Mlađe dijete kreće u vrtić, a starije u školu

Mlađe dijete kreće u vrtić, a starije u školu

Možda spadate u skupinu roditelja koji imaju djecu različite kronološke dobi. Mlađeg mališana pripremate za odlazak u vrtić, a starije dijete vam kreće u školu. Čini vam se da je situacija izrazito složena, ne znate kako će mlađe dijete prihvatiti novo okružje, a ujedno ste zabrinuti kako će starije dijete prihvatiti školske obveze. Ne paničarite, za sve treba vremena, dopustite sebi i svojoj djeci da se adaptiraju, budite strpljivi i spremni na privremene poteškoće, ako ništa onda zbog činjenice da su nastupili novi trenutci u vašim životima.

Dijete koje kreće u vrtić u dobi je kada može shvatiti informaciju koju mu dajete. Prije nego krene u vrtić, postepeno ga pripremajte. Provodite što više vremena u obližnjem parku, gdje se nalaze njegovi vršnjaci. Ako ne pokazuje interes za igru s ostalom djecom, polako ga uvodite u druženje. Najgori mogući oblik je prisiliti dijete da se igra s ostalom djecom ili da dijeli igračke u pješčaniku ako ono to ne želi. Ako osjetite da je nesigurno u sklapanju novih poznanstava i druženja, ohrabrite ga riječima:”Pogledaj ovu djevojčicu kako ima lijepu kanticu, posudi joj lopaticu i igrajte se”.

Ponekad je dobro raspitati se za ime djeteta, približiti se, porazgovarati, kako bi vaše dijete s više sigurnosti stupilo u kontakt s vršnjakom. Navedenim postupkom posredno vršimo pripremu djeteta na druženje s ostalim vršnjacima u vrtiću.

Uputno je razgovarati s djetetom, objašnjavajući na primjeru druženja u pješčaniku ili parku, da će se u vrtiću susretati s djecom, igrati, ručati, spavati…

Ponekad je uputno prije odlaska u vrtić kontinuirano odlaziti u igraonice. Veliki broj igraonica omogućava boravak roditelja tijekom provođenja aktivnosti, što je dobar oblik pripreme za polazak u vrtić. 

Nemojte nikada zanemariti iskaz svog djeteta, vezan uz vaše pitanje želi li ići u vrtić. Nastojte doznati razloge za ili protiv odlaska, razgovarajte, te ga odvedite u posjetu obližnjem vrtiću.

Što učiniti ako dijete ne želi boraviti u vrtiću?

Nakon adaptacije koju ste više ili manje uspješno prošli, često se dešava da dijete pokazuje nelagodu pri pripremama za jutarnji odlazak u vrtić. Često se odbijanje djeteta javlja vrlo rano, što se može smatrati krizom prilagodbe, a nekad se odbijanje može pojaviti nakon što ste stekli dojam da se dijete dobro adaptiralo na novu sredinu.

Nastojte razgovarom otkriti koji je razlog djetetova negodovanja pri odlasku u vrtić. Ponekad će biti teško otkriti razloge, nemojte dopustiti da odgovor “ne želim ili neću u vrtić” bude završan oblik – iza “ne želi ili neću” krije se razlog. Pokušajte ga otkriti, razgovarajte, poklonite puno pozornosti djetetu. Ponekad kroz igru (igru uloga) možete saznati odgovor i razlog djetetovog odbijanja.

Zašto dijete najčešće ne želi ići u vrtić?

Razlozi mogu biti mnogi, stoga ću navesti neke od najčešćih s kojima se susreću roditelji i stručnjaci koji rade s djecom.

Jedan od najčešćih razloga je nesnalaženje djeteta. Ponekad je teško izboriti se za svoje mjesto u grupi. U grupi se stvaraju “klanovi”, djeca se grupiraju prema zajedničkim interesima. Često su djevojčice zajedno, a dječaci u svojoj grupi zajedno. Unutar grupe se stvaraju pravila, zna se tko je vođa, on određuje pravila igre i ako se dijete ne može snaći u tim pravilima, grupa ga izolira. Dijete tužno odlazi iz vrtića i ako ne razgovarate s djetetom, teško ćete saznati da je to jedan od mogućih razloga neodlaska u vrtić. Razgovorom možete saznati da se Dora ili Petra više ne žele družiti, biti prijateljice. Dijete u takvim situacijama ne zna što bi učinilo i stoga odbija odlazak u vrtić, kao jedino rješenje kojim će riješiti neugodnost u kojoj se nalazi.

Monotonost je sljedeći mogući razlog odbijanja odlaska u vrtić. Ponekad se dešava da dijete s kojim se puno radilo kod kuće, ima velika očekivanja i zahtjeve na rad u grupi. Dijete će vam reći da mu je dosadno, da se u vrtiću ništa ne dešava. Objasnite mu da treba biti strpljiv, da će sigurno nešto novo naučiti. Nabrojite mu sve blagdane koji dolaze, aktivnosti koje će provoditi. Ako to ne pomogne, upišite ga na neku dopunsku aktivnost: ritmiku, plivanje, kreativnu radionicu.

Sukobi s odgojiteljem rijetko se javljaju, ali su mogući. Ima djece koja su samostalna, ponekad tvrdoglava, pretjerano samoinicijativna i teško prihvaćaju pravila. I upravo zbog navedenog, dijete često pokazuje otpor koji može prerasti u problem s tetom. U takvim situacijama budite oprezni, nemojte biti jednostrani u kritici. Objasnite djetetu da postoje pravila ponašanja s kojima smo svakodnevno okruženi. Budite slikoviti u objašnjavanju, dajte mu primjer iz života. Objasnite mu da teta možda ima loš dan, ali da je to sve prolazno i da treba pokazati dobru volju, da izvrši svoje obveze, čime će i teta biti sretnija i zadovoljnija. Pokažite kojim primjerom da njegujete dobre odnose s tetom; od svakodnevnog “dobro jutro, kako ste”… Tako stvarate uvjete u kojim dijete učeći uviđa da dobri odnosi između vas i odgajatelja stvaraju bazu za međusobno uvažavanje.

Neuredni i loši odnosi u obitelji mogu stvoriti osjećaj nelagode. Dijete svakodnevno percipira odnose u obitelji, intenzivno ih proživljavajući. Ponekad nehotična izjava oca u bijesu “otići ću od kuće”, može biti uzrok neodlaska djeteta u vrtić, a da toga roditelji nisu svjesni. Jer dijete ne može podnijeti zamisao da ne nađe jednog od roditelja, stoga je za njega ostanak kod kuće oblik sigurnosti da se “lakomislena izjava” ne ostvari.

Prinova u obitelji često unosi promjene u obiteljski život. Starije dijete u strahu da ne izgubi ljubav mame i naklonost ne želi ići u vrtić. U takvim situacijama omogućite djetetu da samo odluči kada želi ići, a kada ne. Ponekad budite vi onaj koji će zamoliti dijete da ostane s vama, dajte mu do znanja da vam je važan, da ga trebate, da vam pomogne, da bude s vama, ali isto tako pokažite da uvažavate njegove obveze i potrebu da bude sa svojim prijateljima.

Bolest djeteta objektivan je čimbenik koji uvjetuje odbijanje djeteta da krene u vrtić. Često se dešava da se dijete žali, da se ne osjeća dobro, da ga boli trbuh, glava. U takvim situacijama nemojte biti nagli u donošenju odluke. Ostavite dijete kod kuće, savjetujte se s pedijatrom. Možda se radi o objektivnim zdravstvenim smetnjama. Ako je to način da izbjegne susret s vršnjacima iz nekih njegovih razloga, potrudite se otkriti pravi razlog.

Zapamtite: razgovor, druženje, igra, pregršt ljubavi i razumijevanja pravi je put i jedini ispravan način kojim pomažete svom djetetu da se suoči s problemima i mogućim teškoćama na koje može naići u vrtiću.

Prvi dani u školskim klupama

Prvih dana uputno je da jedan od roditelja ostane s djetetom. Pođite s njim do škole, pokažite mu koji je put do škole najsigurniji. Upozorite ga da je i on sada sudionik u prometu. Obratite mu pozornost na pješački prijelza, semafore, kolne ulaze. Otpratite ga do školskih vrata, nemojte skrivati svoje uzbuđenje, ali neka ono bude pozitivno, zagrljaj, stisak ruke, riječ ohrabrenja. To će djetetu jako puno značiti.

Pričekajte dijete pri povratku, pokažite koliko vam znači da je dobro, raspitajte se o školskim prijateljima, saznajte što više o učiteljici, prvim obvezama koje je dobilo. Sve što vam dijete priča pažljivo slušajte, nemojte ga prekidati, dopustite da vam kaže baš sve.

Odrednice dobrog početka

  • Vježbe koncentracije

Koncentracija je vrlo važna i vezana je uz sposobnost djeteta da pozorno prati nastavni sadržaj. Što je djetetu nastavni sadržaj zanimljiviji, koncentracija će biti duža. Nakon kraćeg vremena dijete u okviru školskog programa biva u situaciji praćenja više sadržaja, dok učiteljica objašnjava, ono prepisuje tekst s ploče. Stoga je dobro provodite vježbe koncentracije kroz igru, svakodnevne aktivnosti (npr. svatko od ukućana dobije niz zadataka: pospremiti krevet, složiti lik od 20 puzzli, te nacrtati kuću). Navedene aktivnosti vesele, a ujedno su dobar oblik vježbe koncentracije.

  • Usmjeravanje k samostalnosti

Samostalno dijete lakše prihvaća svakodnevne obveze u školi i u obitelji. Ne može se očekivati ako je dijete do jučer bilo nesamostalno, da to postane preko noći. Probuditi se na zvono budilice, doručkovati, zaključati vrata stana za neku djecu čine velike probleme: postaju izvor neugode, agresivnosti i zadovoljstva. Stoga svakodnevno povećavajte broj obveza načelom postupnosti, od jednostavnijih obveza k složenijima. Pomozite djetetetu u aktivnostima koje nije do jučer obavljalo (npr. postupak otključavanja vrata, odlazak u obližnji dućan, odabir odjeće). Podržite ga, ohrabrite i budite ustrajni. Uvijek imajte na umu – što je dijete samostalnije, lakše će se snalaziti u svim životnim situacijama. 

  • Kreativnost

Kreativnost je osnovni pokretač u svim aktivnostima. Što je dijete kreativnije, više je izražena potreba za istraživanjem i učenjem novih sadržaja. Stoga njegujte dječju kreativnost, nastojte mu ponuditi različite sadržaje u slobodno vrijeme. Nastojte ga navoditi na razmišljanje, na svako pitanje koje vam postavi nastojte odgovoriti, navesti dijete na novo razmišljanje, nove teme i nove sadržaje.

  • Stalni radni kutak

Pronađite zajedno s djetetom stalni radni kutak. Nemojte mijenjati mjesto (npr. jedan dan kuhinja, drugi dan dnevni boravak). Radni kutak prilagodite djetetu, uredite ga zajedno. Vodite brigu o visini radne plohe, osvjetljenju, broju detalja. Ponekad navedeno vam se može činiti nevažno, a vrlo je bitno tijekom učenja.

  • Stalno vrijeme učenja

Stalno vrijeme učenja stvara kod djeteta osjećaj obveze, kojeg se dijete treba dosljedno pridržavati. Napravite zajednički planer, odredite vrijeme za igru i vrijeme za školske obveze. Time dijete dobova uvid u važnost izvršavanja obveza, uz uvid u važnost dobrog organiziranja vremena.

  • Slobodno vrijeme

Svatko od nas ima potrebu za slobodnim vremenom i slobodnim aktivnostima. Nakon školskih obveza, dobar i kvalitetan odmor imperativ je da bi dijete izdržalo sve napore i zadatke kojima je svakodnevno izloženo. Neki roditelji pretrpavaju svoje mališane raznim aktivnostima s izlikom da se ne bi dosađivali. Nemojte precijeniti niti podcijeniti sposobnosti svog djeteta. Organizirane aktivnosti uvijek su dobrodošle. Otkrivajte svakodnevno za što vaše dijete pokazuje sklonost i to njegujte, ali uvijek imajte na umu da mu je neophodno vrijeme za igru i druženje s vršnjacima, gdje oni između sebe biraju aktivnost i osmišljavaju svoje slobodno vrijeme.

  • Roditeljska ljubav i pažnja

Polaskom u školu primjećuje se više nego ranije potreba djeteta za roditeljskom pažnjom, ljubavi i podrškom. Dijete se prvi put odvaja od roditelja i poneka djeca osjećaju strah i nesigurnost. Ponekad se roditelji pitaju kako li će se njihovo dijete snaći, kako će izvršavati svoje obveze. Težnja je svakog roditelja da njegovo dijete bude najbolje, da se razvija samostalno i da ima što manje problema. Poneki roditelji nesvjesno žele da njihovo dijete ostane i dalje samo njihovo, ovisno o njihovoj pomoći, kako bi ga što duže zadržali za sebe. Svakodnevno ga ohrabrujte, potičite i pokazujte koliko vam je stalo do njega i koliko ga volite. Pohvalite svaki njegov uspjeh, svaki uloženi trud u radu.

Budite kritični kada je to potrebno. “Konstrunktivna kritika” dat će uvid u realnost situacije. Nemojte ga koriti zbog neuspjeha, ako on nije onakav kakav ste očekivali. Nemojte ga ismijavati ili ga obeshrabrivati komentarima kako je lijenčina koja ništa ne zna. Ako se pojavi loša ocjena, razgovarajate s djetetom, doznajte koji je razlog, ako je potrebno posavjetujte se s učiteljicom. Dajte mu do znanja da se to može svakome dogoditi, potkrijepite osobnim iskustvom, te mu nastojte pomoći ako vidite da nešto ne razumije. Na taj način dijete će osjetiti vašu ljubav, steći će povjerenje, što je put do sigurnog uspjeha.

Autorica teksta: Dr. sc. Dubravka Šimunović