VANDA U SVIJETU LUTAKA

VANDA U SVIJETU LUTAKA

Nije nikakva tajna da djeca vole gledati kazališne predstave. Uživaju iz gledališta promatrati svijet na pozornici. Upijaju rečenice, smiju se, protestiraju, ljute se na neke junake i plješću na kraju predstave. Zanima li vas kako izgleda s druge strane? Kako glumci doživljavaju svoj posao i kreiraju određene likove?

O svemu tome razgovarala sam s glumicom Vandom Božić. Vanda je već deset godina zaposlena u Zagrebačkom kazalištu lutaka u Zagrebu . Vanda je od malih nogu željela biti glumica. Sviđalo joj se biti netko drugi. Kako od svojih želja nikad ne odustaje, upisala je i završila glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Vanda, ti bi nam mogla otkriti iz prve ruke. Kakva su djeca publika?

Djeca su najljepša i najiskrenija publika. Ona će ti odmah reći ako nešto ne valja, a isto tako odmah i pohvaliti ukoliko im se nešto jako sviđa. Njih ne možete prevariti.

S obzirom da već deset godina radiš u lutkarskom kazalištu, zanima me vole li djeca lutkarske predstave?

Mislim da obožavaju. Prekrasno je vidjeti puno gledalište i čuti ih s ove strane rampe da uživaju. To je svakom glumcu zasigurno dodatni poticaj da još bolje radi.

Vanda, je li se teško uživljavati u različite uloge?

Izazov za glumca i jest igrati različit dijapazon uloga, doduše, malo je teže više različitih uloga igrati u jednoj predstavi, ali i to se zna vrlo često dogoditi, naročito u dječjem kazalištu.

S obzirom da si zaposlena u lutkarskom kazalištu, zanima me je li teško raditi s lutkama?

Smatram da je to jedan od najtežih glumačkih zadataka. Glumac mora istodobno biti koncentriran na više stvari: na svoju glumu i govor, na svoje kretnje na sceni te na animaciju lutke (dakle, na njezin govor i pokret). Prvo su mi bile najdraže lutke u koje glumac „uskoči,“ možete uskočiti u npr. morsku sirenu, medvjeda (dakle, obuku vas u njegov kostim i vi ste u biti lutka)mada to zna biti nezahvalno, naročito kad igrate po ljeti na plus 35. Takve lutke imamo u“ Carevom novom ruhu“. Svaka lutka draga mi je na svoj način.

S obzirom da igraš više uloga u predstavi, bojiš li se da ćeš zaboraviti tekst u predstavi?

Strah uvijek postoji. Iako ponekad mislimo da možda ne znamo tekst jer nismo dugo igrali predstavu, svaki put se iznenadimo kad se to ne dogodi. Znači da predstava živi u nama makar ju svaki dan i ne igrali.

Što je važno da bi predstava bila uspješna?

Da bi napravili stvarno dobru predstavu, najvažnija je za početak dobra i uigrana ekipa suradnika s kojima radiš. Tu mislim na druge glumce i redatelja. Naravno ne smijemo zaboraviti ni koreografa, scenografa, skladatelja glazbe, kostimografa odnosno kreatora samih lutaka. Mislim da dobar tekst, poznat ili zvučni naslov, dobra ekipa i prije svega, pozitivna energija cijelog ansambla, donose uspjeh.

U kojim predstavama igraš i koje pripremaš?

Od predstava koje su na repertoaru, igram u Pismu iz Zelengrada, Palčici, Tigriću, Bajci o zlatnoj

ribici i Carevom novom ruhu.

Vanda, hvala na razgovoru. I vidimo se u kazalištu!

Vanda-foto

 

 

 

 

 

Razgovarala Ivana Gudelj