Glazba za djecu

Glazba za djecu

Piše: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja (iz časopisa “Bebe”)

 

Glazba je najmasovnija umjetnost, ne samo po broju njenih stvaralaca, nego i po broju onih koji je izvode ili samo slušaju. Ona je na razne načine pristupačna svakom čovjeku, pa je i čovjek bez posebnog glazbenog obrazovanja i nadarenosti lako može doživjeti. Glazba unosi ljepotu i radost u svakodnevni život.

Umjetnički, pa i glazbeni odgoj u predškolsko doba nije sam sebi svrhom jer ne odgajamo umjetničke pjevače. Glazbeni odgoj je još jedno sredstvo koje doprinosi svestranom razvoju djeteta i formira njegovu ličnost. Glazba kao odgojno sredstvo dobiva svoju pravu vrijednost ako doprinosi svestranom, tj. tjelesnom, umnom, moralnom, estetskom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Evo nekoliko primjera kako glazbene aktivnosti, sviranje, pjevanje, izvođenje pokreta, plesanje doprinose razvoju:

  • kad dijete svira, razvijaju se i usklađuju pokreti ruku i prstiju i jača njihova muskulatura
  • kad dijete pjeva, razvija se govorni organ, prsni koš, muskulatura grla i vrata, vježba i usavršava disanje
  • kad dijete pleše i kreće se uz glazbu, razvija se gipkost, usklađenost, ljepota pokreta ruku i nogu
  • kad dijete sluša glazbu, razvijaju se osjetila sluha, potiče koncentracija i radi mašta, stiče se sposobnost doživljavanja glazbe
  • kad dijete uči o glazbi i glazbalima, obogaćuje rječnik, uči nove pojmove, razvija govor i spososbnost komunikacije sam sa sobom i s drugima na novi način
  • u bilo kojoj glazbenoj djelatnosti (sluša, pjeva, svira), dijete razvija svoje moralne osobine, izdržljivost, točnost, kritičnost, samopouzdanje, razvija svoju kreativnost i maštovitost
  • sve glazbene aktivnosti stvaraju u djeteta radosno raspoloženje.

 

Pjevanje – slušanje

Djeca pokazuju veliko zanimanje za glazbu i žele na bilo koji način u njoj sudjelovati i pokazati svoje sposobnosti. Glazba im pruža snažne doživljaje i razvija razne osjećaje, potiče na vlastito stvaralačko izražavanje. Pjevanje je najpristupačnija i najraširenija glazbena aktivnost u predškolsko doba. Djeca rado pjevaju, sama i s drugima, bez obzira na razvoj svojih glazbenih sposobnosti i glasovnih mogućnosti. Pjevanje stvara radost i veselje, razvija samopouzdanje. Za dijete pjevanje nije samo zadovoljstvo i igra, već i nastojanje da dade izraza svojoj radosti i zadovoljstvu.

Dijete može neko glazbeno djelo snažno doživjeti i dugo pamtiti. O svojim doživljajima dijete ne zna govoriti, ali po njegovim reakcijama (način kako sluša, mimika, geste, pljeskanje) možemo zaključivati o snazi doživljaja. Zato slušanje glazbe također ima veliku odgojnu vrijednost, osobito za upoznavanje glazbe, razvoj glazbenog ukusa i razvoj sposobnosti zapažanja elemenata glazbe i osjetljivosti sluha. Mnoga djeca predškolskog uzrasta još ne mogu pravilno i lijepo pjevati, ali rado slušaju, posebice instrumentalnu glazbu. Zato je vrlo važan pravilan izbor glazbe koju dijete sluša. Izbor glazbe za slušanje odgovoran je zadatak jer ne želimo dijete samo zabaviti, već i odgajati.

Svako dijete je rođeno s glazbenim sposobnostima, ali ipak mnoga djeca u predškolsko doba još ne mogu dobro, pravilno pjevati. Odrasli stoga misle da dijete nema sluha, što je pogrešno. Dijete ima glazbeni sluh, ali mu još nije dovoljno razvijena pokretljivost glasovnih organa i ne može njima dobro upravljati. Sposobnost razlikovanja i zapažanja visine tona, melodije, ovise o razvoju glazbenog sluha, koji se može (ako nije dovoljno razvijen) odgojem i vježbanjem još razviti.

Sva su djeca sposobna za glazbene aktivnosti, ali se po svojim sposobnostima i sklonostima međusobno razlikuju. Razlikuju se u sluhu, osjećaju za ritam, glazbenom pamćenju, u sposobnostima zapažanja i reagiranja na glazbu, u stvaralačkim sposobnostima i interesima za pojedinu vrstu glazbe. U svakom slučaju, dijete ne bi smjelo biti samo pasivni slušalac, već po mogućnosti i aktivni sudionik, a to znači da pjeva, svira i pleše uz glazbu.

 

Glazba u obitelji

Dijete će zavoljeti glazbu i pokazati za nju zanimanje ako bude često s glazbom u vezi. To danas nije teško postići jer gotovo da nema obitelji koja ne bi u kući imala radio, TV i ostale izvore glazbe. I dijete sluša. Ono se u najvećem broju slučajeva mora prilagoditi željama i ukusu odraslih (neki vole narodnu glazbu, drugi zabavnu, treći ozbiljnu). U svakom slučaju odrasli biraju, a dijete sluša i prima ono što mu se daje. A većina takve glazbe nije namijenjena djeci, već odraslima, i zato za djecu nema pravu odgojnu vrijednost. Djeca je, s obzirom na svoj razvoj i iskustvo, ne mogu shvatiti i doživjeti na pravi način.

Odrasli često uče djecu pjevati zabavne melodije koje pjevaju pjevači. Zabavlja ih kad dijete oponaša glasom i pokretom ponekog pjevača. Time djetetu više štete nego koriste. Takve pjesme svojim tekstom i glazbenim sadržajem i po opsegu glasa ne odgovaraju dječjem razvoju glazbenih sposobnosti i shvaćanju. A o tome ovisi kakvi su bili prvi kontakti s glazbom, tko ih je djetetu pružio i što mu se pružilo – o svemu tome često ovisi djetetov stav prema glazbi kroz čitav život. Iako većina roditelja nisu glazbeni stručnjaci i nemaju široko glazbeno obrazovanje, ipak bi glazbi u životu djeteta trebali posvetiti veću pozornost, upravo zbog velike odgojne vrijednosti i snažnog utjecaja na dijete.

 

Odgojna uloga glazbe

* Prvi i osnovni zadatak: razvijati zanimanje za glazbu i poticati želju djeteta da sudjeluje u raznim glazbenim aktivnostima (da pjeva, sluša, svira, pleše). Ostvaruje se tako da se dijete okruži glazbom, ali ne bilo kojom, već pristupačnom i primjerenom, a vrijedna glazbena djela utjecat će na razvoj dobrog ukusa.

* Poticati dijete da svoje stvaralačke sposobnosti izražava kroz glazbene aktivnosti. Postiže se tako da dijete potičemo i učimo pjevati pjesmice, kao i da mu osiguramo glazbala, primjerice zvečke, udaraljke, zvonca, praporce, metalofon, usnu harmoniku itd.

* Potaknuti dijete da svoje doživljaje glazbe izrazi na kreativan način. To znači da uz razgovor o tome što je dijete doživjelo, poticati ga da izrazi taj doživljaj kroz likovne aktivnosti (crtež, modeliranje) ili uz izvođenje pokreta uz glazbu (ples, stupanje, pljeskanje).

 

Što slušati?

U izboru glazbe za djecu i slušanje prednost imaju pjesme raznih sadržaja i kratke, instrumentalne skladbe koje imaju jasno određen sadržaj (nešto prikazuju ili opisuju). Uz niz brojnih pjesama dječjih zborova, brojalica, evo nekoliko primjera provjerenih klasičnih i instrumentalnih djela za djecu: R. Schumann “Divlji jahač”, C. Saint Saens “Karneval životinja”, “Mali glazbeni zoo”, S. Prokofjev “Peća i vuk”, Čajkovski “Album za mladež”, Gotovac “Brojalice”, “Zima”, F. Schubert “Snivaj, spavaj”, F. Mandelssohn-Bartholdy “Pozdrav proljeću”, W. A. Mozart “Čežnja za proljećem”.

 

Pri izboru pjesama trebalo bi paziti na:

Melodiju: ona mora biti jednostavna i kratka, da je dijete može zapamtiti, a i otpjevati (jer su djetetove glazbene mogućnosti ograničene).

Sadržaj: riječi su sastavi dio pjesme i njezina odgojna vrijednost. Zato sadržaj mora biti zanimljiv i djetetu razumljiv, te mora odgovarati djetetovim govornim mogućnostima.

Ritam: trajanje tonova bi trebalo biti kraće, kako bi ih dijete moglo otpjevati. Dijete ima kratak dah i dulja trajanja tonova zadaju mu poteškoće.

Tempo: dijete će pravilno izvesti pjesmu ako je ne pjeva suviše brzo, već tako da jasno može izgovoriti riječi pjesme.

Dinamiku: jačina glasa kojom djeca pjevaju trebala bi biti umjerena ili tiha. Pjevanje jakim glasom može štetiti djetetovim osjetljivim glasnicama.