Slikarstvo u ranoj dobi

Slikarstvo u ranoj dobi

Dijete se u susretu sa slikarstvom predaje nesvjesno i potpuno, te postupno izražava ono skriveno u hodanju, gledanju i dodirivanju. U dječjem likovnom izražavanju i stvaranju možemo više očekivati kreativan proces, a manje realiziran likovni produkt. Kada dijete ostvari svoje prve likovne uratke, a uz pristupačnost brojnih slikarskih materijala, tada ono počinje uzbuđeno slikati zbog raznolikih mogućnosti koje mu pruža boja, koja je osnovno sredstvo svake slikarske tehnike.

Davno je izrekao veliki slikar i umjetnik Pablo Picasso: “Svako dijete je umjetnik, no problem je kako ostati umjetnikom nakon što dijete odraste. Kao dijete sam crtao kao Raphael, no kad sam odrastao trebao mi je cijeli život da ponovno počnem crtati kao dijete.”

Djeca u najmlađoj dobi su usmjerena na šaranje i važno im je samo da taj slikarski predmet ostavlja tragove. Kada dijete u toj ranoj fazi koristi boju, svejedno je kojom će bojom šarati i često je to ona koja mu je prva pri ruci.

Emocionalni karakter boje važan je od četvrte godine, jer dijete koristi boju da njom naglasi one detalje koje za njega imaju veliko značenje. U toj fazi istražuje boju tako da prekriva cijeli papir različitim bojama, bez da išta prikazuje. Kada se dijete krene izražavati, Belamarić (1986) navodi da njegova obrisna linija predstavlja boju cijelog lika, dok kasnijim razvojem ono boja drugom bojom unutrašnjost lika. Do pete godine autorica navodi da djeca koriste kontrastne boje da bi što jasnije odvojilo dijelove na slici. Od šeste godine djeca oslikavaju lokalnom bojom, gdje se u procesu slikanja polako gubi obrisna linija, slikaju detalje i dolazi do stapanja između figure i pozadine. U toj dobi autorica opisuje da djeca miješaju boje, dobivaju tonove i kontraste, te spontano otkrivaju ljepotu i snagu boje.

U svakom dječjem izražavanju postoji individualnost u kojoj postoji veza između slikanja i osobina djeteta. Karakterističnost svake dobi je spontanost koja daje slikama posebnu vrijednost i poseban faktor djetinjstva.

Slikarske tehnike dijelimo na suhe i mokre. Suhe slikarske tehnike koje se koriste u vrtiću su olovke u boji, flomasteri, pastele i kolaž. Ove tehnike (osim kolaža) djeci omogućuju prikaz detalja na slici, primjerene su za prikaz manjih površina interesantnih tekstura kao što su dlake životinja i kore drveta. Neke suhe slikarske tehnike omogućavaju direktno miješanje boja na podlozi poput pastele. Mokre slikarske tehnike koje se koriste u vrtiću su akvarel, gvaš i tempera. Najprimjerenije su za miješanje boja. Omogućavaju jednakomjerno oslikavanje većih površina, jer djeca slikaju iz lakta ili ramenog zgloba. U radu s djecom najzahtjevnije su tehnike otiskivanja poput batika i uporaba alata kao što su škare, nož za rezbarenje krumpira i slično.

Želite li da vaše dijete bude otvoreno prema umjetnosti ili razvije vlastiti dar u ranoj dobi, možete ga upisati na privatne satove ili odgovarajuću izvannastavnu aktivnost. Takvi su satovi brižljivo dizajnirani kako bi iz djece izvukli njihov skriveni talent.

Talent koji nije razvijen do svog punog potencijala bit će potpuni gubitak vremena. Darovita djeca uče brže od svojih vršnjaka, ali samo ako ih roditelj i učitelj pravilno usmjeravaju.

Na satovima umjetnosti obično se uči slikarstvo. Slikanjem djeca mogu izraziti svoje emocije i u tom procesu povećati povjerenje u svoj talent, a slikarstvo, uz to, pomaže poboljšati koncentraciju i koordinaciju djetetova oka.

Paul Klee je 1883-1885.g. sa 4-5 godina nacrtao svoju poznatu „Ženu sa (izokrenutim) kišobranom“. Sa svojih 25 godina tvrdio je s potpunim uvjerenjem da su njegova djela nastala u periodu između 3 i 10 godina najvažnija koja je do tad naslikao.

Picasso je naslikao 1890.g. svog „Picadora“ – najstariju sačuvanu sliku kad je imao 8 godina. Iako je tvrdio da nikad nije slikao kao dijete, ta slika je početak opsesije stalnom temom u njegovim radovima: borbama bikova kao simbolom kratkotrajnosti života i simbolom rodne Španjolske.

Edward Hopper je nacrtao svog „Dječaka koji gleda more“ 1891.g. sa 9 godina na pozadini školskog izvještaja iz trećeg razreda osnovne škole. Nacrtao ga je sa olovkom i tušem, a sam je provodio puno vremena igrajući se pored mora. Počeo je da crta brodove sa 5 godina, a roditelji su mu pružili ogromnu podršku. Kupili su mu štafelaj sa 7 godina i knjige za učenje crtanja od desete godine.

Da spomenemo još Georgiu O’Keefe i njenu sliku „Ruka“ iz 1902. Kad je 1901. primljena u „Katolički školski centar“ učiteljica joj je rekla da je njen crtež ruke bebe loše nacrtan. Mjesecima je kroz suze vježbala i taj crtež koji je sačuvan učiteljica je ponosno zalijepila na zid učionice i zamolila je da se potpiše.

Možda su vam pomogli problemi koje su imali veliki slikari i slikarice. Možda smatrate da vaše dijete nema toliki talent. A možda je vašem djetetu važno da vam na taj način priopći što vidi i osjeća, pa budite taktični i prepustite ga dobrom učitelju/učiteljici da nađe način kako da vaše dijete unaprijedi svoj talent, bude sretno i izgradi samopoštovanje zbog vidljivog napretka.

Svi smo nekad bili djeca i znamo da samo jedna pohvala djela naših ruku može od nas učiniti velike buduće umjetnike koji imaju što reći svijetu oko sebe i uljepšati ga svojom kreativnošću.

Piše: Srđan Rodić

dhr

Pročitaj i ovo

SLIKOVNICE ZA MALCE

SLIKOVNICE ZA MALCE

Odvikavanje od dude Medjedić vile dudilice, Bärbel Spathelf, Mozaik knjiga Medvjedić vile Dudilice je jedna od najboljih knjiga, ako ne i najbolja...

Objavljen
Kada na spavanje?

Kada na spavanje?

Koje je odgovarajuće vrijeme za spavanje za školsku djecu? Da li je i koliko lakše ukoliko dijete nema ustaljeni ritam spavanja? Opće je poznata...

Objavljen