PALAČINKE! PALAČINKE!

PALAČINKE! PALAČINKE!

Marko i Ljubo dobili su poruku od malog rođaka Mirka. Poruka je glasila, otprilike, ovako:

„Dragi Ljubo i Marko! Dragi Marko i Ljubo!

Jako sam sretan što ću vas posjetiti. Nadam se da mi neće biti dosadno kod vas! Dolazim u tri. Budite doma! Ajde, bok. Mirko“

Mirkova poruka nije baš oduševila Marka. On zna kako Mirko zna biti kompliciran. Sličnu reakciju imao je i Ljubo na Mirkovu poruku. Još uvijek se sjeća kako je morao bojati zid nakon Mirkovog posljednjeg posjeta. Još nikome nije jasno kako je umak od rajčice završio na zidu. Mirko je ponavljao kako nema veze s tim.

Važno je znati da Mirko ne voli jesti. Obično ga u vrijeme jela zaboli trbuh pa jauče sve dok se ne spomene odlazak liječniku. Onda mu odjednom postane bolje. Ako ga ne boli trbuh onda ga uhvati veliki umor. Toliko mu se spava da ne može držati žlicu u ruci niti može otvoriti usta. Ali to nije sve. Mirko ponekad nestane. S obzirom da je mali on se lako sakrije. Jednom je stajao iza vrata, jednom se sakrio u košaru za veš, a ponekad se samo pravi nevidljiv. Trebam li spomenuti kako Mirko ne voli dosadu?! Sad vam je jasno zašto Mirkova poruka nije izazvala oduševljenje kod Marka i Ljube.

Marko i Ljubo razmišljali su kako udovoljiti rođaku Mirku. Treba smisliti što će Mirko jesti i kako ga zabaviti da mu ne bude dosadno. Vrijeme je prolazilo i kad su čuli zvono na vratima smrznuli su se. Mirko je pred vratima!

Kad je Marko otvorio vrata Mirko je poput uragana ušao u stan. Mirkova mama samo je slegnula ramenima i rekla da će doći navečer po njega. Iz dnevnog boravka se čulo Mirkovo prigovaranje kako mu je dosadno.

Ljubo je postavio pogrešno pitanje. Nije teško pogoditi što je Ljubo pitao Mirka. Ako ste pomislili da ga je pitao je li gladan, pogodili ste. Ako ste pomislili da je Mirko odgovorio: Neeeeeeeeeeeee! Ponovno ste pogodili.

Ljubo i Marko nisu znali što bi s gostom. Stajali su ukopani dok je Mirko jurio po stanu i vikao: Dosadno mi je! Upomoć! Pomozite! Dosadno mi je!

Marko se sjetio da je Mirko jednom rekao kako voli jesti palačinke. Zapravo, jedino palačinke voli jesti. Mogao bi ih jesti za doručak, ručak i večeru. Na Mirkovu žalost to mu mama nikad ne dozvoljava.

Marko je upitao Mirka hoće li jesti palačinke na što je Mirko potvrdno kimnuo glavom. Kad ga je Marko upitao hoće li mu pomoći ispeći palačinke Marko je veselo viknuo, a Ljubi je pao mrak na oči.

Marko je primijetio kako Ljubi nije dobro pa mu je samo šapnuo da je to jedini način da se Mirko smiri. Potrebno ga je zaposliti. Ljubo je nešto mrmljao, ali Marko se pravio da ne čuje.

Marko, Mirko i Ljubo primili su se posla. Mirko je iz hladnjaka izvadio jaja, sir, šunku i pekmez.

Za to vrijeme Marko je pripremio posude u kojima će zamutiti smjesu za palačinke, a Ljubo je iz smočnice donio brašno. Mirku je uzeo dva jaja i stisnuo ih. Niz Mirkove prste cijedio se žumanjak i bjelanjak. Mirko se glasno smijao i vikao kako će i on biti kuhar kao Marko. Ljubo je pokušao spasiti što se spasiti da pa je uzeo jaje iz Mirkovih ruku, maknuo ljuske i pripremio ih za smjesu. Marko je dodao brašnu i mlijeko te su zamutili smjesu. Iako su pratili što Mirko radi, nisu primijetili da je Mirko stavio sol u smjesu. Tek kad je prva palačinka bila gotova i kad je Ljubo probao komadić shvatili su što se dogodilo. Imat će slane palačinke. Marko i Ljubo vole slane palačinke, ali Mirko priznaje samo slatke. Kako bi umirili Mirka odlučili su zamutiti još jednu smjesu i napraviti slatke palačinke. Mirko nije bio miran i želio je sudjelovati u pečenju. Zapravo, želio je palačinke bacati u zrak. Jako mu se svidjelo kako to Marko radi. Mirko je bacio palačinku u zrak, ali je zaboravio da je treba uloviti pa je palačinka završila na podu. Druga palačinka se zalijepila, a treća je izgledala kao kajgana. Mirko nikako ne voli kad mu posao ne ide od ruke pa je odustao. Sjedio je i vikao: Požurite! Jeste gotovi? Spori ste kao puževi! Palačinke! Palačinke!

Ljubo i Marko šutjeli su i pekli palačinke. Ljubo je pekao slane, a Marko slatke.

Kad su palačinke bile gotove Ljubo je slane palačinke napunio šunkom, sirom i vrhnjem te ih zapekao u pećnici, a Marko i Mirko su raspravljali čime napuniti slatke palačinke. Mirko nije prihvatio nijedan Markov prijedlog. Najprije su palačinke punili pekmezom, ali onda je Mirko htio palačinku s orasima. Kad je Marko stavio orahe onda je Mirko poželio lješnjake. Kad je Marko napunio palačinku lješnjacima onda je Mirko tražio da se stavi otopljena čokolada. Kad su stavili čokoladu onda je Mirko poželio palačinku s pekmezom. Slijedile su palačinke punjene orasima i medom, lješnjacima i čokoladom, pekmezom od šljiva. Svaka palačinka bila je drugačije punjena. Marko ih je na kraju sve ukrasio šlagom. Mirko je konačno bio zadovoljan. Jeo je palačinke kao da ih nikad prije nije jeo. Marko mu je pripremio i šalicu mlijeka na što je Mirko samo frknuo nosom.

Nakon što se najeo morao je ići kući. Mama je došla po njega. Mirko je tražio da mu Marko spremi palačinke koje nije stigao pojesti. Marko je to učinio. Mirko je na odlasku rekao da će uskoro ponovno doći. Ljubo i Marko su se samo pogledali i pristojno se nasmiješili. Ostatak večeri odmarali su se i jeli Ljubine slane palačinke.

 

Ivana Gudelj
dramaturginja i spisateljica