaja sa špekom, a kad imamo sreće naberemo i šparoga. Da ne govorim kakav je gušt zakuhati kavu u planini. Čaj pripremimo ranije i nosimo u termos boci pa ga pijemo cijelim putem.
Uvijek sa sobom nosite planinarsku prvu pomoć. Kupite neku veću pa unutra stavite i tablete protiv bolova, medicinski ugljen, melem, synopen i ostalo što vam treba za djecu. Kupite i stavite u prvu pomoć barem dvije astro folije. To su čvrste tanke reflektirajuće folije koje vas mogu sačuvati od sunca ili hladnoće. Nisu skupe, lagane su, a mogu vas spasiti.
Zmije su realna opasnost ljeti. O djeci uvijek dvostruko brinem, dobro pazim da ne hodaju kroz travu ili po terenima gdje može biti zmija. Ugriz poskoka najčešće nije smrtonosan za odraslog, ali za dijete može biti koban. Ljeti uvijek hodam ispred djece. Dobro pregledam mjesto gdje mislimo boraviti, izbjegavam pukotine gdje bi se poskok mogao skrivati. U kasno ljeto se poskoci penju na grane pa kad nosim Lauru na ramenima više gledam prema gore.
Djeca jako dobro znaju što žele. Za uspješnu suradnju je bitno uzeti njihovo mišljenje u obzir. Ključ je u dobroj komunikaciji. Prije izleta objasnim curama gdje možemo ići, koliko do tamo vožnje ima, pokažem im slike na mobitelu. Ako se one ne slože, idemo negdje drugdje.
Oprezno kod fotografiranja! Često želimo prikazati kako je naše dijete samostalno na teškom, često i opasnom terenu pa nam koncentracija i oprez popuste kada ga fotografiramo. Udaljimo se od djeteta, gledamo ga preko ekrana i ohrabrujemo da digne ruke u zrak i sl. Time ga dovodimo u opasnost koju treba osvijestiti i uvijek sigurnost staviti ispred dobrog kadra.
Savladajte prognozu. Za ugodan izlet s djecom vrijeme mora biti savršeno, sunčano i potpuno bez vjetra ako je temperatura ispod deset stupnjeva. Pri temperaturi od petnaest stupnjeva može lagano puhati, a ako je toplije od dvadeset, onda je vjetar čak i poželjan. Vjetar je na prijevojima i vrhovima uvijek malo jači od prognoziranog. Izbjegavajte izlet ako je vjetar jači od pet metara u sekundi. Prognozu vremena pratite par dana prije izleta na norveškoj stranici Yr.no za konkretnu lokaciju, a za vjetar preuzmite aplikaciju Windy. Ne idite na izlet ako je vremenski prozor tj. period lijepog vremena kraći od 8 sati, ako se smanjuje ili ako nakon njega slijedi značajno pogoršanje vremena.
Nosite veliki ruksak pun odjeće. Temperatura opada deset stupnjeva sa svakih tisuću metara nadmorske visine. Ljetna nevera spusti temperaturu uz more na dvadeset stupnjeva, na Velebitu je to 5 stupnjeva s jakim vjetrom i kišom. Takve prilike je teško prognozirati, a nastupe u samo sat-dva. Ponesite debele jakne čak i usred ljeta.
Premda nas ozbiljnije bicikliranje po planinama tek čeka, uspjeli smo uklopiti biciklić u neke izlete. Na Velebitu smo na primjer prošli jedan predivan dio neasfaltirane ceste kroz Dabarske kukove. Nakon toga smo vezali biciklić za drvo pa nastavili planinarskom stazom i napravili krug natrag do parkinga. Po biciklić smo se vratili autom. Lucija jako voli bicikliranje, već je nekoliko puta prešla preko deset kilometara na nasipu ili Jarunu dok ja trčim za njom. Po tome vidim da je zagrizla za sport što me jako veseli. Za rođendan će dobiti bicikl s brzinama i mislim da će probna vožnja biti oko jezera na Fužinama što joj je želja od kad smo tamo bili kajakom.
Kajak je super izbor za obilazak rijeka i obale. Kajaci na napuhavanje su praktični i nisu skupi. Za par tisuća kuna možete nabaviti kvalitetan kajak za cijelu obitelj. Cure se jako vole voziti u kajaku, to ih smiruje i u pravilu zaspu na povratku. Lucija je već sa četiri godine veslala u svom malom kajaku, kada bi se umorila prebacio bih je u svoj kajak, a njen vukao za sobom. Na rijeke s djecom ne treba ići u rano proljeće jer je voda tada iznimno hladna. Na moru se ne smije udaljavati od obale.
Kada na povratku cure zaspu u svojim sjedalicama, znamo da smo napravili nešto dobro za njih, da su zdravo umorne i ispunjene novim impresijama. Supruga i ja tada uzmemo kavu na pumpi, pustimo neku staru muziku i uživamo, razgovaramo, to je par sati za nas kao nagrada za dobro odrađen roditeljski posao.
Ante Tonči Fabris za Djeca.hr
Outdoors Croatia
