Govor tijela djeteta

Govor tijela djeteta

Neverbalna komunikacija

Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja (iz časopisa “Bebe”)

 

Vi svakodnevno koristite govor tijela – namjerno ili nenamjerno – da bi “govorili” svom djetetu. Razmislite o tome na sljedeći način: kada god se nasmiješite svom djetetu upotrebljavate neverbalnu komunikaciju kojom izražavate svoje osjećaje zadovoljstva, sreće, ljubavi. Ili, suprotno tome, približavajući svoje namršteno lice djetetovu dok mu prigovarate, izražavate svoju ljutnju ili nezadovoljstvo. I vaše dijete isto tako “razgovara” s vama na neverbalni način. Neki psiholozi čak tvrde da je govor tijela važniji od verbalnog govora. U prilog tome govore i rezultati jednog istraživanja u kojem je utvrđeno da je u uobičajenom međusobnom odnosu dvoje ljudi samo 7% onoga što osoba osjeća izraženo verbalno, uz pomoć riječi. Za izražavanje ostalih 93% emocija rabe se razni načini neverbalne komunikacije.

Razumijevanje tih neverbalnih znakova bitni je dio znanja kako odgovoriti svom djetetu. Dobra komunikacija pomaže roditeljima i djeci da se osjećaju sigurni te da razviju mnogo dublje i jače međusobne veze i odnose.

 

Prvih 12 mjeseci života

Sve bebe imaju urođenu potrebu uspostaviti vezu i komunicirati sa svojom okolinom. Dokaz za to pružila su i istraživanja koja su pokazala da djeca odmah po rođenju imaju nevjerojatan broj osjetilnih i opažajnih vještina, koje mu omogućuju i olakšavaju početak komunikacije s drugim ljudima. To su:

  • Vid: unutar par sati nakon rođenja beba već može sigurno razlikovati lice svoje majke od lica drugih osoba.
  • Hvatanje: ako stavite svoj prst na dlan novorođenčeta, ono će se za njega tako snažno uhvatiti da ćete ga moći povući za ručice sve do sjedećeg položaja.
  • Dohvaćanje: već i novorođenče pokušava namjerno dohvatiti predmete ispred sebe.
  • Dodir i ravnoteža: ubrzo nakon rođenja beba reagira na vrlo nježan dašak zraka kojeg odrasli čak niti ne mogu osjetiti. Djetetov osjećaj ravnoteže još nije dobro razvijen, ali će mu biti zlo ako ga naglo, iznenada prekinemo.
  • Okus i miris: male bebe rade vrlo različite grimase – poput odraslih kada kušaju slatke, kisele i gorke okuse. Istraživanja su pokazala da će se novorođenče okrenuti prema dojci svoje majke, a ne neke druge žene, razlikujući miris majčine dojke od mirisa drugih.
  • Sluh: već novorođenče jasno razlikuje zvuk glasa svoje majke od drugih glasova.

Sa svim tim urođenim sposobnostima, mala beba je spremna odmah započeti proces komunikacije s vama. Naravno, ona to mora činiti na neverbalni način jer još ne može govoriti. Usprkos tome, beba može komunicirati s vama na mnogo načina koristeći se svojim tijelom.

 

ZVUKOVI

Jedan od bebinih najvažnijih načina pokazivanja kako se osjeća je plakanje, i vi ćete vrlo brzo naučiti prepoznavati različite načine plakanja i što oni znače. Uz to, beba će tijekom prve godine, tj. sve dok ne uspije formirati riječi, vrlo namjerno rabiti još cijeli niz neverbalnih zvukova u komunikaciji.

  • Gukanje: negdje između drugog i petog mjeseca vaša će se beba početi glasati tako da će vam se činiti kao da pokušava nešto reći. Ustvari gukanje nema svrhu vježbanja govora, već ga dijete više upotrebljava da privuče vašu pozornost.
  • Nepovezano brbljanje: zvukovi koje beba proizvodi mogu biti visoki ili niski, prigušeni ili glasni, oštri ili meki. Vaš smiješak ili nježno milovanje pritom, bebi će u brbljanju dati puni zamah.
  • Kontrolirano brbljanje: vaša će beba stjecati sve veću kontrolu svog brbljanja i glasanja u drugoj polovici prve godine života. S vremenom vi ćete biti uvjereni da vam ona nešto govori, samo kada biste je mogli razumijeti!
  • Rani govor: oko 12. mjeseca mogli biste čuti i bebinu prvu riječ. Možda vam se čini smiješno govoriti o svojoj maloj bebi “koja još ništa ne razumije”, ali ako to činite, to će pomoći i poticati razvoj govora, a uz to pomoći će u jačanju vaše uzajamne emocionalne veze.

 

IZRAZI LICA

Drugi najvažniji način govora tijela koji upotrebljava vaša beba su izrazi lica. Oni su spontani i prenose vam mnoge informacije. Na njenom licu možete naći:

  • Sreću i veselje: široki osmijeh i sjajne oči – ni na trenutak nećete sumnjati u njihovo značenje. Prvi smiješak obično se pojavi oko šestog tjedna, a kasnije je često popraćen pokretima ruku i nogu.
  • Zadovoljstvo: tek naznačen smiješak, opušteni mišići lica – često ćete vidjeti neposredno nakon hranjenja. Vaša je beba tada obično smirena, a ruke i noge miruju.
  • Gađenje i odvratnost: lice je iskrivljeno kao da je beba upravo kušala nešto kiselo, usta su skupljena, a oči zategnute.
  • Nelagoda, žalost i bol: izraz lica sličan je prethodnom, ali je popraćen prodornim plačem – vi ćete naučiti razlikovati ga već u prvim danima, ako ne i satima nakon bebina rođenja.
  • Iznenađenje i šok: oči su široko, a usta napola otvorena, mišići lica su napeti, često se vidi kao dio Moro refleksa s kojim se rađaju sva djeca.
  • Strah: oči su široko otvorene, a usta zatvorena i napeta. Istraživanja pokazuju da beba počinje osjećati strah oko trećeg mjeseca života. Tada je mogu uplašiti iznenadne promjene u njenoj okolini, kao što je primjerice gašenje svjetla.
  • Ljutnja: oči su otvorene, ali lagano stisnute, usta lagano otvorena, a usne malo razmaknute i vrlo napete. Takav izgled često je popraćen nepravilnim plačem.
  • Tuga: usta su zatvorena, oči otvorene, a obrve su lagano namrštene. Neke bebe tako izgledaju neposredno prije nego zaspu. Uobičajeno, vaša beba jednostavno želi da ju podignete, pomazite i poigrate se s njom.

 

POKRETI RUKU I NOGU

Kako dijete stječe sve veću kontrolu nad pokretima ruku i nogu, koristi ih kao način komuniciranja s vama. Evo nekoliko poruka koje vam šalje:

  • “Baš mi je dobro, zabavljam se” – bebini pokreti ruku i nogu vrlo su aktivni, ima zadovoljan izraz lica, a često će uz to i nježno gugutati.
  • “Ne osjećam se dobro” – dijete je nemirno, koprca se i mijenja položaj pokušavajući umanjiti bol ili nelagodu. Ako je bolesno, na licu će se vidjeti grimasa.
  • “Želim tu igračku” – lice mu je okrenuto zidu, zuri ravno ispred sebe i ima ispružene ruke naprijed. Uz to može proizvoditi sopćuće zvukove, koji su rezultat njegovih napora da dohvati predmet ispred sebe.
  • “Neću to jesti” – kada ga pokušavate nahraniti nečime što ne voli ili kada nije gladno, dijete će uspjeti odgurnuti žlicu kada god mu je približite ustima i još se uz to smješka.

 

Između prve i druge godine

U dobi između prve i druge godine vaše se dijete dramatično mijenja. Kada nauči govoriti, makar samo nekoliko riječi, dijete može vrlo učinkovito koristiti i takav način komunikacije s vama, i ne ovisi više samo o neverbalnoj komunikaciji. Uz to, dijete stječe sve veću kontrolu nad svojim pokretima, pa i govor tijela postaje raznolikiji i izražajniji. Primjerice, sada dijete može svojom rukom počešati zatiljak – pokazujući tako da je u nedoumici, zbunjeno – ili može sjedeći prekrižiti noge i nagnuti se naprijed, pokazujući tako da pažljivo sluša.

U toj fazi razvoja dijete počinje misliti o svojoj neverbalnoj komunikaciji i počinje ju s namjerom upotrebljavati. Zato su geste, kretnje i izražavanje u toj dobi često i prenaglašene, primjerice gromoglasno plakanje ako baci igračku izvan svog dohvata i trenutak prestanka plača onog trena kada mu tu igračku dodate.

Dijete također postaje sve više zainteresirano za ponašanje druge djece s kojom se druži. Ono će pažljivo promatrati svog vršnjaka uočljivo zadivljeno njegovim aktivnostima. Na taj način ono uči kako drugo dijete koristi svoj govor tijela (npr. ubrzo nauči da je dijete koje se smiješi prijateljski raspoloženo, a nije prijateljski raspoloženo koje je namršteno).

 

POKAZIVANJE EMOCIJA

  1. Sramežljivost – djetetov govor tijela poručuje:”Sramim se, ne žeim razgovarati s ovim stranim ljudima”.
  • Uhvatilo vas je za ruku – siguran znak da se dijete srami pred nepoznatom osobom, ali se osjeća sigurno tako dugo dok vas može dodirnuti ili dok vas vidi.
  • Stisnulo se k vama – dijete se priljubilo uz vas ili se pokušava sakriti iza vas, što znači da pokušava postati “nevidljivo”.
  • Skriva pogled – sramežljivo dijete gledat će u pod i neće dići pogled i pogledati stranca čak ni ako to od njega izričito zatražite. Kao da misli da će stranac nestati ako ga neće gledati.
  • Prekriva oči – dijete ne shvaća da drugi ljudi postoje i ovdje su čak i onda kada ih ono one može vidjeti. Zbog toga prekriva oči rukom ili primjerice prekrivačem i to privremeno rješava njegov problem srama te se ono osjeća sigurnije.
  • Crvenilo – zarumenjeni obrazi u trenutku kada mu prilazi nepoznato dijete ili odrasli, vjerojatno znače da je dijete preplavljeno osjećajem srama.

Vaša reakcija

Budite strpljivi čak i ako mislite da djetetova sramežljivost sramoti vas, ili da vas iritira. Umjesto da ga ukorite ili pokušavate oraspoložiti, pokušajte ga uvjeriti da je sve u redu i nježno ga ohrabrujte da bude druželjubljivije, hrabrije.

 

  1. Izazivanje – djetetov govor tijela poručuje:”Ja znam da upravo to želiš od mene, ali ja namjeravam učiniti ono što ja hoću”.
  • Bezizražajno lice – kada dijete pokušava dati neku uputu ili ograničiti, spriječiti svoje ponašanje, ono gleda u vas kao da vas ne čuje, “gleda kroz vas”.
  • Pokušava proći pored vas, zaobići vas – u djetetovu shvaćanju i načinu mišljenja i vi i vaša ograničenja ili zabrane su jedno te isto, i misli da će, ako vas uspije zaobići, tako zaobići i vaša pravila.
  • Prekriži ruke na prsima – to je jedan od najosnovnijih načina pokazivanja svoje snage i da mu dosađujete. Dijete ne prihvaća ono što mu govorite i želi vas izazvati.
  • Ne zaustavi se kada mu kažete – čak iako dijete nije riječima prkosilo vašem autoritetu, njegovo ponašanje pokazuje da vas nema namjeru poslušati.
  • Toptanje i zurenje – kada dijete krene prema vama ljutito i unese vam se u lice, takvim prijetećim ponašanjem pokušava promijeniti vaš stav.

Vaša reakcija

Ne odustajte čak ni ako djetetovo izazivanje ne prolazi. Dosljedna i strukturirana disciplina osigurava djetetu osjećaj sigurnosti. Njemu je potrebno da vi budete čvrsti i pouzdani.

 

  1. Frustracija – djetetov govor tijela poručuje:”Frustriran sam jer ne mogu raditi ono što želim i spreman sam eksplodirati”. Ovaj osjećaj može biti izražen na razne načine:
  • Teško disanje – kako frustracija raste, disanje djeteta postaje površnije i brže i dijete može početi šumno disati kroz usta – tada možete očekivati provalu bijesa.
  • Stisnute šake – djetetovi mišići su napeti, kao znak unutrašnjeg stresa, i to će najvjerojatnije pokazati upravo na rukama, čak i ako to dijete pokuša sakriti.
  • Njihanje lijevo-desno i naprijed-natrag – pokreti tijela mogu biti meki, laki, dugi ili snažni i kratki ako je dijete jako napeto. Takvi pokreti mogu pomoći da se smanji osjećaj napetosti.
  • Škrgutanje zubima – djetetovi žvačni mišići se stišću kada je napeto i katkada možete gotovo čuti kako dijete škrguće.
  • Bacanje stvari – to je način na koji se pomiču stvari ili igračke kada ne ide onako kako bi dijete željelo. Bacati ih preko sobe može pomoći djetetu da izbjegne bijes.

Vaša reakcija

Kada djetetov govor tijela poručuje da je ono napeto, frustrirano, pomozite mu da ponovno stekne kontrolu nad situacijom, priznajući mu njegove probleme i poteškoće. Uz to, predložite mu da ponovno pokuša nešto poslije, i ohrabrujte ga da ostane smireno te tako smanji svoju napetost.

 

  1. Zadovoljstvo – djetetov govor tijela poručuje:”Sretan sam s onim što se događa oko mene i dobro se zabavljam”.
  • Izrazi lica – kada je sretno, dijete će imati široki osmijeh, oči će biti širom otvorene, a može se i samo od sebe smiljuljiti ili čak otvoreno smijati bez neposrednog povoda.
  • Izraženi pokreti tijela – kada je sretno, dijete će noge i ruke pokretati brže, možda i marširati živahno po sobi, pjevušeći samo sebi.
  • Zanimanje za okolinu – dijete će početi primjećivati stvari koje je ranije ignoriralo i odjednom će biti oduševljeno s onim što radite i željet će vam pomoći ili oponašati ono što radite.
  • Bliski dodir – nastojat će ostvariti fizički dodir, tako da sjedne uz vas ili se sitsne k vama, pokušavajući vam dati do znanja da je zadovoljno, opušteno i da želi taj osjećaj podijeliti s vama.
  • Gledanje u oči – kada je sretno, dijete ima manju potrebu suprostavljati se, gledat će vas i slušati dok mu pričate.

 

  1. Žalost – djetetov govor tijela poručuje:”Nesretan sam zbog ovog što se dogodilo i osjećam se loše”.
  • Pogurena ramena – mišići ostaju mlohavi i dijete se zguri kao pod nekim teretom.
  • Apatičnost – kada je žalosno, dijete može izgubiti sav svoj prirodni entuzijazam, zanimanje za igračke, ponašati se apatično, letargično, a kada mu se obraćate, odgovara vrlo sporo, preko volje.
  • Suze – djetetov plač će biti mnog manje dinamičan nego kada plače od bijesa. Suze se samo slijevaju niz lice i dijete vjerojatno neće odgovarati na vaša pitanja.
  • Potreba za zagrljajem – dijete će vjerojatno željeti smjestiti se u vaše krilo u čvrst zagrljaj. Sjedit će pasivno, bez pokretanja, naslonit će se na vas. odmarajući glavu na vašem ramenu. Tijelo će biti mekano i opušteno.
  • Odbijanje – dijete može izgledati odsutno i daleko, ne odgovarajući bilo kome na pitanja ili pokušaje razgovora. To nije prkos, već se dijete jednostavno ne osjeća sposobno uspostavljati kontakte s drugima.

Vaša reakcija

Bez obzira je li sretno ili žalosno, dijete će se osjećati puno bolje ako će te svoje emocije moći podijeliti s vama jer će tako njegova sreća biti veća, a tuga manja. Ako znate zašto je dijete sretno, moći ćete zajedno ponavljati ta iskustva i ponovno proživljavati sretne trenutke. Kada znate razlog djetetove tuge, možete ga ukloniti i tako mu pomoći. Susojećanje s djetetom zbližit će vas, a djetetu pružiti osjećaj sigurnosti.

 

Predškolac

Oko treće godine dijete postaje zrelije, a njegov govor tijela sve više sliči onom odraslih oko njega. A vi više nećete tako lako moći prepoznati njegovo značenje. Glavni načini neverbalne komunikacije uključuju izraze lica, pokrete očiju, dodir, geste i stav tijela.

IZRAZI LICA

Istraživanja su pokazala da svega šest do osam emocija dijete može uspješno iskazati putem izraza lica. To su sreća, zaprepaštenje, bijeg, žalost, strah i gađenje. Te emocije mogu biti izražene na mnogo različitih načina, ali uvijek uz pet osnovnih elemenata:

  1. Položaj glave – uzdignuto lice i okrenuto prema vama pokazuje suradnju i spremnost da sluša, a nagnuta malo na jednu stranu pokazuje interes i želju da čuje i sluša.
  2. Položaj ustiju – krajevi usana mogu biti lagano uzdignuti ili spušteni, usta mogu biti napućena ako je dijete ljuto ili odlučno, a mogu primjerice biti otvorena ako je iznenađeno i slično.
  3. Izgled očiju – široko otvorene oči mogu značiti iznenađenje, zadovoljstvo, užas ili ruganje, dok lagano stisnute oči primjerice pokazuju ljutnju, odlučnost ili strah.
  4. Obrve i čelo – kada su i čelo i obrve opuštene, to je znak da se dijete osjeća zadovoljno, ugodno. No ako su obrve uzdignute, a mišići lica napeti, dijete može biti u strahu, zabrinuto ili ga nešto boli.
  5. Jezik – predškolac će često koristiti i jezik za pokazivanje osjećaja: prosto ga i prkosno plazeći, ili ako u koncentraciji lagano izviruje u kutu usana i slično. Ta će se navika kasnije izgubiti.

Postići kontakt očima za vrijeme razgovora je vrlo važno. Psiholozi su izračunali da u razgovoru roditelja i djeteta neposredni kontakt očima može trajati oko dvije sekunde prije no što jedan od njih skrene pogled. Isto tako su izračunali da tijekom nekog razgovora jednu trećinu vremena ostvarujemo i kontakt očima. Ako je kontakt očima vrlo kratak, kraći od navedenog, to može značiti da se dijete zbog nečega osjeća krivim. Ako je nervozno ili uplašeno, dijete možda uopće neće moći s vama ostvariti kontakt očima, već će stalno skretati pogled.

Najvažniji dio očiju – pri iskazivanju emocija – je zjenica. Promatrajte dijete kada je uzbuđeno: primijetit ćete da mu se zjenice lagano šire i budu i tri do četiri puta veće od uobičajenog. Suprotno tome, kada je ljuto, dijete stisne oči, a smanje mu se i zjenice.

 

DODIR

Kako se dijete razvija, dodir ostaje važan način na koji može iskazati i zadovoljiti svoje emocionalne potrebe, a pokazuje to na vrlo različite načine. Ono vas može htjeti držati za ruku kada šetate, ili se priljubiti uz vas kada je uplašeno, ili vam se smjestiti u krilo kada je umorno. Ipak, ličnost djeteta utjecat će na njegovu potrebu za dodirom. Kao i odrasli, i neka djeca koriste i trebaju mnogo dodira u komuniciranju s drugima, dok druga mnogo manje toga pokazuju tijelom i ne koriste dodir na tako očiti način. Kao i svi drugi, dijete ima pravo odlučiti hoće li, od koga i kada želi biti dodirnuto. Evo što ustvari dijete poručuje kada:

  • Vas poljubi u obraz – ovaj potpuno spontani izraz naklonosti je divan, a ako vas ne zasipa stalnim poljupcima, to ne znači da vas ne voli ili da vas odbacuje.
  • Legne pored vas na krevet – dijete se osjeća ugodno s vama i želi biti uz vas.
  • Drži vas za ruku – to može značiti razne stvari, ovisno o prilikama, kao primjerice zadovoljstvo, strah, uzbuđenje i slično.
  • Stisne se uz vas – to ima mnogo značenja kao primjerice da je sretno i zadovoljno što je s vama ili da se osjeća uplašeno i nesigurno. Tako može pokazivati da samo sebe žali zbog nečega što se ranije dogodilo.
  • Odguruje vas – zajedno s udaranjem i grebanjem, to je znak djetetove ljutnje i agresije.

 

“OSOBNI PROSTOR”

Svakom djetetu je potreban njegov “osobni prostor” (često govorimo i o “tjelesnoj udaljenosti” jer se taj prostor odnosi na udaljenost samog djeteta od najbliže osobe) i ono postaje uznemireno ako taj prostor netko naruši. Psiholozi koji su proučavali uobičajene oblike ponašanja i osobni prostor pojedinca, utvrdili su da postoje četiri osnovna “osobna prostora”, tj. udaljenosti između djeteta i ostalih:

  1. “Intiman krug” – krug ili prostor koji obuhvaća oko 45 cm oko djetetova tijela. Samo osobe koje dijete dobro poznaje, kojima ono vjeruje i s kojima se osjeća sigurno, mogu se djetetu približiti tako blizu.
  2. “Osobni krug”– krug ili prostor koji obuhvaća od 45 cm do 1,20 m oko njegova tijela. To je udaljenost od drugih koje dijete zauzima prilikom uobičajenog razgovora. To je udaljenost na kojoj se osjeća sigurno i manje je ranjivo nego u “intimnom krugu”.
  3. “Društveni krug” – krug ili prostor koji obuhvaća od 1,20 do 3,60 m oko njegova tijela. Takvu udaljenost dijete zauzima pri manje opuštenim situacijama, pri “službenim” prilikama, kao što je primjerice ispitivanje u školi ili kada ga netko grdi.
  4. “Javni krug” – krug ili prostor koji se proteže više od 3,60 m oko djeteta. Rijetko ćete kod kuće vidjeti da dijete odabire takvu udaljenost od ukućana jer je to prostor koji mu je potreban najviše pri javnim nastupima, kao što su priredbe, recitiranje pred drugima i slično.

 

Promatranje kako dijete koristi svoj “osobni prostor” otkriva mnogo o tome što i kako se osjeća u tom trenutku. Kada je na vas ljutito, ili ako pokušava nešto napraviti bez vaše pomoći, držat će vas na udaljenosti većoj od “intimnog kruga” i dozvolit će vam da se približite tek kad se osjeća opušteno ili kada treba utješni zagrljaj. Kada ste zajedno kod kuće, a dijete se drži na udaljenosti svog “javnog kruga”, siguran je znak da je bijesno na vas.

Dijete “govori” putem stava tijela, načina na koji stoji kada je s vama i tako vrlo efikasno izražava svoje emocije. Primjerice, ako vam okrene leđa i udalji se usred razgovora, možete biti sigurni da mu se ne sviđa ono što mu govorite. Kada stoji prekriženih nogu i ruku jedan je od načina kako jasno, bez riječi pokazuje svoj prkos i agresiju. Kada se premeće s noge na nogu, pokazuje dosadu i potrebu da promijeni mjesto i temu razgovora. Kada primijetite da jednom nogom češe stražnju stranu druge, možete biti sigurni da se osjeća zbunjeno ili da se srami, a ne želi to pokazati i priznati.

Govor tijela je vrlo izražajan i često nam može mnogo više otkriti nego riječi same za sebe. Iako svi mi nesvjesno primamo sve te poruke tijela, i na njih na neki način i odgovaramo svojim osobnim govorom tijela, naše će sporazumijevanje, komunikacija i međusobni odnosi biti puno kvalitetniji ako i svjesno pokušamo zamijetiti i tumačiti takve signale drugoga, a posebice djeteta. Ono je pri takvom govoru potpuno iskreno i spontano i treba mu tada vjerovati.

 

5 važnih “I”

Vaša će beba prirodno upotrebljavati govor tijela sve više kako postaje starija, a na to će utjecati i vaše reakcije. Pritom su najvažniji:

  1. IMITACIJA (opnašanje) – To je prirodan, uobičajen proces stvaranja veze između roditelja i djeteta. Vaša će beba ubrzo početi oponašati vaše izraze lica, iako to možda nećete uočiti na početku
  2. INTENZITET (jačina) – U trenucima kada beba nije sigurna kako reagirati, ovisit će o vašem odgovoru. Primjerice, ako se probudi s neodređenim, umornim izrazom, a vi joj se nasmijete, i ona će odgovoriti smiješkom.
  3. INCIDENCIJA (učestalost) – Što vi više koristite govor tijela u komunikaciji, to će ga više koristiti i vaša beba. Razgovor s njom, igranje i osiguravanje što više poticaja vrlo su važni za bebin kasniji razvoj.
  4. INTERAKCIJA (odnos) – Istraživanja koja su koristila videotehniku u praćenju, pokazala su da bebe pokušavaju uskladiti svoje brbljanje i stvaranje zvukova s majčinim govorom. Vaša će se beba umiriti i slušati kada joj govorite, kao da imate “pravi razgovor”. Na tom “pred-govoru” vaša beba uči neverbalne akcije, koje prate govorno sporazumijevanje.
  5. INTONACIJA (naglašavanje) – Kada govorite svojoj bebi, visoki tonovi postaju viši, a niži tonovi još niži od toga kako uobičajeno intonirate glas. To zaokuplja djetetovu pozornost.