LIKOVNE RADIONICE ZA DJECU

LIKOVNE RADIONICE ZA DJECU

Umjetnost je posvuda oko nas i u nama smatra mlada umjetnica Andreja Vivoda. Svoju ljubav prema umjetnosti odlučila je, još dok je pohađala Likovnu akademiju, djeliti s drugima, posebno s mališanima. Organizira zato zanimljive radionice na kojima na poseban način djecu upoznaje s različitim tehnikama i umjetnicima. Razgovarali smo s Andrejom o tome zašto je važno da djeca od malena budu okružena umjetnošću.

Koliko se dugo bavite umjetnošću?

Započelo je veoma rano u mom roditeljskom domu. Već nakon navršene treće godine pohađala sam prve likovne radionice. Nastavila sam u waldorfskoj školi, gdje mi je bio učitelj diplomirani slikar do kraja osmog razreda, slijedila je srednja škola primijenjene umjetnosti i na kraju Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Likovna umjetnost je zarana postala dio mene i ja sam u njoj uronjena svim svojim bićem.

Što je za Vas umjetnost i zašto je ona važna za djecu?

Svi se mi često pitamo: tko samo, odakle dolazimo, kamo idemo? Na svom razvojnom povijesnom putu čovjeka prate četiri osnovna područja djelovanja: filozofija, znanost, religija i umjetnost. Jednostavno rečeno umjetnost je jedna od osnovnih ljudskih aktivnosti, koja ga prati kroz sva razdoblja razvoja, a seže u daleka prethistorijska vremena. Kroz umjetnost čovjek izražava svoje unutarnje osjećaje, svoju bit i na kraju svoju osobnost. Izraz je unutrašnje nužnosti. Umjetnost čovjeka oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga boljim i profinjenijim.

Želimo li djeci omogućiti puni razvoj, bavljenje umjetnošću od najranije dobi je neizostavni dio ukupnog odgoja. Bavljenjem umjetnošću dijete razvija kreativnost kroz razvoj mašte, nadahnuća i intuicije, usvaja radne navike i posebne vještine, te odrasta u karakterne osobe sa lijepim i profinjenim osjećajima.

Kako ste odlučili svoje znanje i strast prema likovnim umjetnostima prenositi djeci?

Kako sam prolazila pojedine faze mojeg školovanja zadavala sam si nove ciljeve koje moram ostvariti. Kada sam završila školu primijenjene umjetnosti cilj mi je bio upisati i završiti akademiju. Još dok sam polagala zadnje ispite i dok sam radila na diplomskom radu organizirala sam prve likovne radionice za djecu i mlade. Paralelno sam odlučila da neću nikada napustiti svoj izvorni likovni rad, za koji sam se školovala kroz cijelu svoju mladost. Dobro ste primijetili umjetnost je strast, ali isto tako rad sa djecom i mladima je moja velika strast. Djeca su moje nadahnuće, inspiracija i velika ljubav. Njima se predajem svim svojim bićem. Na njih prenosim nesebično sav svoj žar i ljubav, stečeno znanje i iskustvo.

Kako izgledaju vaše likovne radionice?

Ja uvijek volim reći da su naše likovne radionice, kako danas to nazivaju “obogaćena sredina“, koja osigurava zanimljivu, raznoliku i poticajnu okolinu, a ujedno je preduvjet za podržavanje djetetove osobnosti, razvijanje sposobnosti i na kraju za razvoj njegove posebne nadarenosti. Atmosfera u našim likovnim radionicama naprosto pršti od veselja i radosti, ali isto tako od usredotočenosti na rad. Nemamo praznog hoda, sve se odigrava bez posebnog napora, ležerno, kroz igru. Mi u ulozi učitelja nikako ne namećemo zadatke, već predlažemo, potičemo, usmjeravamo. Na taj način gradimo međusobno povjerenje, čuvamo osobnost svakog od naših polaznika i na kraju osiguravamo toplu i radnu atmosferu. Koliko je važna stručnost isto toliko je važna toplina i ljubav koju iskazujemo prema djeci s kojom radimo.

Kako djeca reagiraju na umjetnost?

Djeca se veoma rano kroz igru likovno izražavaju; nezgrapno čine s”Svako je dijete umjetnik. Problem je kako će to i ostati jednom kada odraste”. Iskustvo nam govori kako najmlađa djeca najbrže i najlakše svladavaju osnove likovnog govora i s nevjerojatnom lakoćom, igrajući se, nesvjesno ulaze u magični svijet umjetnosti. Što je dijete starije to je više truda potrebno da se razbiju okovi stvoreni tijekom vremena u okolini i uvjetima u kojima je odrastalo. Jednom kad djeca osjete radost i ljepotu umjetničkog stvaranja, umjetnost pvoje prve šare na papiru, stvaraju prve oblike od gline, slažu kamenčiće… Nevjerojatno ih je promatrati sa kojom se lakoćom likovno izražavaju. Upravo u ovoj prvoj fazi dolazi najviše do izražaja njihova osobnost, izvorno izražavanje i originalnost. Nije slučajno najveći slikar dvadesetog stoljeća Pablo Picasso izrekao svoju poznatu sintagmu: ostaje neizostavni dio njihovog života.

Što djeca najviše vole, koje likovne tehnike?

Teško je reći u kojim se likovnim tehnikama djeca najviše vole izražavati. Mi s njima kroz godinu prolazimo sve likovne tehnike, od crtačkih, slikarskih, grafičkih, kiparskih, normalno prilagođavajući se uzrastu i dosadašnjem savladavanju pojedinih od tih tehnika. Nisam nikada primijetila da bi koji od polaznika inzistirao isključivo na jednoj tehnici. Nastojimo u svoj rad unijeti što više raznovrsnosti, mijenjajući teme, tehnike, unoseći u rad različite materijale. Upravo ta raznovrsnost čini naše likovne radionice interesantnim.

Osim u tijeku godine, djeca vaše radionice/kampove mogu pohađati i ljeti. Što se tamo radi?

Točno, našim polaznicima koji izraze želju omogućujemo polazak likovne kolonije i tijekom ljetnih praznika. Moj je otac porijeklom iz Istre tako da imamo kuću u prekrasnom ambijentu nadomak Novigrada, a isto tako lijepo imanje u unutrašnjosti, kraj Buzeta. Svaki dan djeca obvezno rade isto kao i našim radionicama u Zagrebu, samo što radimo u našem dvorištu ili vani u prirodi. Nakon toga vodimo ih na kupanje, gdje im dajemo poduku o plivanju, ronjenju i surfanju. Dalje organiziramo posjete, za djecu interesantne lokacije kao što su: galerija Džamonja u Vrsaru, vodopad kod Pazina, selo Kotli kod Roča, razgledavanje gatera jelena lopatara i drugo. Prema izraženom interesu organiziramo jahanje konja. Ljetne kolonije organiziramo u grupama sa maksimalno pet polaznika, koje traju osam dana. Svjesni smo velike odgovornosti preuzimajući djecu, no obzirom na stečeno povjerenje i u odnosu sa djecom i sa roditeljima nemamo problema sa popunom i ovih ljetnih termina.

Dali ima među djecom koja pohađaju vaše likovne radionice onih koji su otkrili da je umjetnost nešto čime bi se kasnije u životu željela baviti?

Naravno da ima, mi već danas imamo naše polaznike koji su nastavili školovanje u školi primjenjene umjetnosti ili u umjetničkoj gimnaziji. Polazeći od krajnjeg životnog smjera kako ga je definirao jedan autor, a to je “traganje za ljubavlju, istinom, vrlinom i ljepotom“, nije nam osnovni cilj da se svi naši polaznici moraju baviti isključivo umjetnošću. Osnovni nam je cilj da naši polaznici savladaju osnove likovnog govora, razvijaju maštu, intuiciju i nadahnuće, te na kraju kreativnost, koja je svakom sve više potrebna u svakodnevnom životu, bez obzira na profesionalno opredjeljenje.

 

Marina Barišić

IMG_0560IMG_4885 (1) IMG_0419IMG_3698