PRIČAJ MI!

PRIČAJ MI!

Pričaj mi priču o medvjedu i vuku. Pričaj mi priču o ribici. Pričaj mi o majmunu. Pričaj mi o zecu. Pričaj
mi o dječaku koji ne voli ići u vrtić. Pričaj mi o djevojčici koja želi biti princeza. Pričaj mi o hrabrom mišu,
o mudroj sovi, o zaboravljivoj lisici, o rasparenim čarapama, o salami i siru, o izgubljenom kišobranu, o
biciklu i romobilu…

Pričaj mi! Pričaj mi. Pričaj mi…

I ja sam pričala. O svemu što je tražio. Izmišljala sam priče, dodavala likove, vodila ih kroz sve moguće
situacije jer priče zato i postoje. One se moraju pričati.

Ponekad su priče imale nastavak. Pričala sam danima o zaigranom mačiću koji se izgubio, lutao,
mijenjao domove, vlasnike, bio je u svim mogućim situacijama. Čak je mijenjao zanimanja. Mačić je bio
vatrogasac, policajac, liječnik. Čak je u nekim nastavcima imao nadnaravne moći.

Ja sam pričala, a on se smijao. Navijao za mačića, proživljavao s njim svaku zgodu i nezgodu.
S nestrpljenjem je čekao novi nastavak.

Ne sjećam se koliko je točno priča o mačiću trajala, ali znam da smo je pričali mjesecima.
Kad je bio na moru nazvao bi me i pitao što se dogodilo, što je bilo, u kakvu je nevolju upao i da pazim na
njega dok se on ne vrati.
Nakon mnogo borbe mačić je živio u mačjem gradu, postao je ugledna osoba i svi su ga pitali za savjet.
Bio je sretan. Priča o njemu je završila. Ostalo je sjećanje.

Znao je on da je to priča. I nije mu bilo važno što mačić „zapravo“ ne postoji. On je živio u našim mislima
i u svijetu koji je izmišljen samo za njega.
Kasnije je birao neke druge likove , određivao im izgled, dijelio ih na dobre i loše, pospane i budne, spore
i brze, a oni su radili sve što je želio da rade, imali su sudbine kakve je želio.

Na početku su priče bile jednostavne i uvijek sretno završavale. S vremenom su se mijenjale. On se
počeo sve više uključivati, tražiti, zahtijevati da neki likovi naprave ovo ili ono, da se mijenjaju. Priče su
počele dobivati drugačije završetke, protestirao je ako mu se ne sviđa postupak određenog lika, njegov
način razmišljanja, karakteristke. Po njegovom raspoloženju znala sam kakvu ćemo priču taj dan ispričati.
Znala sam je li ga netko naljutio u vrtiću, je li mu hrana bila ukusna, je li zadovoljan ili nije. Kroz priče smo
rješavali razne probleme i pokušavali odgovoriti na pitanja kojih je svakim danom bilo sve više.

I dalje pričamo priče. Razne. Naši likovi rastu, razvijaju se, ljute se, vole, svađaju, igraju. Oni su i sretni i
nesretni, oni su dobri i loši. Oni su svugdje oko nas.

Ivana Gudelj
dramaturginja i spisateljica