INTERVJU MALA SCENA

INTERVJU MALA SCENA

Mnogi se roditelji pitaju kada je pravo vrijeme za uvesti dijete u čaroban svijet kazališta. Mnogi smatraju da kazalište nije pogodno za klince mlađe od tri, četiri godine ili čak mlađe, no Vitomira Lončar, direktorica kazališta Mala scena ne bi se složila. Upravo u njihovom kazalištu čak i mališani od 18 mjeseci mogu uživati u predstavama prilagođenima baš tom uzrastu. Što sve roditelji trebaju znati o kazalištu, pripremi djeteta i odabiru predstave pročitajte u ovom vrlo zanimljivom i korisnom intervjuu.

Napravili ste brojne predstave za djecu, čak i one manje od tri godine. Kada je najbolji trenutak za prvi susret s kazalištem?

Premda se u Hrvatskoj uobičajeno smatra da djeca prije treće (čak i četvrte!) godine nisu spremna na kazalište, praksa u nekim europskim zemlja koju je preuzela Mala scena, dokazuje drugačije. Producirajući već više od 13 godina predstave za djecu uzrasta već od 18 mjeseci naviše, sa sigurnošću možemo reći da je kazalište itekako dobar izbor roditelja za malene. Dakako, ta vrsta produkcija ima svoja pravila koja su drugačija od predstava za više uzraste i kojih se nužno valja držati ako se želi postići cilj – da djeca uistinu uživaju u kazališnom događaju.

Velika je odgovornost na onima koji rade predstave za djecu. Od vas se očekuje da izgradite osjećaj za lijepo, za umjetnost, ljubav za kazalište. Uspjevate li u tome?

Uspijevamo li u tome treba pitati publiku. No, sudeći po tome da smo privatnici već 28. godinu u prilično neprijateljskom okruženju za poduzetništvo u kulturi, čini se da smo uspjeli. Od svog osnutka odigrali smo točno 111 premijernih naslova koje smo izveli pred stotinama tisuća gledatelja u preko 10 tisuća izvedaba, što je zasigurno dokaz kvalitete. Da je ono što radimo loše, površno i da ne postiže cilj, odavno bismo već zatvorili vrata, jer ne bismo preživjeli. Što je uzrast djece mlađi, to je odgovornost veća. U našem društvu se produkcija predstava za bebe smatra niže vrijednim poslom, nečim što se može «sklepati» za čas. A stvarnost je drugačija. Takve predstave zahtjevaju mnogo više istraživanja i duži proces rada od predstava za stariji uzrast. «Priču o kotaču», koju igram od 2003. godine, radili smo punih 6 mjeseci, a postala sam zadovoljna izvedbom tek nakon dvije godine igranja. Svaka izvedba je drugačija i moraš biti fokusiran da tijekom izvedbe ne «izgubiš» ni jedno dijete.

Na što roditelji moraju obratiti pažnju kada biraju predstavu za dijete?

Kako bismo roditeljima olakšali odlazak u kazalište s djecom (ne samo onom najmlađom), postavili smo na svoje stranice upute, a također ih u prostoru Male scene imamo u tiskanom izdanju. Na poveznici možete pogledati mali bonton i upute http://www.mala-scena.hr/home/info/bonton.aspx.

Vrlo je važno da roditelji odaberu predstavu koja je namijenjena upravo za uzrast djeteta koje dolazi u kazalište. Naime, ako dijete gleda sadržaje koje ne razumije, koje je za stariju ili za mlađu djecu, kazalište će mu biti odbojno, mjesto gdje se događa nešto što ne razumije i što mu je onda, sukladno tome, dosadno. Svakako pogledajte naše upute i omogućite djetetu da kazalište doživi na pravi način.

Osim uzrasta, predlažemo roditeljima da pripreme dijete na dolazak u kazalište na način da dijete bude sito, naspavano, da nikako ne kasne na predstavu jer njihova nervoza prelazi na dijete, da djetetu omoguće adaptaciju u prostoru i komunikaciju s drugom djecom, da ih svakako pitaju trebaju li na toalet prije izvedbe da se ne bi za vrijeme predstave prekidali u gledanju. U prostoru djeci, a u suradnji s Udrugom nakladnika slikovnica za djecu, nudimo prekrasne slikovnice koje mogu pregledavati ili im roditelji čitaju. Ukratko, priprema male djece za predstavu je od presudne važnosti za uspjeh prvog odlaska u kazalište.

Mnoge predstave za djecu su edukativne. Trebaju li sve imati tu komponentu?

Kazalište je prije svega umjetnička kategorija. Edukaciju na prvom mjestu imaju obrazovne ustanove, škole, vrtići, fakulteti, ali kazalište se ne bavi edukacijom. No, kaže Peter Shaffer, svako dobro kazalište te nečemu nauči, a svi su dobri glumci učitelji. Ako se kazalište radi isključivo s namjerom da poduči, a ne da je estetska kategorija, onda je cilj promašen. Kazalište je u svojoj biti razmjena osjećaja između glumca na sceni i publike u gledalištu, i to izravna, bez komunikacijskog kanala. Dobro kazalište nas uvijek nešto poduči, ali ne može mu osnovni cilj biti – edukacija. Protivnica sam produkcije predstava koje za svrhu imaju edukaciju, a ne pružiti djeci umjetnički doživljaj.

Kakve predstave djeca najviše vole?

Djeca najviše vole predstave koje ih se tiču, koje govore o njima danas i sada. Premda je uvriježeno mišljenje da djeca vole gledati Crvenkapice i Ivice i Marice, to nije točno. Odluku da idu gledati bajke iz 19. stoljeća donose u ime djece njihovi roditelji. Ne i djeca. U tome vidim i najveći problem kazališta za djecu: predstave ne biraju djeca nego odrasli. Mnoga kazališta iz ovog razloga rade kompromis, žele se svidjeti odraslima, a ne biti estetski doživljaj za djecu. A to je pogrešan put. U Maloj sceni trudimo se komunicirati s djecom, a roditeljima predlažemo da svakako s djecom gledaju predstave kako bi se putem kazališta ostvarila i međugeneracijska komunikacija. Praksa koja je kod nas razvijena da roditelj dovede dijete u kazalište, ne može dati rezultate kakve bismo dobili kada bi se omogućilo zajedničko gledanje. Potičemo komunikaciju na svim razinama jer je takav pristup – najkorisniji za djecu.

prica o svjetluprica o svjetlu 1prica o vodi