Kako će moje dijete pronaći prijatelja?

Kako će moje dijete pronaći prijatelja?

Gdje ste upoznali  svog najstarijeg prijatelja? Na fakultetu? Ili u školi? Sa svojom se najboljom prijateljicom poznajete još iz vrtićkih dana? Sjećate li se još uvijek svog vrtića, prostorija, odgojiteljice i onih prvih dana i tjedana, kada ste možda pomalo bojažljivo i nesigurno stajali po strani  i imali osjećaj da ste posve sami, dok se drugi igraju i smiju, ne mareći za vas? Ili vam je možda početak bio lakši jer je zajedno s vama u istoj grupi završilo par djevojčica i dječaka iz susjedstva, tako da ste već imali nekoliko poznanika?

Tada sigurno znate da prijatelji iz vrtića u prvom redu predstavljaju drugove u igri, koji nemaju puno veze s definicijom prijateljstva «odraslih». Dječje prijateljstvo znači da se dvoje ili više djece rado igra zajedno, npr. u kuhinji za lutke ili u kutiću s lego kockama. Temelj prijateljstva je aktivnost, a ne međusobna povezanost i povjerenje. No ni prijatelja za igru nije uvijek lako pronaći. Poznavanje ljudi djeci nije urođeno, već ona putem pokušaja i pogrešaka moraju naučiti s kime se bolje, a s kime lošije slažu, te koje tehnike mogu uporabiti kako bi se približili drugom djetetu. Neki dječaci i djevojčice nemaju  problema s uspostavljanjem kontakata. Potpuno je normalno da dijete neko vrijeme radije stoji  stisnuto uz zid i promatra što se oko njega  zbiva, no nekoliko mjeseci nakon početka bi se već trebalo integrirati u grupu i imati nekolko boljih prijatelja za igru. Roditelji koji u tome žele pomoći svom djetetu mogu puno učiniti iako ne vide stvarnu situaciju u vrtiću.

Prilagodba povećava sigurnost

Istraživanja u dječjim vrtićima su pokazala, da se pažljiva djeca u stranu grupi integriraju najkasnije nakon dva do tri mjeseca. U ovom kontekstu pažljiv znači pokazati zanimanje za drugog. Dijete koje isprva stoji na vratima i svjesno promatra tko se s kime i kako igra, postaje aktivno za grupu. To roditelji mogu prenijeti svojoj djeci tako što će im prilikom dolaska u vrtić reći: ¨Da vidimo što se tu događa! Ono troje igraju mikado, tu igru znaš i ti. Ona curica u crvenoj majici sama slaže slagalicu. Je li se ono Luka prerušio u viteza? Možda traži drugog viteza ili damu iz dvorca¨.

Grupa ne čeka novopridošlice niti joj ijedno dijete automatski pripada. Međutim dijete koje svijesno promatra drugu djecu, koje zna kada neka djevojčica želi da je se ostavi na miru ili kada netko traži druga za igru, će biti brže primljeno u grupu. Pozorno promatranje djetetu pomaže uspostaviti mrežu odnosa s drugom djecom, a to olakšava integraciju.

Dijete koje samo sramežljivo čeka ili čak bojažljivo plače, imat će poteškoća s integriranjem u grupi jer ono svojim ponašanjme signalizira odbijanje i kao da govori: s vama se ne osjećam dobro.

Partner za igru se mora znati igrati

Igrati se treba naučiti. Pritom se ne radi o pravilima igre, već o suradnji ili komunikaciji. Roditelji stoga ne smiju napraviti grešku tako što će se s djetetom puno igrati kod kuće, kako bi mu potaknuli maštu. Važni su mali poticaji na radnje nalik igri. Primjerice prilikom vožnje autobusom djetetu možemo dati zadatak da izbroji koliko u autobusu ima ljudi s plastičnim vrećicama. Ili prilikom igre drvenim vlakićem možemo napraviti tunel od stare kutije za cipele. Dijete koje samo zna izmišljati male igre i fleksibilno prihvaća nove poticaje na igru postat će omiljenim partnerom za igru – i prijateljem.

Gostoljubivost potiče prijateljstvo

Djeci čije se druženje u igri razvilo u prijateljstvo treba omogućiti da se sastaju  ne samo ujutro u velikoj grupi u vrtiću, već i popodne kod kuće, u dvoje ili troje. Na taj način gostoljubivost roditelja djeci može pomoći da održe prijateljstva. Također je važno da mama i tata, kada sretnu roditelje druge djece iz vrtića, malo zastanu i popričaju. Djeca će tako na uzoru roditelja spoznati da uspostavljanje kontakata nije tako osobito teško, već predstavlja normalan dio života.

Tko dođe prvi…

Djetetu koje u vrtić stiže kasno, nakon što su se već oformile grupe za igru, predstoji težak zadatak priključivanja postojećim igrama. U tom slučaju pomaže jedan sasvim jednostavan trik: dolaziti ranije. Dijete koje ujutro u vrtić stiže među prvima, može u miru promotriti što se oko njega događa i steći sigurnost. Osim toga, dok u vrtiću još nema tako puno djece i bojažljivo ili do sada nezamijećeno dijete će biti pozvano da se igra.

  Za djecu u vrtiću je općenito važnije da pronađu svoje mjesto u grupi, nego nekoga koga će moći zvati najboljim prijateljem. Jer prijateljstva će se sama stvoriti iz pripadnosti grupi. Roditelji moraju imati strpljenja dok promatraju kako se njihovo dijete uklapa u vrtić. Ovaj je zadatak naposljetku teži od počeka škole. U školi dijete sjedi uvijek s istim učenikom u klupi i sve se odvija prema točno utvrđenom planu, dok je u vrtiću sve otvoreno. Unatoč tome, gotovo sva djeca uspijevaju svladati ovaj izazov. Razlog za brigu postoji samo u slučaju  svjesnog obostranog odbijanja – kada dijete ne voli svoju grupu u vrtiću i druga ga dijeca izbjegavaju. No to se događa vrlo rijetko. Stoga će i vaše dijete zasigurno uskoro reći:¨Imam prijateljicu s kojom se uvijek igram¨.

Pripremila: Jasna Nickl