Demokracija se uči u obitelji

Demokracija se uči u obitelji

Autorica teksta: Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja (iz časopisa “Bebe”)

 

Prva demokracija na svijetu ostvarena je u petom stoljeću prije nove ere, u antičkoj Ateni. Prema najjednostavnijem tumačenju demokracija je način zajedničkog života i rada, niz načela i ideja o slobodi, a sadrži niz radnji i praktičnih postupaka. Ona zahtijeva suradnju, kompromise i toleranciju među svima. No ljudi se ne rađaju sa znanjem o tome kako živjeti u okviru ustrojstva neke zajednice, posebice demokratske. Ta se znanja i vještine moraju naučiti i steći. I zato su odgoj i obrazovanje vitalne komponente svakog društva, a posebice demokratskog. A odgoj i obrazovanje započinju u obitelji! I tako je pred roditelje i obitelj postavljen istinski težak zadatak. A nema puta naokolo!

 

Demokracija u obitelji

Obitelj neposredno utječe na razvoj demokratskih odnosa u društvu jer se takvi odnosi stvaraju prvo u obitelji. Dijete najviše uči od samih roditelja. Osam od deset svih stavova vrednovanja i načina za savladavanje suprotnosti, a posebice svoj temeljni odnos prema životu, dijete usvoji promatrajući svoje roditelje. Nakon ovakvih tvrdnji, neminovo se javlja pitanje:

 

Kako to u obitelji odgojiti demokratu?

Demokratski odnosi u obitelji ne stvaraju se pričama o demokraciji, niti posebnim tečajevima, ni traženjem uzora koji bi djeca oponašala. Ne čeka se da dijete odraste pa onda postane samostalno, niti se čeka da navrši 18 godina pa tek onda postane odgovorno., Demokratski odnosi se razvijaju postepeno i stalno, od stvaranja obitelji i rođenja djeteta, u svakodnevnim životnim situacijama. A primjereno njegovoj dobi, dijete se zarana upoznaje i navikava na samostalnost i odgovornost te uči poštivati razlike među ljudima i cijeniti tuđe vrijednosti. Ako to čine i odrasli!

Odrasli imaju svoju osobnu slobodu, ali i obvezu da oblikuju budućnost za svoju djecu, u kojoj će biti sadržane osnovne ljudske vrijednosti, a pritom mislimo na:

  • osjećaj sigurnosti i samopoštovanja
  • stvaranje pozitivne slike o sebi i osjećaj osobnog identiteta
  • samostalnost u djelovanju i izražavanju svojih misli i stavova
  • osjećaj simpatije i tolerancije prema drugima
  • sposobnost konstrunktivnog rješavanja konflikta i kompromisa
  • poticaj za aktivno uključivanje u društvo.

 

Korijeni demokracije – u djetinjstvu

Korijeni demokracije se nalaze u ranom djetinjstvu, a evo i situacija u kojima se razvija i vježba demokracija:

  • Djeca vole pitati, posebice u nekim fazama razvoja, oko pete do sedme godine, kada stalno postavljaju pitanja. I očekuju odgovore. Zato se svako dječje pitanje mora shvatiti ozbiljno i odgovoriti prilagođenom istinom, primjerenom djetetovim iskustvima i mogućnostima shvaćanja. Tako dijete uči da ima pravo pitati i dobiti odgovor, a ako želi, može pitati ponovno. Naučeno da pita, dijete će u svakoj novoj komunikaciji koristiti svoje umijeće zadovoljavanja radoznalosti, steći novo iskustvo i bolje razumijeti tuđe stavove, zahtjeve, zabrane, potrebe… A demokrat zna postaviti pitanje.
  • Dijete se uči predlagati. Najprije to čini u igri s vršnjacima, pa predlaže mami što će obući, što će jesti, kako će proslaviti rođendan, što će raditi u parku. Svaki takav djetetov prijedlog treba shvatiti kao rezultat njegova mišljenja. Nije toliko važno je li prijedlog ostvariv, koliko je važno da je do prijedloga uopće došlo. Stoga se prema njemu treba ponašati obzirno i s uvažavanjem. Dijete mora doživjeti da se njegov prijedlog uvažava i da će svaki njegov prijedlog biti radosno dočekan te da će, ako je ostvarljiv, biti i prihvaćen. Odbijeni prijedlog mora svakako biti obrazložen (ako ne odmah, onda obvezatno prvom prilikom). Na taj način dijete se uči procesu procjenjivanja svojih i tuđih prijedloga uz argumente. Demokrata prihvaća samo autoritet i snagu stvarnih argumenata.
  • Dijete uči sudjelovati u dogovoru. Predlažući svoja rješenja te ako su ona ozbiljno shvaćena, dijete usvaja proces dogovaranja kao priliku da bude saslušano, da ono sasluša druge, da provjeri svoj prijedlog, da stvara kompromise, provjerava dokaze. Pobjeđuje onaj prijedlog koji ima najviše argumenata. Tako se dijete uči poštivati dokaze, a ne autoritet nametnut izvana. Svaki dogovor je proces i ima svoje trajanje. Zato ne može biti formalan, slučajan, potcjenjujući. Izvršavanje dogovora je čin dosljednosti, odgovornosti, međusobnog poštovanja i uvažavanja. Zato je za razvoj i poticanje demokratskih odnosa u obitelji važno neposredno uključivanje djeteta u dogovaranje i provođenje dogovorenih odluka.
  • Dijete svakako treba naučiti vještinu slušanja sugovornika. Tu vještinu najbolje će razviti kroz slobodan razgovor i diskusiju. Kroz svakodnevne situacije razgovora (koji može biti slučajan ili namjeran, vezan uz određenu temu, planiran), dijete će usvajati ravnopravnost sugovornika i međusobno poštivanje. Poštuje se stariji, zbog znanja, vještina, sposobnosti, iskustva. Stariji poštuju mlađe jer je to jedini način učenja kulturi dijaloga, kada, kako, tko i koliko pita ili sluša tuđi odgovor.

 

Postignuti stupanj demokratskog duha u obitelji neposredno se odražava na ponašanje i odnose djeteta sa svojom okolinom. Demokratski duh i svjetonazor znači omogućiti slobodan razvoj svakoga, znači pravo i obvezu na slobodno razmišljanje, izražavanje svojih misli i osjećaja te na djelovanje u skladu sa svojim mišljenjem, govorom i osjećajima. Demokratski odnosi unutar obitelji i društva podrazumijevaju određena pravila i načine života, a posebice rješavanja sukoba i zadovoljavanja interesa, a pritom su nezaobilane vještine i sposobnosti komunikacije, kompromisa i tolerancije. Korijeni problema neprilagođenosti demokratskim načinima življenja su u ranom djetinjstvu i u odrastanju u autoritarnoj obitelji i okolini, u autoritarnom društvu. Poslušnost, konformizam najviše se usvaja i uči u školi. Umjesto da škola razvija i nagrađuje samostalnost, stvaralaštvo, individualnost kod djeteta, ona nagrađuje znanje i poslušnost. A ako dijete ima osjećaj da njegovo mišljenje i stavove nitko ne uvažava, ono će i kasnije, kao odrasli čovjek, biti nesiguran i potcjenjivat će sebe i svoje sposobnosti. Način kako se razrješuju ti problemi je razvoj i poticanje samopouzdanja. Djeca trebaju steći samopouzdanje i osobnu hrabrost jer samo oni koji poštuju sebe mogu razviti solidarnost i toleranciju prema drugima. Ako odgajamo samostalnu, u vlastite sposobnosti uvjerenu osobu, onda će ona moći i htjeti pridonijeti napretku i boljitku društva u kojem živi.

 

Zapamtite!

Što pomaže demokratskom duhu:

  • poučavanje, ohrabrivanje, pohvaljivanje, nagrađivanje, susretljivost, tolerancija, prihvaćanje, tumačenje, obrazlaganje…

A što ga koči:

* zapovijedanje, naređivanje, optuživanje, nestrpljivost, omalovažavanje, netolerantnost prema različitim mišljenjima, manipuliranje, neodgovornost, nepoštivanje…