JOSEPHINE

JOSEPHINE

Josephine Ida Zec ili Josie kako je svi zovu, sa petnaest godina ima biografiju kakve se ne bi posramili ni mnogo stariji ljudi. Još u vrtiću se bavila glazbom, plesom i glumom, pohađala je glazbenu školu, sudjelovala na LiDraNu i Novigradskom proljeću. Sa pjesmom koju je sama napisala i uglazbila nastupila je na Dječjem Eurosongu. Vjerojatno ste već pomislili kada sve to stigne, ali to nije sve! Josie pjeva i u Zvjezdicama, a organizirala je i radionice programiranja za djevojčice. Naše prvo pitanje nije moglo biti niti jedno drugo nego upravo – kako joj sve to uspjeva. 

S obzirom da se baviš s mnogo, mnogo toga, kako ti sve to uspjeva i kako sve stižeš?

Iskreno ne znam, ali mogu reći da ako moram nešto napraviti uvijek nađem vrijeme.

Čime se trenutačno najviše baviš i koje su ti najdraže aktivnosti?

Sad kad je ljeto tu nema više zbora, pa sam odlučila naći nekoliko aktivnosti za ljeto. Počela sam opet ići na jahanje nakon nekoliko godina, jako mi je zabavno i lijepo. Ako nisam jako zauzeta po danu, odem van s prijateljicama i družimo se oko kvarta. I zadnje što mi se jako sviđa je  kad snimam i montiram svoje video uratke za Youtube.

Kada si napisala slikovnicu Animngles i kako si došla na tu ideju?

Bila na jednom eventu koji se zove „Startup weekend“, gdje prezentiraš svoju ideju i razvijaš ju tijekom vikenda. Osvojila sam treće mijesto za svoju ideju koja je bila da napravim aplikaciju gdje se spoje dvije životinje i stvori se nova vrsta (npr. Klokan i medvjed= Kangabear).  Nisam znala kako napraviti aplikaciju, pa sam napravila knjigu kako bih sačuvala svoju ideju.

Kad je riječ o Animingles gdje je priča išla nakon knjige?

Nakon što sam izdala knjigu prodavala sam ju na drugim eventima i čak sam je prodavala u lancu trgovina. Jedan je reper, Teo Gudelj, napisao rap za moju knjigu i snimili smo pjesmu.

Nakon toga sam došla u „Zvjezdice“ i bavila se s drugim projektima, pa nisam više stigla baviti se time.

S pjesmom koju si sama napisala i uglazbila nastupila si na dječjem Eurosongu. Kakvo je to bilo iskustvo?

Bilo je zanimljivo iskustvo, puno sam naučila o svijetu slavnih i vidjela da uvijek postoje dvije strane iste priče.

Osim pisanja i glazbe zanima te i tehnologija. Organizirala si radionice „Pixie Dust Project“ za djevojčice. O čemu se točno radi?

Prošlo ljeto otišla sa s mamom u Berlin jer smo osvojile karte da sudjelujemo u „Europythonu“ i „Django Girls“ eventu. Na „DjangoGirls“ eventu sam naučila kako napraviti svoju web stranicu u jednom danu. Nakon „DjangoGirls-a“, na „EuroPythonu“ sam naučila da se jezik Python može isto koristiti za druge zabavne stvari. (Npr. Možeš napraviti film) Tijekom eventa prezentirala sam svoju ideju „Pyxie Dust Project“ u kojoj se radilo o eventu na kojem bi djevojke od 12 do 17 godina učile kako programirati preko vikenda. Kad sam se vratila u Hrvatskoj počela sam raditi na projektu. Pozvali smo programere koji su bili iz Hrvatske i Mađarske da nauče djevojke programirati. Na početku školske godine 2014./2015. imali smo „Pyxie Dust“ event na kojem smo imali desetak cura koje smo učile kako napraviti web stranicu.

Tko ti je najveća potpora u svim tvojim brojnim interesima?

Roditelji mi jako puno pomažu u svemu i velika su potpora. Uvijek znaju kada mi je dosta, kad trebam nekog za utjehu ili kad me moraju malo pogurniti da shvatim da ja to mogu.

Koju si srednju školu upisala i kakvi su ti planovi za dalje?

Upisat ću se  u Nadbiskupsku gimnaziju. Što se tiče budućnosti, htjela bih biti nešto što će pomoći ljudima, ali da usto iskoristim svoje talente.  Nisam sigurna gdje će me život voditi dalje, ali znam da ako je Bog sa mnom sve će biti uredu.